 |
|||
Kako partnera 'pretvoriti' u doulu?
Nije zezancija, stvarno bi bilo lijepo kad bi partneri imali povjerenja u ženino tijelo pri porodu kao što to imaju doule.
Imam dojam da 'prebrižan' partner ima tendenciju više vjerovati liječniku nego ženi.
Ali, kako ih uvjeriti u taj prirodan proces (sa svim tim bolovima i stanjima), kad i same prvi puta ne poznajemo taj osjećaj? :/
Možda kao u američkim filmovim kod zamjene "uloga"
Mene muči isti probl.,i digla sam ruke(za sada od njega,a ako zatreba ću na njega)...mm nema pomoći...nikad doula od njega,ko ni mehaničara od mene
Nikako.
Nemaju iskustvo poroda i emocionalno su upleteni.
Eventualno ima pomoći ako su veterinari ili uzgajivaći stoke pa imaju iskustvo da su bili prisutni(negdje sa strane) mnogim životinjskim "porodima".
ovo zvuči super,moja rodica i njen muž su veterinari,kada sam je pitala di će rodit,rekala je da može i doma.sirius prvotno napisa
mm u teoriji dobro zvuči, vidjet ćemo kako će biti u praksi
sa sela je i vidjeo je puno okota, možda ima nešto u tome
o tehnikama treniranja ne bih sad dok ne vidimo kakav će biti na porodu
mislim da je puno jednostavnije naći doulu
I ja.mislim da je puno jednostavnije naći doulu
Moj je bas doulario, nije neka emocionalna treskavica
Njegova uloga je bila u tome da bude muz na porodjaju, sto je u nasem porodilistu dovoljno da te doktori i babice poprilicno zaborave.
On je imao taj neki stav da sam ja super i sve cu to lako.
pa moj je obavio posao babice kod oba poroda, buduci da babice nije bilo, i dobro je obavio posao, a najosnovnije je da slusa sto ja zelim i da bude tu, i nije im neki teski posao, malo gurnut palceve u ledja, he he
iako muskarci nikada nisu iskusili porod i na drugacijoj su emocionalnoj razini, mislim da mogu biti dobre doule.
mozda ne svi, ali neki da.
vazno je prenijeti nase zelje i jasno iskazati nasa ocekivanja. objasniti im da mozemo biti neuracunljive, u jednom trenutku
pomoci ce i cinjenica da nisu panicari po prirodi.
MM je prisustvovao na zadnja dva poroda i nikako ne mogu zamisliti da ga nije bilo. doduse, zadnji puta nisam toliko niti primjecivala njegovo prisustvo, ali bitno mi je bilo da je tu negdje... u kutu sobe.
Ja sam svome prije drugog poroda dala da procita Wagnerovu knjigu Pripremite se za porodaj 8) . Buduci da je znao da zelimo prirodan porod koliko god je bilo moguce, kad sam ja vec bila u transu i gotovo se dala nagovoriti na drip, ON je rekao doktoru da ne jos. Zlato moje... Davao mi je vode. visila sam po njemu, drzao me za ruku, a to je trajalo 15ak sati... Zaista je bio divan!!!
Potpisala bih ovo!
MM je predivan i sve razumije (išao u veterinarsku), sve smo se dogovorili, on ipak ide na porod i držite nam fige.
No, shvatila sam (eto baš prije neki dan kada sam imala lažnjake) da svi Odenti i Wagneri, priče s poroda i ostalo ne mogu im dati taj feeling koji ima žena koja je prošla kroz trudove i porod jer muškarci nemaju to iskustvo stanje uma i tijela.
krepala od smijeha na naslov, a još više na neke odgovore.
Moje mišljenje - nikako, bar što se tiče mog kandidata
i moj kandidat je, sto je termin blizi, sve manje uvjeren da ce on to moci
nekak si razmisljam da je onda i bolje da ne ide sa mnom, jer mi ne treba jos dodatni stres (kak je on, jel ga strah, oce mi se srusit u nesvjest??).
ma, nosit cu mp3, setat se, pit vodice...samo me malo strah, jer ne znam kak to izgleda biti sama u radjaoni (u jednu ruku ne bi htjela biti okruzena hrpom drugih zena u razlicitim stadijima poroda, u drugu ruku si mislim da ce mi biti lakse ako ne budem sama).
dileme, dileme...
