Koliko dugo traju najjači bolovi?

[chora]

to disanje....to se može raditi na nekim tečajevima...usput....imat li koje za preporučiti.

jednom kad sam bila kod zubarice(socijalke!) i kad mi je brusila zub, od boli i želje da prestane sam joj uvalila jezik tamo di brusi...o onda se zderala na mene......kad je nastavila brusiti od boli sam ju lupila laktom u trbuh.......

stoga me strah kako budem reagirala na porodu......ne bi htjela da moram pokupiti prnje i reči "ajd bok ja idem doma rodit" znam da je život mene i bebe u pitanju, ali bojim se da ne postanem LOŠA RODILJA...koja od bola i straha ne budem htjela surađivati....

[sirius]

Pokvareni zub i trudovi su dvije potpuno različite stvari.
Intenzitet bolova je također vrlo individualna stvar i u svakom porodu je drugačije.
Što bi to trebalo značiti LOŠA rodilja?Bilo bi idealno i poželjno kada bi osoblje učinilo uvjete oko tebe da nema straha,tada bi i bolovi sigurno bili vrlo podnošljivi...
Ja sam nekako stava da bi osoblje trebalao surađivati sa tobom ipak si ti u trudovima ,a ne oni...oni su racionalni ,a od tebe se očekuje da to ne budeš.

[saska7]

to disanje....to se može raditi na nekim tečajevima...usput....imat li koje za preporučiti.

jednom kad sam bila kod zubarice(socijalke!) i kad mi je brusila zub, od boli i želje da prestane sam joj uvalila jezik tamo di brusi...o onda se zderala na mene......kad je nastavila brusiti od boli sam ju lupila laktom u trbuh.......

stoga me strah kako budem reagirala na porodu......ne bi htjela da moram pokupiti prnje i reči "ajd bok ja idem doma rodit" znam da je život mene i bebe u pitanju, ali bojim se da ne postanem LOŠA RODILJA...koja od bola i straha ne budem htjela surađivati....

vjezbe disanja za sam porod nisam nigdje uspjela pronaci, al sto sam se vise pripremala za porod to mi je u glavi bilo jasnije da programiranje disanjem zapravo nije ono sto zelim pa sam se pokusala skoncentrirati na to da u svojoj glavi stvorim sliku u kojoj sam opustena i spremna pratiti svoje tijelo. MIND OVER BODY knjiga mi je jako pomogla u tome.
mislim da nema LOSE RODILJE vec samo nepodrzavajucih situacija.
bolovi su dio poroda i ako ih uspijes tako prihvatiti mislim da nisu toliko napodnosljivi (za razliku bolova kod zubarice za koje nismo programirane )
btw razlika izmedju onih na dripu (1.porod) i prirodnih (2.porod) je kod mene bila nebo i zemlja - prirodne sam puno lakse hendlala...al oba puta kad sam trazila kemiju/epiduralnu/carski je bio znak da sam na kraju

[tinaka]

Meni u zadnje vrijeme svi samo govore da ne vičem na porodu, nego šutim i trpim... nemoj vikati i dobro ćeš proći... Otkud da ja znam kako će moje tijelo reagirati i do koje razine boli ću moći trpjeti?!
Nekako mi je to tako debilno... ako me nešto boli, zašto da si ne olakšam bol i zavičem ako ne mogu više?!
Zašto ću bolje proći kod medicinskog osoblja ako ću šutjeti?! Jel su oni bogomdani da im se moram šutnjom dodvoravati i paziti da nekog ne povrijedim svojim glasom, jel ću mu time skinuti kapu s glave ili uništiti dan?!

[saska7]

Meni u zadnje vrijeme svi samo govore da ne vičem na porodu, nego šutim i trpim... nemoj vikati i dobro ćeš proći... Otkud da ja znam kako će moje tijelo reagirati i do koje razine boli ću moći trpjeti?!
Nekako mi je to tako debilno... ako me nešto boli, zašto da si ne olakšam bol i zavičem ako ne mogu više?!
Zašto ću bolje proći kod medicinskog osoblja ako ću šutjeti?! Jel su oni bogomdani da im se moram šutnjom dodvoravati i paziti da nekog ne povrijedim svojim glasom, jel ću mu time skinuti kapu s glave ili uništiti dan?!