što se tiče samog prisustva na porodu, meni je drago da je bio tamo, i podnio je puno bolje nego što sam očekivala.
Ali ja se pitam koliko bi bio spreman na neke manje uobičajene stvari, pogotovo porod doma... ili malo jače uplitanje da spriječi neželjene zahvate u bolnici...
Prava doula je vjerujem bolja jer je ipak žena, i to žena s iskustvom što se tiče poroda, vjerojatno smirenija, i neće raditi paniku. S druge strane, bilo bi mi žao mm-u uskratiti iskustvo prisustva porodu. Bio je sav sretan i ponosan što je preživio, još danas priča kako je naša malena bila slatka i sitna kad se rodila... ali nije baš da me kužio dok sam imala trudove
moram priznati da je moj muž poprilično upoznat u sve što se treba dogoditi jer je prva tri mjeseca trudnoće koja sam ja prespavala non stop visio na rodinim stranicama i informirao se o svemu, a vrhunac je bio kad je bez mene otišao na rodino predavanje o dojenju i bio jedini muškarac tamo
a slažem se da im je ipak malo teže shvatiti kako se mi osjećamo dok rađamo
skupa smo napisali plan poroda, on je zagovornik (uz mene) da odbijem neke zahvate(epiziotomiju npr.) i tako, sad se samo nadam da će moći izdržati cijeli porod
e da, rekao je (iako nije medicinske struke) da bi me komotno mogao poroditi kod kuće
wow, di si ga našla?
kod prijateljice u svatovima
i to točno prije godinu dana, na njegov rođendan, a danas mi je i termin
MM je stvarno bio super na porodu, kao mačak - nit ga je bilo čuti niti vidjeti osim po mojoj narudžbi. impresionirao je osoblje smirenošću i bio je spreman i na to da npr ne rodim u bolnici
ali doula je doula.
iskustvo poroda na vlastitoj koži (osobito prirodnog) je ta snaga koja je jedino što (barem moja) doula zaista treba imati. a taj (moj) jedini uvjet nijedan muškarac ne može zadovoljiti. ni M. Odent
da se još nadopunim...
idealno bi bilo da može porodu prisustvovati i muž i doula. Naime, ipak se puno opreznije tretira rodilju u našim rodilištima ukoliko ima muško zaleđe...a i muž nosi sa sobom osjećaj "doma" što je u takvom nepoznatom okruženju i s nepoznatim ljudima vrlo bitno za porod.
Ipak za svoj drugi porod bih, ako treba ograničiti izbor na jednu osobu (a nadam se da neće biti takav slučaj) onda bi to definitivno bila doula.
ali, slozit ces se da je skustvo poroda svakome drugacije.iskustvo poroda na vlastitoj koži (osobito prirodnog)
netko ima visi prag boli, netko manji.
nekome pase dodir, nekome smeta
mislim da je porod vrlo individualna stvar i da je doula ta koja treba pratiti rodilju i njenu reakciju, a ne da vodi porod na nacin na koji ga je ona dozivjela, bez obzira koliko njen porod bio prirodan.
slažem se. zato sam i napomenula da pričam o eventualnoj mojoj douli
Pa... nemamo ni mi kao prvorotke, o tome se i radi: pričala nama doula ili pročitali u knjizi, trenutno imamo isto iskustvo - nikakvo, i možemo samo zamišljati situaciju....svi Odenti i Wagneri, priče s poroda i ostalo ne mogu im dati taj feeling koji ima žena koja je prošla kroz trudove i porod jer muškarci nemaju to iskustvo stanje uma i tijela.
A kad se jednom dijete rodi, onda je kasno za popravke u pristupu.
Baš mi je drago čutiJa sam svome prije drugog poroda dala da procita Wagnerovu knjigu Pripremite se za porodaj 8) . Buduci da je znao da zelimo prirodan porod koliko god je bilo moguce, kad sam ja vec bila u transu i gotovo se dala nagovoriti na drip, ON je rekao doktoru da ne jos. Zlato moje... Davao mi je vode. visila sam po njemu, drzao me za ruku, a to je trajalo 15ak sati... Zaista je bio divan!!!
Ja svojem nisam dala knjigu, ali je dosta naučio dok me slušao 9 mjeseci i toga se pridržavao. Velika, velika podrška, podržavao me u svemu, a kad ja nisam više mogla govoriti, on je to činio umjesto mene.
Meni bi bilo idealno kad bi porodu mogli prisustvovati MM i doula.
Nekako mi je sebično da odaberem samo doulu (kad se već mora birati), ipak je on otac tog djeteta, i tako ga isključiti na kraju stvarno nije fer.
A s druge strane, voljela bih da je uz mene doula koja bi se za mene izborila kod liječnika kad ja ne bih imala snage za to.
Ovako ja gledam na to - ne treba mi doula da mi priča o nečemu niti toliko da se bori za mene. nego da je tu i kad ju pogledam u oči da zna kako mi je i da u njenim očima vidim ohrabrenje osnovano na njenom iskustvu. i to ohrabrenje i razumijevanje daje snagu.
Glede sebičnosti - ne znam, ja tako ne gledam na to. A ni MM. Mislim da je puno važnije što žena želi nego kako će se muž osjećati. ipak ona treba roditi i može osjetiti što pomaže porodu a što odmaže.
Ako se neću osjećati kao da želim njegovu blizinu u drugom porodu (a može se dogoditi - nikad se ne zna, svaki je porod priča za sebe) to ću mu jasno dati do znanja. a kako ga dobro poznajem, znam da bi on to itekako shvatio. ne misleći pritom da ga isključujem niti da sam sebična.
Ma naravno, ovo se podrazumijeva.
Ali ako želiš da ti je partner blizu, a i znaš koliko je tvom partneru važno da je prisutan, a moraš birati?
Meni ne treba da me doula tješi i ohrabruje, mislim da to može činiti bilo koja osoba sa kojom si bliska.
Isto tako, od doule očekujem da primijeni svoje znanje o porodu, tj. da mi pomogne u "praktičnim" stvarima (ne nalazim prikladniji izraz)
koje mi mogu olakšati porod. Pri tome ne mislim na radnje koje inače obavlja primalja.
I naravno, doula bi trebala biti osoba sa kojom sam i inače bliska i u koju imam povjerenje.
ne znam..osobno smatram da ako muž želi biti na porodu ima pravo na to, te ne bih predpostavila svoju želju da je netko iskussan pored mene njegovoj želji da bude prisutan rođenju jednako njegovog djeteta kao i mog
ovo potpisujemMeni ne treba da me doula tješi i ohrabruje, mislim da to može činiti bilo koja osoba sa kojom si bliska.
uostalom, ne smatram da će mm samo biti prisutan porodu, tj. kako je negdje već rečeno, neće to biti predstava za njega kojom će se kasnije hvalisati nego ide na porod kao (koliko to može biti) ravnopravan sudionik ove naše trudnoće u kojoj je cijelo vrijeme maksimalno sudjelovao te smatram da je pošteno da bude prisutan i njenom kraju. Koliko će biti meni od pomoći - nadam se maksimalno, kao i dosad, razgovaramo o tome, pokušavamo se oboje informirati što je više moguće. On je odgovoran tip i što je najvažnije imam povjerenja u njega te znam da me ne bi iznevjerio u tako ključnom trenutku za nas
meni je ovo bas zanimljiva tema...
ja sam na svojim porodima trebala nekog tko me dobro poznaje i pred kim nemam nikakvih zadrski ni pitanja. svaka cast svim doulama i svim mojim prijateljicama - no ni s jednom nisam toliko intimna koliko sam s muzem i niti jednu od njih ne bi pri porodu "odtrpila" tako lako i neprimjetno kao muza...