kad smo vec kod vikanja - moja prica s poroda

ima smisla da ti kazu da ne vices ukoliko te upozoravaju da trosis snagu. ima vikanja i vikanja. naravno da to nema veze sa ovim sto ti pricas - nije do osoblja da te “stisavaju“ i razumijem da te to uzrujava. ono sto sam iz osobnog iskustva naucila je da vikanje ne pomaze ni da bol prodje ni da se smanji ako se izgubis u tom vikanju. kad bih spustila ton, bila sam svjesnija i boli i svojeg tijela i nacina kako upravo sebi pomoci da bolje podnesem i brze rodim...skupljanje toga u sebi meni nije imalo smisla...

[cebelka86]

Zanimljivo mi je kako svaka žena drugačije doživljava porođajnu bol i način na koji se nosi s njom. Na primjer ja sam vikala, ali zaista VIKALA i nitko od osoblja me nije sputavao u tome. Jedino je MM bilo neugodno Meni je to više bilo kao usmjeravanje boli kroz usta van . I pravilno disanje mi je puno pomoglo (još dok sam mogla pravilno disati).

[dani1]

Čitala sam na forumu da je bilo par forumašica koje na porodu ni glasa nisu ispustile. Svaka čast. Ja jesam, ali to mi je došlo na samom kraju, zapravo mislim da je to bilo u tranziciji. Koliko sam ja u bolnici čula svaka je bar malo zavikala osim ako mi nije koja potiho šmugnula, ali taj zvuk koji proizvodi žena kad rađa, "viće" , je toliko specifičan i nije klasično vikanje i urlanje i obićno kad sam iz rađaone čula taj zvuk, ubrzo nakon toga se čuo i plač bebice. Mislim da je tehnički neizvedivo istovremeno vikati i prodisati trud.

[pinguica]

meni je puno pomogao tekst "Bezbolni porođaj", jedna cura je već bila stavila taj link na forum ali nemogu naći pa evo možete skinuti ovdje http://filespump.com/download/214729...odjaj-pdf.html

Među ostalim mi je pomogao da shvatim da vikanjem trošimo kisik ne samo vlastitim mišićima već i djetetu. Moj porod je stvarno bio dug i prilično težak ali nisam ispustila ni glasa i kad me najjače bolilo disala sam plitko i brzo. Cijelo vrijeme su pratili djeteove otkucaje srca i bili su super, vjerujem da bih bila završila na carskom da sam uzalud potrošila energiju i kisik.
Ali dobro nekim ženama porod puno kraće traje pa nemogu reći da si nemogu dopustiti malo vikanja.

[molly]

Nije mi jasno kako netko moze biti LOSA rodilja samo zbog vikanja. Na 1. porodaju u radaonici sam imala primalju cijelo vrijeme kraj sebe i pomagala mi je oko disanja. I naravno da sam na kraju stenjala. Na drugom porodaju sam sama sebe usmjeravala na to neko plitko i brzo disanje u gornjem dijelu pluca jer bi mi se inace povracalo kad bih udisala u donji dio trbuha. Dok sam tako prodisavala grceve u trbuhu, nisam morala vikati, tj. glasno stenjati, ali kad me pocelo napinjati za tiskanje, pocela sam se derati. Nitko nista nije rekao, osim sto je dosla primalja i rekla da jos nije vrijeme za tiskanje pa bi bilo dobro da ne tiscem, nego prodisem, ako mogu. Ako ne uspijem svaki put, nema veze.Inace sam u jednom trenutku napinjanja za tiskanje visila muzu oko vrata i vristala mu da ne mogu vise, da cu umrijeti... ali ja to vicem i kod malo jaceg proljeva.
Kod socijalnog zubara vise nedem najvise zbog boli... a nadam se jos kojem porodaju... cak se bojim starosti zbog bolesti jer znam kako bolest moze boljeti... dakle, porodaj NIJE tako strasan kako se prica, iako svaka intervencija u bolnici otezava porodaj, sto sam si potvrdila na drugom porodaju, gdje sam, osim odlaska u bolnicu, izbjegla sve sto nisam htjela.