mozda je mom muzu "olakotna" okolnost sto je prisustvovao porodu i prije mog prvog poroda (porodu svog prvog djeteta, iz prve veze). ali poznavajuci ga - on je jednostavno takav - totalno ne panicar, totalno uvjeren da je porod prirodni fizioloski proces i da trazi samo neuplitanje i ne forsiranje...
prvog se poroda ja skoro ni ne sjecam - radjala sam u noci nakon napornog dana i pod visokom temperaturom (gadan sinusitis...). znam da je od dobar dio toga "odmoderirao" s osobljem u radjaoni, znam da je i lijecnici koja je dosla na sam izgon i s vrata dobacila "ma, dajte joj malo dripa" rekao da to ne dolazi u obzir jer je izgon pri kraju. znam da im je u par navrata "sugerirao" da se ljubaznije i prikladnije ponasaju...
i da sam kojim slucajem mogla doci vise u sklad sa svojom, unutarnjom, silom radjanja - sigurna sam da bi on i ja mogli ova tri poroda odraditi sami... al eto - nisam u sebi nalazila snage ni sposobnosti da se prepustim toj sili i jacini pa sam i ta tri poroda odradila u rodilistu, s muzem pored sebe.
Potpis kao kuca.ja sam na svojim porodima trebala nekog tko me dobro poznaje i pred kim nemam nikakvih zadrski ni pitanja. svaka cast svim doulama i svim mojim prijateljicama - no ni s jednom nisam toliko intimna koliko sam s muzem i niti jednu od njih ne bi pri porodu "odtrpila" tako lako i neprimjetno kao muza...
on je jednostavno takav - totalno ne panicar, totalno uvjeren da je porod prirodni fizioloski proces i da trazi samo neuplitanje i ne forsiranje...
Budemo li imali jos djece, opet ce (i) on biti blizu.
citam i zavidim
mome je muka kad je i blizu bolnice
Još jedan potpis. Ne mogu nikoga osim njega niti zamisliti uz sebe. Nije mi bitno da je tu netko tko zna kako mi je, bitno je da je tu netko istinski moj. A to je samo on.
Na prvom porodu sam bila sama i falila mi je njegova sama prisutnost. Zato na ovaj porod ide sa mnom, da bude uz mene, moja emotivna podrška i snaga.
i ja ne bi htjela nikoga drugoga u tom trenutku osim njega.
Muža se ne može pretvoriti u doulu nikako, ali...
smatram da im se mogu dati smjernice kako se najbolje nositi s situacijama u porodu.
Moji prvi savjeti bi bili:
Da zamisli da je iskustvo poroda kao iskustvo vođenja ljubavi.
Svaka riječ koja je neprikladna tada, neprikladna je i u porodu.
Na samom početku može pričati, smijati se, ljubiti.
Treba zaboraviti na sve brojeve, ne štopati trudove, ne obraćati pažnju na ctg, niti na sat.
Treba ženu maksimalno zaštititi od vanjskih utjecaja, svjetla, galame, grubih pojedinaca. Podržavati ženine želje prema medicinskom osoblju.
Kad krene intenzivno onda je najbolje šutiti.
Nikako, ali nikako ne zapitkivati.
Prepustiti ženi da odluta, ne vraćati je "na zemlju", ne gledati je u oči.
Ne forsirati dodir, ako ženi ne odgovara, ali i masirati i držati za ruku, ako joj to olakšava.
Ne žaliti se da je gladan ili umoran ili da sve već dugo traje. Ponijeti si radije čokoladu ili neki energetski napitak.
Preteško?
ja ne planiram mm-a pretvoriti u doulu. on moze da bude samo otac koji ce biti prisutan na rodjenju svog djeteta.
*
a ovo su odlicni savjeti od Fidji, pa planiram ih iskoristiti, moze, tako?
nekako apsolutno vjerujem u svog muža da će biti fenomenalan na našem porodu i nema šanse da bih išla na porod bez njega. nikako ne dolazi u obzir.
moj muž mi je previše bitna stavka u životu i želim da sudjeluje u svakom kutku moje intime i hoću da dijelimo sve...apsolutno sve.
držao mi je kosu dok sam povraćala, vidio me kako kakam na wc školjci, vidio me je u pms-u bez pudera kad sam imala napadaj prištića po licu, dirao me je po nedepiliranim nogama, pošnjofao mi je stopala da vidi jel smrde zato jer ja ne mogu baš od trbuha više nogom do nosa tako lako ha ha.....
...mislim da će mu pokraj svega ovoga porod biti još najlakša stvar koju je doživio sa mnom
U principu, osoba pred kojom možeš bez ikakvih problema kakati je idealna da ti bude pratnja u porodu.
(Sve ti je to zakon sfinktera po Ini May Gaskin.)
uh, ovaj put se ne bi slozila s njom. ili tobom
npr osoba pred kojom mogu kakati bez problema, i koja mi je pomogla oko mnogih gadnih stvari nakon mog prvog poroda je moja mama. ali s njom na porod.. boze sacuvaj
sto se prisustva muza tice, ja sam sasvim zadovoljna, jer on je na oba poroda tocno samo obavljao logistiku, nije se niti jednom upleo u onaj dio u kojem ga ne bi htjela. a pred njim ne mogu normalno kakati
za*ebano je to..
ovo je superDa zamisli da je iskustvo poroda kao iskustvo vođenja ljubavi.
Svaka riječ koja je neprikladna tada, neprikladna je i u porodu.
Na samom početku može pričati, smijati se, ljubiti.
Treba zaboraviti na sve brojeve, ne štopati trudove, ne obraćati pažnju na ctg, niti na sat.
Treba ženu maksimalno zaštititi od vanjskih utjecaja, svjetla, galame, grubih pojedinaca. Podržavati ženine želje prema medicinskom osoblju.
Kad krene intenzivno onda je najbolje šutiti.
Nikako, ali nikako ne zapitkivati.
Prepustiti ženi da odluta, ne vraćati je "na zemlju", ne gledati je u oči.
Ne forsirati dodir, ako ženi ne odgovara, ali i masirati i držati za ruku, ako joj to olakšava.
Ne žaliti se da je gladan ili umoran ili da sve već dugo traje. Ponijeti si radije čokoladu ili neki energetski napitak.
Preteško?
Potpisujem da partner može biti izvrsna doula, prvo to je osoba kojoj vjerujemo, koja nam je jako bliska, a osim toga, mislim da je velika razlika između očeva koji su prisustvovali porodu i tamo prvi puta ugledali svojeg malog anđela od onih koji dijete prvi put vide kad dođu u bolnicu u posjetu ženi nakon što ona rodi.
Meni je moj muž bio izvrsna potpora i usmjeravao me u disanju tokon poroda i kao "team" smo izvrsno funkcionirali, tako da su mom mužu obje primalje rekle da bi obzirom na to što su vidjele mogao raditi kao doula jer se izvrsno snašao u toj ulozi
A ne znam, meni je to bio neopisiv osjećaj da je bio sa mnom cijelo to vrijeme, posebno tokom izgona i kad smo prvi put vidjeli i primili u ruke našu curicu. Često se sjetimo tog osjećaja i to je nešto što nas još više povezuje, jer smo i kroz to iskustvo zajedno prošli
Ali slažem se da svaka žena treba ocijeniti da li je njen partner za to ili ne. Pričala sam s nekoliko kolega s posla koji su također bili na porodima svojih žena i rekli su da porod drugog djeteta ne bi za ništa na svijetu propustili obzirom da su bili prisutni i kod rođenja prvog djeteta...
Na prvom porodu je spletom okolnosti bila moja mama i podržavala me na ovaj gore opisan način instinktivno. Sumnjam da je mm to u stanju odraditi na taj način, vidjeti čemo...Muža se ne može pretvoriti u doulu nikako, ali...
smatram da im se mogu dati smjernice kako se najbolje nositi s situacijama u porodu.