[bijelko]

meni to nije bilo tako jako strašno. ok, boli i nikad to neću zaboraviti ali lakše mi je bilo to nego zubobolja. psiha valjda, znaš da će biti happy end! nisam vikala prvenstveno da mi muž ne bi zbrisao jer nije izgledao nešto hrabar a onda bih bila luda! lakše mi je bilo prodisati trud nego ga provrištati.

[Neve]

Mislim da bi ih bilo manje da su mi dali da tiskam kad mi je došlo. Zapravo to mi je fenomen, po čemu oni zaključuju da je ili nije vrijeme za tiskanje, kad ako se majka priroda pobrinula za sve, onda valjda kad dobiješ taj nagon za tiskanjem, valjda je i vrijeme za tiskanje ili griješim?

Da, to ni meni nije jasno - zašto kad imaš nagon za tiskanjem osoblje bolnice panično upozorava da još nije vrijeme za tiskanjem??? I kako oni to znaju?

[eris]

Meni su najjači trudovi trajali 20 minuta nakon što je vodenjak puknuo, e baš je boljelo, ko sam vrag. Kad mi je došao nagon za tiskanjem, babice su me ohrabrivale da tiskam dok tijelo samo tišće ali da ne činim dodatni napor da produžim tisak svjesno. I vjerujte to mi je baš pomoglo. Trenutak kad imaš osjećaj da će ti debelo crijevo izaći van, ili se raspuknuti je u stvari trenitak početka poroda samog. Prvi put kad sam to osjetila zvala sam babicu i ona je rekla da neće još, ali samo da tako nastavim, već kroz dva takva truda sa istim osjećajem rasturanja debelog crijeva, pogledala me i rekla: Pa to je to, hajde sad da ti rodiš svoju bebu. I naravno kroz 5 minuta moja nova beba je bila van.

[mamitzi]

na prvom porodu imala sam oko pola sata jezivih trudova nakon dripa i izlazak bebe mi nije bio puno više bolan. mislim da sam vikala kad me je babica zarezala. na drugom porodu nisam dobila drip i sve je bilo super. probušili su mi vodenjak imala sam 2 ili 3 jača truda i onda sam u recimo 4. trudu i još malo na suho rodila elu. e da , to me jako bolilo- baš kad je izlazila van.

[Pandora Aura Monroe]

Meni je samo izgon bio bolan, sve ono prije gotovo nisam ni osjetila. Znači - zadnjih pola sata. Deset minuta kasnije rođenje druge bebe išlo je brzo i lako.

[Tincha]

dani1 to je problem dripa, on te tjera na tiskanje a nije još vrijeme... I meni je upravo zabrana tiskanja bila najgore iskustvo, bol trudova bila je jaka, ali podnošljiva. Pošto sam imala užasno bolne menge uvijek sam si mislila kak i ne može biti toliko jače od tih menstrualnih grčeva.... Pogriješila sam, bilo je puuuno jače, ali sasvim izdržljivo. A kad tijelo počne tiskati, to je olakšanje i tad je bol totalno u drugom planu. Točno sam osjećala olakšavajuće taj trenutak tiskanja, kad nije bilo potrebno ništa drugo nego samo se opustiti i dozvoliti tijelu da tiska samo...

[dani1]

Ma eto ja ću sad priznati, na mom trećem porodu (nagon za tiskanjem, pritisak na debelo crijevo), probušili mi vodenjak otvorena 10 prstiju. Dokica gleda i kaže još nije vrijeme i izađe. Ja nemogu više prodisat bez tiskanja i tiščem polako, pomalo (bar se meni tako činilo) i lakše mi je. Nakon tri truda dolazi babica i u sekundi navlači kapu i rukavice i tad počinje nebuloza. Trudovi staju, hm, nije ga bilo neznam par minuta i daju mi drip. Nakon toga govore da tiskam, ali truda nema. Počinjem tiskati i prestajem, nije to to. Viću da tiskam dalje. Neznam gdje sam našla snagu i tiskam bez truda (uspjela sam na kraju). Eto zato sam ja pomalo ljuta i isfrustrirana jer si pokušavam objasniti što se tu dogodilo, a imala sam onaj opaki nagon za tiskanjam samo 5 min prije, kad tijelo samo tiska. Mislim nije sve to bilo tako strašno, ali...

[Handy]

Mene je cijelo vrijeme jednako boljelo, ne želim plašiti, ali kad sam morala ležati zbog CTG-a mi je bilo teže izdržati bolove nego tiskanje na kraju. I nisam mjerila vrijeme, pa ne znam koliko je što trajalo. Meni je bilo lakše kad sam počela tiskati, iako neke žene kažu da više tad nisu imale snage.

[EvaMONA]

Imam iskustvo 2 poroda različitih od početka do kraja. Al što se tiče tvog konkretnog pitanja slažem se s dani1, bolovi su stvarno nekontrolirani kad tijelo bebu počne tiskati i ti osjećaš taj pritisak na debelo crijevo i grozno je kad te svi sprečavaju da se tome prepustiš.
Dakle, 1. put vodenjak mi puknuo na početku, prije trudova i zadnjih 4 h bila na dripu. Uz "pomoć" dripa takvi bolovi 2,5-3 h (previše, al me disanje držalo u fokusu pa sam bila ful prisutna u svom tijelu i nesvjesna svega oko sebe, što je pomagalo). 2. put prirodno od početka do kraja , vodenjak mi puknuo oko 18.15, a rodila sam u 18.50. Toliko su trajali i pravi bolovi. Tako bi sutra ponovila.

[Trina]

Na prvom porodu najjači bolovi trajali su tri sata. I što se bližio kraj bolovi su bili neizdržljiviji a sam izgod gotovo bezbolan. Na drugom sam rađala sve skupa sat vremena a zadnjih 20-ak min bilo je najbolnije-izgon najviše. Na trećem trudovi su bili po mojoj procjeni 80 % manje bolni i izdržavala sam ih bez ikakvih problema. Ali izgon je bio prestrašan.

[Elinor]

Moji trudovi ni u jednoj fazi nisu postali prestrašni. Jest da je naporno par sati imati trudove na minutu (na 2. porodu smo čekali da se mala spusti oko 3-4 sata), ali to nije bila nikakva ratzarajuća bol. Ali iscrpljuje poprilično.
Na 1. porodu sam disala kako sam izvježbala iz knjige, na 2. kako mi je došlo, a to je bilo dublje i polagano udisanje i izdisanje (potpuno suprotno od popularnog dahtanja). Tako mi je pasalo i osjećala sam se super.
Mislim da je najbolja stvar prepustiti se, isprobati više položaja dok ne nađeš onaj u kojem najmanje boli i disati kako ti paše.

[Elinor]

Trina kakav je bio izgon na 3. porodu?

[(maša)]

moji trudovi skoro pa i nisu bili bolni...kao lagana M bol u donjem dijelu trbuha (samo što me kod M boli par sati u komadu)...najjači 30-40 min prije samog poroda nakon dobivanja dripa..
izgona se ni ne sjećam...nije bilo bolno, čudan osjećaj, nisam ni osjetila peckanje, u 2 tiska malac bio vani.

[rikikiki]

Čitam ovih dana malo o porodima i primijetila sam da puno cura kaže da im je kod prvog poroda izgon bio skoro pa bezbolan (kao i meni), a u sljedećim porodima ih je izgon najviše bolio. Jel zna netko zašto je to tako?
ON T:
Najjači bolovi trajali su oko 2,5-3 sata pred kraj. Trudovi su mi započeli oko ponoći i bili su dosta jaki na svakih 6-10 min. Oko vizite (bila sam u bolnici) počali su oni najjači .... bila sam toliko šokirana intenzitetom bolova da sam plakala i ostala bez zraka (jer nisam znala pravilno disati). Na pregledu je utvrđeno da sam otvorena 3 cm (nakon 8 sati jakih trudova - bila sam očajna). Uslijedila je klizma i tuširanje ... e to je tek bilo strašno (ne klizma, već tuširanje) svaki mlaz vode iz tuša doživjela sam kao električni udar (inače svoje trudove mogu usporediti sa elektro-šokovima), dok nisam skužila da mi ne odgovara topla voda, već hladnija. Na to me već prije upozorila prijateljica ali sam ja to u onoj zbrci smetnula s uma. Kad sam došla u box još uvijek sam bila otvorena samo 3 cm pa mi je doktorica prokinula vodenjak. To skoro i nisam osjetila. Muž je pitao doktora koliko pretpostavlja da će još proći do poroda, a on je procijenio oko 3 - 3 i pol sata, pa smo tražili epiduralnu. Kad je stigao anesteziolog pregledali su me još jednom i utvrdili da sam otvorena 9 cm (u 20-tak minuta od prokinuća vodenjaka) i izgon je krenuo. U prvom trudu mi nisu dali tiskati već su mi samo objasnili kako se trebam ponašati pri sljedećem i kad je krenuo sljedeći trud malena je izašla van ko metak, potpuno bez boli ...
Drip nisam dobila, epi da (3 šava - nisam ni osjetila), oporavila sam se začas.
Vidim da puno cura kaže da im trudovi nisu bili strašni, meni moji jesu ... nisam se ni u snu nadala tako intenzivnoj boli. Jako me iznenadila.
Ako je vjerovati statistikama, sljedeći put će trudovi biti manje bolni ali će boljeti izgon??!!

[koksy]

Mislim da bi ih bilo manje da su mi dali da tiskam kad mi je došlo. Zapravo to mi je fenomen, po čemu oni zaključuju da je ili nije vrijeme za tiskanje, kad ako se majka priroda pobrinula za sve, onda valjda kad dobiješ taj nagon za tiskanjem, valjda je i vrijeme za tiskanje ili griješim?

To se bas i ja pitam.
Ja sam imala nagon za tiskanjem sigurno pola sata prije poroda, i uporno sam se trudila ne tiskat i prodisat trud i to je ustvari bilo ono najteze i najbolnije.

[a.k.]

Meni isto ttrudovi u kojima sam trebala istisnuti bebu nisu bili bolni, ni sam izlazak bebe nisam ni osjetila, najbolnije u svemu tome mi je bila epiziotomija. Ali bilo mi je ful naporno, trudovi su mi bili slabi i rijetki pa sam morala tiskati svom snagom, beba nikako da izadje, umorila sam se jako, s vremenom sam postala sve jadnija i jadnija, misla sam da ja to ne mogu. Narkaju sam uspjela uz pomoc doktora koji mi se nalaktio na trbuh.

[Beti3]

Četiri puta sam rodila i svaki put se ponovno začudila intenzitetu bolova. I svaki put sam zaboravila koliko su jaki. Sjećam se samo svog čuđenja i kako sam mislila : ma ,ča je bilo tako i prošli put!? A koliko su trajali, ne sjećam se. Uglavnom taman toliko da se da izdržati. Mislim da je prvi put bilo dulje, ali nisam sigurna.

Tiskanje je svaki put bilo sve kraće. A moju curu, moj četvrti porod, uopće nisam tiskala. Ne bih vjerovala da nisam doživjela. Možda je moje tijelo već bilo "razrađeno" ili je to bila PRIRODA u svom najboljem izdanju, ali ona je u dva truda samo isplivala van. Boljelo je prije, ne kažem da nije, cijelu noć, ali ja sam to uglavnom prespavala. Zbog drugih razloga morala sam biti ranije u rodilištu, ali sam porod je bio "pjesma".

Svi ti bolovi su ustvari samo da beba izađe i nisam ih nikad shvaćala kao bolove, nego kao intenzivan rad tijela. I atletičara boli kad juri za rekordom , pa ipak ide.

A onaj čas kad zaplače, više se ni ne pomisli da je boljelo. Onda je vatromet veselja i sreće. Bez obzira na bolove i probleme, žao mi je da nisam i još koji put rodila. Ma, što je to rodit, piece of cake.

[jella]

Kad mi je pukao vodenjak svaki sam čas očekivala da će početi bolovi. I tako idućih osam sati. Kad su mi dali drip, očekivala sam da će lagano početi. I tako idućih sat i pol. E onda kad je počelo nisam mogla vjerovati da tako jako boli. Znala sam da će boljeti, ali na ovo se definitivno nisam pripremila...
Idućih dva sata postajalo mi je sve gore i gore, i mislila sam da ja to neću preživjeti. Kad sam osjetila nagon za tiskanjem bila sam sretna što je napokon krenulo i više me nije boljelo. Jesam li ja sebi u glavi zabrijala da ne boli ili je to bila zbilja...ne znam

[a.k.]

E, tako je i meni bilo, kad su mi rekli da mogu tiskati spasila sam se! Trudovi uopce vise nisu bili bolni. Mislim da nisi zabrijala u glavi