Moji prvi savjeti bi bili:
Da zamisli da je iskustvo poroda kao iskustvo vođenja ljubavi.
Svaka riječ koja je neprikladna tada, neprikladna je i u porodu.
Na samom početku može pričati, smijati se, ljubiti.
Treba zaboraviti na sve brojeve, ne štopati trudove, ne obraćati pažnju na ctg, niti na sat.
Treba ženu maksimalno zaštititi od vanjskih utjecaja, svjetla, galame, grubih pojedinaca. Podržavati ženine želje prema medicinskom osoblju.
Kad krene intenzivno onda je najbolje šutiti.
Nikako, ali nikako ne zapitkivati.
Prepustiti ženi da odluta, ne vraćati je "na zemlju", ne gledati je u oči.
Ne forsirati dodir, ako ženi ne odgovara, ali i masirati i držati za ruku, ako joj to olakšava.
Ne žaliti se da je gladan ili umoran ili da sve već dugo traje. Ponijeti si radije čokoladu ili neki energetski napitak.
Preteško?
Ajme, super su ovi savjeti..Ja sam mojem isto rekla nek šuti i sjedi u kutu i toga se držao sve do zadnje faze kad mi je trebao kao naslon (bez njega mi ne bi dali da rodim na stolčiću). Al ja sam već kužila od prvog poroda da mi je lakše ako "utonem" i ne pričam. Moram reć da ja inače imam stvarno visok prag tolerancije boli i da sam tu sama sa sobom.
Mislim da sam mogla komotno roditi i bez njega, ali mi je ipak drago da je bio na oba poroda. A trudovi su se evidentno pojačali kad je konačno doputovao jer sam ga dugo čekala i ljutila se što ne stiže. Valjda i to nešto govori. A mami nisam ni rekla da cijelo popodne imam trudove, iako smo stalno bili svi skupa, šetali..(ona je od onih paničara koji više vjeruju doktorima).
Kad smo konačno došli u rodilište, sestra na prvom ctg-u mu je već rekla nek dođe pred mene i pomaže mi s disanjem, a on joj je odmah rekao da će sjesti u kut jer tako meni više paše. Bilo mi je super što su ga pustili sa mnom i u kupaonu i sve, tako da mi je dodavao ručnik i slično i tu smo lijepo maksimalno "gubili" vrijeme.I poslije su me par puta htjele gnjavit s Lamazom i dahtanjem, pa ih je otpilio jer meni to tada stvarno nije pasalo. Oni baš forsiraju aktivno uključivanje očeva, ali da rade kako oni kažu.
Zamjerila sam mu malo što se na kraju nije sjetio brinuti o pupkovini (to mu je bio jedini izričiti zadatak) pa sam se ja malo natezala s babicom jer ju je htjela malo ranije zaklemati da izvadi ampulu krvi (mislim da je spominjala to što sam Rh neg, što je pak totalni nonsens, jer upravo to može biti rizično, ali evo za upozorenje, možda je i drugima to praksa). To mi je to malo razbilo čaroliju prvih trenutaka kad sam primila malenog. ALi bilo je super što su nas stvarno dugo pustili sve zajedno nakon poroda, tek je nakon 3 sata rekao da je gladan
Genijalno!
(A i moderni edukatori o porodu priznaju da je Lamaze bio totalni promašaj, tako da ti je muž zaista bio na visini zadatka.)
e da, ako bude treći put, doula ima jako dobre šanse, kailash pazi se navale
......kod mene u planu je da sa mnom ide moja sestra koja je i ujedno majka troje dječice te mislim da će se lakše izboriti skupa sa mnom za neke moje želje vezane za porod...a , uostalom , mislim da bi se MM onesvjestio
ma neće se onesvijestiti, ne brini, moj je bio mrtav-hladan, samo mu je malo bilo bed prerezati pupkovinu, ali je ipak prihvatio taj Izazov, hehe, kad sam rekla da ću ja
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom