Koliko se vole?

[ana.m]

Vaši maleni.
Koliko se međusobno vole?
Kakav imaju odnos?

Evo kako je kod nas.
Još dok je Iva bila u buši Janko je stalno mazio bušu i jedva čekao da seka dođe, čak mi je jednom u 7. mjesecu trudnoće rekao da kažem seki da ide van jer bi se on s njom igrao.
Od kada se rodila, od prvog trena kada ju je vidio u rodilištu kad smo išli doma, bio je opčinjen njenom pojavom. Mazio ju je, držao za rukicu, htio ju je hraniti kad je počela papati na žličicu, čak ju je htio hraniti mojom cicom.
Dok je još bila bebica nije volio da ju netko gleda, a kamoli dira, samo je govorio "TO je MOJA seka".
Sada kada je veća, tako se znaju prekrasno zaigrati, jure se po stanu, djele si igračke, nekada se naravno i "počupaju".
Nekada se i posvade, ali to je tako zanemarivo.
Janko je sada tjedan dana bio kod bake i kada bih ja nazvala da ga čujem (svaki dan naravno) on bi meni nešto kratko izbrbljao i odmah tražio seku. I oni su se razgovarali! I onda bi on njoj slao puse, a ona ljubila slušalicu.
Ona bi me povremeno pitala gdje je braco.
I sada je za vikend došao doma, koja je to obostrana sreća bila kada su se vidjeli.
Ona je doslovno ciktala od sreće, poljupci, zagrljaji. On se samo smješio, on obično ostane bez teksta kad je nešto ekstra sretan i samo se smije izbezumljeno.
I u par navrata mi je rekao onako potiho kako mu je jako falila seka.

Sav je nekako nježan oko nje, sjećam se jednom dok smo šetali, ona je tek bilas prohodala i onako se malo zanjela kao da će pasti.
On je odmah skočio da ju pridrži, u licu mu se vidjela briga za nju da ne padne.
I ne moram ni reći kako sam sretna zbog toga.

Da li to djeci dođe prirodno ili ipak kroz odgoj, roditeljsko ponašanje?
O čemu to ovisi?

Recimo brat i ja smo bili ko pas i mačka, nikakve nježnosti, bratske topline i ljubavi.

[Nina]

Zasuzila sam na tvoj post.
Slicno je i kod nas,barem zasad.

Od pocetka se jaaako vole i iako je malena jos jako mala,tocno se vidi kako imaju jedan svoj poseban odnos.
Malenoj se oci zasjaje cim je ugleda,tako nije prema nikome. Cak ni prema meni.
A velika je cuva,prica,odmah trci k njoj kad zaplace,mazi,ljubi posvuda kad je presvlacim...

Vise puta sam rekla da sam mozda bas zbog toga najsretnija sto imam drugo dijete.
Da nisam rodila drugo nikad nebih upoznala taj osjecaj,tu radost gledati dvije seke kako se vole

[ana.m]

Vise puta sam rekla da sam mozda bas zbog toga najsretnija sto imam drugo dijete.
Da nisam rodila drugo nikad nebih upoznala taj osjecaj,tu radost gledati dvije seke kako se vole

Da ovo sam i ja htjela napisati, ali sam se u velikom postu izgubila.

Ivina je među prvim riječima naučila "bjaco" i Janko. Janko kaže čisto kao suza. A preslatka je kada viče "bjaco vucak" (braco ručak)

[ninochka]

i moji se (još) obožavaju. ona će sad 14mj. nikome se ne smije ko njemu, svaki plač smiri pitanje "di je Ian?", grli ga, hoda za njim...

on je oduvijek nježan prema njoj, mazi ju, svima priča kad dobije zub/prohoda/pade/napravi neš smiješno
par outa je gadno pala, on je plakao jače i duže nego ona

[sladjanaf]

moji spadaju u grupu "pas i mačka"

vole se oni, fale jedno drugom, brat kopira sestru u većini stvari, radio bi isto što i ona, a i ona ponekad isto što i on... ali čini mi se da vika, dreka i otimanje prevladavaju.

pa se tješim da je faza i da će proći jer ponekad zna biti iznimno iscrpljujuće.

a prekrasno je kad su tako povezani i nježni jedno prema drugome kao vaši.

[Annie]

Kod mene je ista situacija kao kod tebe, ana m. I baš sam se neki dan pitala istu stvar, jer ja imam 2 sestre i uvijek smo se samo svađale. A ova moja dva hahara se obožavaju

[krumpiric]

ana.m, zasad je ko kod tebe...vidit ćemo kad se bebica rodi..zasad Marin mazi trbuh, obožava je, "jedva čeka da mu dodje", kad se na mene naljuti "ne voli mene nego samo svoju sekicu zekicu"...
nadam se da će tako ostat...

[boa]

kod mene je kao pas i mčka, nažalost. zaista ne znam da li je do roditelja ili do djece. trudim se najbolje koliko mogu, ali ipak cika, vika i otimanje prevladavaju. za sad.

ali ipak ako netko priđe mlađoj, starija će ju odmah jako posesivno zagrliti. mlađa prati stariju u stopu, ali još ne vidim neku jako povezanost. tješim se da su još male. i nažalost starija će oteti sve mlađoj kako bi npr. dala to nešto svojoj frendici. i jako je starija ljubomorna ako mlađa išta ima u rukama bez njenog dopuštenja.

[Strobery Shortcake]

Emina definitivno voli Namika, a on je ipak još suviše mali, ali način na koji je gleda je onaj tipični kojim mlađe dijete gleda starije, čista fascinacija. I nikome se tako grohotom ne smije (a smije se dosta i često) kao kad Emina skakuće i pleše.

[fegusti]

između moje djece je razlika 10,5 godina.
maleckom je oduvijek sestra bila predmet obožavanja.
njoj se najviše veseli.
svi drugi su mu manje važni.
kada s posla odlazim po njega kod bake on ne kaže da sada ide doma već da ide seki.
ona je u sebi otkrila neku novu dimenziju.
s guštom se s njim poigra (naravno, kada njoj to odgovara) i u očima joj vidim ponos kada je netko pita za brata (ali to nikada naglas ne bi priznala).

[piplica]

Moji dečki su jako vezani, iako se i svađaju (čitaj potuku, prava bratska ljubav... )
Razlika u godinama nije velika (3,5 godina) pa se sve ljepše igraju zajedno.
Prošli su tjedan bili razdvojeni i stalno su pitali jedan za drugoga.

Stariji ponekad ima potrebu za mirom, kada mu maleni smeta (jer ga prati u stopu, čak i u wc) i mi to razumijemo.

[Anci]

Kod nas nešto slično kao kod slađanef
Nije pokazivala neko posebno oduševljenje sestrom kad smo doše iz rodilišta
Sad se i igraju skupa, baš su presatke zajedno i gre se i vole... al se, brate, i potuku.

[djeca su zakon]

Zasuzila sam na tvoj post.
Slicno je i kod nas,barem zasad.

Vise puta sam rekla da sam mozda bas zbog toga najsretnija sto imam drugo dijete.
Da nisam rodila drugo nikad nebih upoznala taj osjecaj,tu radost gledati dvije seke kako se vole

potpisujem

samo sto ja gledam 2 brata + malog od mjesec dana.
Prva dvojica su si najbolji prijatelji, super se zaigraju, pricaju na tom svom jos tepavom jeziku i kuze se vise nego sto ih ja kuzim
Najmanjem dolaze da ga podragaju, a stariji redovno skace da ga tjesi kad zaplace ako ja nisam blizu (jocipe, pa nemoj pakati, sad ce mama doci dok opele luke) i mali ga stvarno slusa i okrece glavu prema njemu.

Tak da zasad nema ljubomore (a kad ce doc, ne zna se)

[spajalica]

iskreno niti se vole da ne mogu jedan bez drugoga, a niti se mrze ko pas i macka. oboje su posesivni prema svojim igrackama, ali uz potvrdu da ce im se vratiti "posude" jedno drugome. zagrle se, a i potuku se. ono sto je meni znak da BC voli svoju balerinu je da sam je jedan dan molila da udje u stan par minuta, kako je sad u fazi ispitivanja granica, rekla sam OK BC ti i ja se idemo u stan igrati, a ona nek radi sto je volja. ja sam usla u stan, a on je panicno uzeo njenu ruku i objasnio je da mora uci inace ce ostati sama. frajla je usla. ali je problem da je njemu bilo teze nego njoj sto ce ona "ostati" vani.

[Trina]

Stariji sin i kćer su najbolji prijatelji, baš su povezani, stalno su skupa, imaju zajedničko društvo, zajedničke igre, svoje male šifrirane tajne koje kriju od nas itd itd.. naravno, kad treba onda se svađaju, tuku..sve što ima u jednom zdravom odnosu Mlađeg brata obožavaju. Ali on nije s njima u onom smislu da su u svemu zajedno. Njega grle, ljube, maze, pričaju mu priče, igraju se s njim po kući..ali kad je vrijeme za "ozbiljne" stvari onda ne.
Kad se netko ozbiljnije odari, drugi plaču skupa s njim. Kad se napravi nekakvo s.ranje onda skupa smišljaju strategije kako će mi to objasniti.

Vole se i to mi je najvažnije.

[tajchi73]

moji se obožavaju i ne mogu jedan bez drugog ali im treba pune dvije sekunde da se očerupaju. U 99 % slučaja zainetresirani su za istu stvar i tad nastaje kaos :/ .

[laumi]

Najstarija je mlađeg bracu i seku obožavala od dana kad su se rodili. Kad se braco rodio, imala je četiri godine (malo je falilo da budu rođeni na isti datum), kad je došla s tatom u rodilište vidjeti bebu i kad ga je med. sestra pokazala i zatim uzela natrag, L. je počela tako jako plakati da ju je MM morao odnijeti van. Vikala je: braco moj, vratite mi bracu! (Poslije su to i sestre u rodilištu prepričavale).
Bojala sam se kako će ga prihvatiti jer je 4 godine bila jedinica. Još uvijek ga obožava (iako je on sad u onoj iritantnoj fazi kad ništa ne sluša), uključuje ga u svoje igre (kao i seku), dijeli s njima svoje igračke... Kad nije doma, npr. kad je bila s vrtićem na skijanju, traži bracu i seku na telefon i mora ih čuti svaki dan.
Rastapam se od miline kad to gledam.
E, sad, da ne bi izgledalo da pretjerujem, naravno da se i posvađaju, nekad i potuku (najstarija curka tu najlošije prođe jer im nikad ne vrati), tužakaju se...

Međutim, zanimljiviji mi je odnos dvoje mlađih. Između njih je 17 mjeseci i kad je najmlađa bila beba, on je bio vrlo nježan prema njoj. Nije bilo ljubomore s njegove strane jer je on tada bio više vezan za tatu. Ali, kako je ona rasla, sinak se "oslobodio" pa bi je sve češće gurno, klepio, bacio nešto na nju i neko dulje vrijeme smo morali jako paziti na njih, nisam ih ni na trenutak mogla ostaviti same (kad sam npr. išla na WC, uzela bih nju sa sobom).
Sad on ima 3 godine, a ona 21 mjesec i sve se više igraju zajedno, on je sve manje tuče (ali zato sad ona njega grize pa sad njega vodim sa sobom u WC ) i sve su više kao blizanci. Najljepši mi je prizor kad navečer, prije nego ih odvedemo na spavanje, gledaju zajedno na kauču crtić pa mu ona stavi glavu u krilo, a on joj mrsi kosu...

[Audrey]

Skupa se igraju, smiju, ali i potuku, zajedno će i kakvu spačku napraviti, ali nekako ona kao da nema previše empatije prema njemu, npr. on se udari i plače, a ona mrtva hladna. Ne bi ga zagrlila pa čak ni za potrebe fotografiranja .
A posebno mi je to teško jer sam je vidjela kako u vrtiću prilazi manjoj djeci i grli ih, i vidim da je puno nježnija prema mlađem bratiću.
On bi nju prije i zagrlio, ali više ne želi nakon što ga je par puta dosta grubo otresla. Svejedno, ona mu je uzor i kad je nema uvijek pita za nju.

Zašto je to tako, je li to zato što je starija pa se osjeća zapostavljeno (mada sam se trudila da to ne bude), ali vidim kako zna baš biti gruba i prema drugim ljudima koji je vole, npr. prema tati, baki... Rijetki su ti petki kad će od nje dobiti zagrljaj ili poljubac onako od srca (dok je on totalno drukčiji).

[Tiwi]

Mislim da se nitko ne treba zabrinjavati previše ako su malo kao pas i mačka to dosta ovisi i o karakterima i valjda kak su im se zvijezde posložile.

Moji su si super dobri. Ali hahari.

No, dok sam bila trudna, Patrik je volio mazati trbuh kremom, dirati ga, slušati. Ali mislim da nije tada doživljavao bebu unutra. Ja sam se trudila da ne pričamo puno o tome a pogotovo sam branila drugima one klasične "ne diraj mamu, pazi ovo i ono, beba isl" jer je ON bio moja beba i ova u trbuhu je imala sasvim dovoljno naše pažnje i mažnje. Nisam htjela da se osjeti zapostavljeno.

Kad sam došla iz rodilišta prvo smo se nas dvoje ponovno spojili, trebao mu je taj neki dokaz da sam ja još uvijek njegova i da sam mu se vratila. Usput - donijela sam debeli smotuljak koji je volio gledati velikog brata i puštao mu da ga dira.

Nisam bila sigurna kako je prihvatio prinovu, cijeli taj dan činio mi se malo suzdržan, pažljiv ali s odmakom... bila je moja sestra kod nas (ovaj put sam samo nju htjela ) a ona i Patrik su jako vezani. Ona je često znala ostati kod nas i prespavati. Patrik je to uvijek obožavao.

No, kad smo se ujutro probudili, Patrik je sjeo u bračnom i gleda prema malom krevetu na drugoj strani sobe. I pita - "Mama, di je teta Tanja?" , ja velim - "Otišla je doma" a on se okrene oko sebe, diže dekicu i gleda - pa se panično okrene prema meni i sa suzama i drhtavom bradicom veli - "Mama, teta Tanja je odnjela bucu-bacu!! " No, ja sam mu pokazala mali smotuljak koji je još spavao kraj nas i taj Patrikov osmjeh nikad neću zaboraviti.

I dalje su totalno zaljubljeni jedan u drugog i fakat sretna, ali nismo MI ti koji su zaslužni ili krivi, to je jednostavno tako.

Mi smo važniutoliko da oni jednog dana kao odrasli budu vezani

[Zdenka2]

moji se obožavaju i ne mogu jedan bez drugog ali im treba pune dvije sekunde da se očerupaju. U 99 % slučaja zainetresirani su za istu stvar i tad nastaje kaos :/ .

Isto. I uopće ne mislim da se braća tipa "pas i mačka" ne vole: mislim da to prije svega proizlazi iz bliskosti temperamenata, bliskosti po godinama i neprekidne zajedničke igre. Moji se svojski počerupaju po par puta na dan, ali ostatak dana se zajedno igraju, a kad jedno ostane samo, jako mu fali ono drugo.

[hrčkić]

Baš ste me rasplakale svojim opisima bliskosti dječice . Između N. i druge bebe bi trebalo biti 4 godine razlike. N. je zaista jako brižna, nježna, osjećajna i pozitivna osoba (iako dakako zna biti i mala ljuta frajerica) i nekako vjerujem da će lijepo prihvatiti bebicu. Ne zanosim se idejom da će sve uvijek biti savršeno, ali zaista se nadam i vjerujem da ću uskoro i ja doživjeti prekrasne trenutke kao što su i opisani u mnogim od gornjih postova.

[cvijeta73]

joj tiwi, odi vrit, di da sad maskaru popravljam u uredu?

[Tiwi]

zovi seku

[ana.m]

Uf, i meni su zasuzile oči.
Mene to tak raznježi...

[Maslačkica]

Zanima me, na koji ste se način postavili prema igračkama, dekicama i stvarima odraslog kada je došao mali.

Sve pišem i brišem, pa evo više i da napišem... imam jedan primjer u okolini i PO MENI jako loš, i ja to ne bih tako.
Starija curica imala je 2,5 godine kada se brat rodio i ok, osjetiljivost, vraćanje u neke faze itd. Sve mi je to ok i razumljivo i majka se ponaša ok prema tome svemu, razumije je, ali ono što mi je čudno je da se podržava "sve je tvoje, bracino ništa nije". I taj braco će jedan dan narasti, pa će nastati frka trka i nerazumijevanje i moguće situacije:
da će se mali povući pred sestrom ili će se onda provoditi djelidba ili će se sestra ipak sama udovoljiti - mislim, može se desiti svašta...
I još nešto...beba plače onda se malenoj govori kako braco plače i da je zločest... i to mi je bezveze i totalno ono...
... kada sam ja bila ja bih joj rekla da je braco tužan i da zato plače ili mu nešto treba ili je gladan ili neće da bude sam. Mislim, pa to mi je nakako logično, i mislim da je recimo to temelj za loš odnos među djecom.

Isto tako, moja sestra nije svojoj kćerki dala da pipne mlađeg. Razlika je bila 6 godina, ali se razlika u odnošenju roditelja prema njima stvarno osjetila. Prema malom cici mici, a od starije je samo očekivala odgovornosti, a dva različita karaktera su djeca.
Danas, ona ima 18 godina i slažu se jako dobro, iako oboje znaju za tu razliku... za koju je on znao kada je mali bio - sa 3 godine, jer mi je rekao kako on slaže na sestru, jer zna da će mama vikati na nju...

Moja sestra kaže da sam ja mamina mezimica....mislim da je kod nas mama pogriješila, jer me je jako štitila, pa joj otud to mišljenje i osjećaji...
...ali isto tako mislim da je moja sestra nagla i dosta čudnog karaktera. I eto, mi ne pričamo, ali osjećam npr. dužnost i taj neki osjećaj bezuvjetnosti iako ne pričamo, ali to stvarno nije u skladu sa mojim osjećajima i to me stvarno buni - iako znam sve, kako, zašto i zbog čega je to tako, ali mozak zna da je to ... a srce govori drugačije - ili je obrnuto???

Kod mm je drugačije, njih je 5 i oni su jako povezani i baš osjećaju tu ljubav i nema govora - to je moj brat ili sestra i to je to! Ali je njemu npr. nezamisliv ovakav odnos i kodeks ponašanja koji se mora poštovati kod nas...

[ana.m]

Ne želim i ne radim razlike među njima.

Sve su igračke zajedničke, a trenutno je od onog koji prvi uzme.
Mislim, ima Janklo neke svoje i Iva neke svoje, ali u principu svi se sa svime igraju.
Isto tako ako njoj pomognem nešto a njemu ne, zamolim ga za razumijevanje jer je seka još mala da bi neke stvari mogla sama, pa onda kasnije pomognem i njemu.
Ako mu kažem da pospremi sobu, kažem i njoj, ma koliko to ona razumjela ili ne, kažem to zbog njega.
I nikada mi nije palo na pamet da njemu kažem da je seka zločesta pa zato plače ili sl. to mi je fuj. I ovo da je sve njegovo, a njeno nije mi je :/ . Stvarno bi mogli imati problema kad djeca porastu!
Isto9 tako ako ona njemu radi nešto štzo ne dam da on radi njoj, isto ju opominjem kao i njega i objašnjavam. I sve najviše zbog njega, ali ne mogu reći da ona ništza ne kuži, kuži jako dobro.

[Tara]

ovisi kakav im je dan. ima trenutaka kad su si super, ima trenutaka kad samo gledaju gdje će jedan drugome kaj podmetnut.
međutim, kad jednog nema - ovaj drugi obavezno pita za drugog i jedva čeka da opet budu zajedno.

ja sam za sada zadovoljna. sve mi je to u okviru normalnih i očekivanih odnosa, pogotovo obzirom na razliku u godinama i spol.

[Anci]

Što se tiče stvari, kod nas kao i kod ane.m
Ispao bi po tome, da ako je sve od starijeg djeteta, da se mlađe dijete uopće ne smije igrati ni sa čime.

Njih dvije imaju možda dvije stvari koje su ima baš drage i za koje su vezane i ta stvar je smao njihova. Ne znači da tu stvar ne smije seka taknuti, ali ako je traži, onda je pravilo da mora vratiti.

Inače vrijedi pravilo prvoga
Ne starijega, već prvoga.

[MIJA 32]

ptičice se jako vole
nekada se jako počerupaju
no kad nekud idemo ili odlazimo od nekud uvijek paze da smo svi na broju
tako npr. Katja govori "Jan?" i traži ga,onda ja kažem da dolazi
a Jan također pita "Jan?" (njemu je Katja Jan ) onda opet kažemo da Katja isto ide
smireni i zadovoljni su kad smo svi na broju

[cvijeta73]

hm, ja nemam pojma, da vam pravo kažem. igračke kod nas ne mogu biti zajedničke jer da se mara dočepa nekih jurajevih ne bi bilo dobro. ili, npr. ono, što joj je najzanimljivije, a to su njegove knjige i bilježnice za školu.
ona, naravno, ima svoju torbu i svoje knjige i bilježnice za "školu" ali prokuži u sekundi da su falše. ajde, ako joj on da neke svoje stare, npr. staru pernicu, onda to još i igra neku ulogu neko vrijeme, ali jako kratko.
njega više kolekcija gormita ne zanima pa joj to velikodušno udijeli, ali džabe - sad to više nije zanimljivo, a prije bi sve dala da se može igrati s gormitima.
uglavnom, ako juraj slučajno ostavi na nekom dostupnom mjestu nešto svoje, ona odmah ugrabi. a koji put joj i da, i moli boga da ona ne uništi (slučajno, ne namjerno - još je nespretna, pa se desi). neki dan mu je tako poderala nove sličice koje je ostavio na stolu. a jadna, htjela ih je odlijepiti, kao što to vidi njega da radi, i poderala. ja nisam vidjela, juraj nije vidio - i eto ti "tragedije" u sekundi. ha, mora paziti na ono što mu je važno, a mara može uništiti, jel tako?

što se tiče ostalog - tipa nekih dužnosti, tu nemamo problema te bratsko - sestrinske vrste. najbolja mi je fora s pospremanjem igračaka - sad je najnovija fora da on sjedne na kauč i s kauča zapovijeda mari što gdje, u koju kutiju, mora staviti. ona sva sretna što joj je stariji brat udijelio malo pažnje, a on sav sretan jer ju je uspio smuljati.

jedinu svoju igračku koju mara voli su njene duplo lego kockice, tu ne ferma njegove jer ih ne može slagati, pa joj idu na živce.

i tako. malo se svađamo, malo mirimo. znaju se navečer zaigrati zajedno, bude čak i njemu zabavno. ali, to je naravno, neki tip divljaone. on ju nosa po kući pa ona cikti od sreće ili sl. e da, i skrivača - on se sakrije, a ona ga traži. iako, on teško podnosi kad ona trči, jer onako klampasto trči, a on (valjda na mene) se jadan sav preznoji da ne padne.

ovo o zločestoj sestri, sačuvaj bože, čak i kad je za pravo dišpetljiva, a zna biti, koristimo neki eufemizam. tipa, onaj o ispitivanju granica.

[babyboys]

obzirom na razliku od 5 godina i da je T takvog karaktera, ja sam mislila da će tu biti puno manje izljecva ljubavi. ali od trena kad ga je prvi put vidio, T je zaljubljen u svog bracu. bio je doma mjesec dana kad sam došla iz rodilišta i znao ga je satima gledati i dragatin po rukici dok je spavao. i J obožava brata, on mu je centar svijeta i ništa ne prolazi bez brata. neki dan me došao pitati imam li šta slatko za njega i ja mu dam keks, a on pita "a za bracu?". J povremeno inzistira da mu T promjeni pelenu i ovaj to tak zdušno i temeljito radi da mi sve dođe milo kad ih gledam. kad se igraju, predivno mi je gledati koliko T ima strpljenja za poduku i objašnjavanje. naravno, postoje stvari kojima J nema pristupa, kao npr školske knjige i bilježnice i kompjuter dok T nešto radi na njemu.

a najmilije mi je kad se probude subotom rano ujutro, pa T dođe k nama u krevet, zagrle se i samo tako leže...

jedino oko čega se ne uspjevaju dogovoriti je pojačanje - T bi seku odmah, a J brata...ne baš odmah

[Bipsić]

i moji su 5 godina razlike... roko obožava sestricu, ne prođe sat da joj barem deset put ne veli kak ju obožava i jako voli... i super mi je to kad ga gledam kak tepa svojoj sestrici
kad smo negdje u shopingu, obavezno bira nekaj za sestricu... i isto ne voli kad ju neko nepoznat previše gleda u kolicima npr.
(osobito nakon onog strašnog događaja u splitu - kad je to vidio, stalno me zapitkivao dal' ima šanse da taj čovjek dođe u naš grad i baci hedu, ili da to napravi neko drugi)...

heda je još premala pa o toj ljubavi s njezine strane, narravno, još ne mogu govoriti, ali kak je napisala SS: gleda ga na onaj tipični način na koji mlađe dijete gleda starije. i grleno se smije samo bratu, nas još nije počastila takvim smijehom...

jako ih volim gledati kak se "igraju" (roko joj priča a ona ga gleda i guguče mu nekaj) i nadam se da će to tak i ostati... pretpostavljam da se u nekoj bližoj budućnosti nebudu baš puno igrali zajedno jer ipak je on dečko a ona cura - samim tim i igračke će valjda biti različitije. a i razlika u godinama nije zanemariva. ali, ne opterećujem se time, dok traje, dobro je..

[ana.m]

Inače vrijedi pravilo prvoga
Ne starijega, već prvoga.

I kod nas tako...

A nedavno sam se iznenadila..
Janko je od dede dobio jaaaaaaaako željenog BEN10-a, onaj neki sat. Kao da je dobio na lutriji. I navečer je smaoinicijativno dao seki na ruku da i ona vidi kaj je on to dobio.
Sav mi je bio neki veliki i važan i baš mi je bilo lijepo što je to napravio.
I nekako u zadnje vrijeme se puno promjenio, puno je razumniji.

[emily]

kod nas je otprilike fifti-fifti vrijeme koje provode u svadji i zajednickoj igri na obostrano (i moje ) zadovoljstvo
S. 10g, N. 6g

bilo je idilicnije i puuuno mirnije kad su bili manji

[jemma]

Kod nas je razlika točno četiri godine i do prve godine života mlađeg je bilo idilično. Stariji ga je pazio, mazio, pomagao u kupanju i presvlačenju, igrao se s njim
A onda je maleni stao na svoje noge i krenuo za svojim uzorom i najzanimljivijom osobom - bratom. Sve je bratova i do dana današnjeg najzanimljivije i zakon, stalno pita za njega, govori prijateljima u vrtiću o njemu i ne da mu mira nikad. Kad stariji piše domaći - evo mlađeg, gleda se film - hop evo ga. Dočekuje ga kad dolazi iz škole, s treninga, engleskog u toku je s prijateljima ...
Naravno da to starijem daje na živce i da mu je smetalo.
I tako nastaje rat oko slija, igrica, kockica ... svega.
Neko vrijeme je to bilo katastrofalno
Ali pomalo stvari idu u mirnije vode. Sve je više zajedničkih interesa i igara i vidim svjetlo na kraju tunela ... dok ne dođe pubertet :shock:

[tridesetri]

premda mi je u pocetku bilo uzasno naporno i znala sam se gotovo pokajati sto nisam pravila vecu razliku medju djecom, sada mi se ta mala razlika od 2,5 godine cini bas idealna jer se djeca dosta zajedno igraju. krize traju nikad duze od 5 minuta (premda zna biti i tuce i cupanja) ali mislim da bez pretjerivanja mogu reci da se obozavaju.

a to ovisi mislim o svemu pomalo. o tipu djece, roditeljima, okolnostima...

kod nas je recimo situacija da je mladji braco uzasno sladak i svi sline nad njim sto stariju kcer dovede u ozbiljno stanje ljubomore ali je ona pak superiorna na svoj nacin pa su si nekako kompatibilni. takodjer mislim da je na njihov odnos utjecalo sto jako puno vremena provode zajedno.

[clumsy mom]

Uh, moji su previše vezani. Nikada npr nije dolazilo u obzir da bolesni ostane kući a zdravi ode u vrtić. Razdvajanje se doskora moglo odraditi samo ako jedan ode sa tatom npr na spravice a drugi samnom na sladoled pa da sutra zamenimo decu. Ovih dana smo bili kod mojih na selu. Matija je generalno dete koje obožava biti tamo dok je Borisu sve dosadno i onda smo imali situacije kad Matija lanza sa babom ili dedom po baštama i kokošinjcima a Boris tuguje jer mu se ne da da ode sa njima a fali mu brat :/

Brinu jedan za drugog, nije baš da se nešto psoebno grle i ljubakaju ali se njihova ljubav oseća u vazduhu - slušam ih kako pričaju, kako se lepo igraju i tačno im mirišem osećanja koja lebde u vazduhu oko njih

[mama2]

kod nas je razlika 17 mjeseci. dva hahara jako privržena jedan drugome ali nije im niti najmanji problem svađa i podbadanje.
jako su povezani, mlađi obožava starijeg i doživljava ga kao božanstvo (u tisuću situacija do sada prije je poslušao brata nego mene, ja znam puno puta reći da kad bi stariji rekao da skoče u septičku jamu da mlađi ne bi ni trenutak dvojio treba li to napraviti nego bi to učinio samo zato što je stariji to rekao), stariji je jako zaštitnički raspoložen prema mlađem (brani ga od druge djece za koju on procijeni da bi eventualno mogli njegovog brata "krivo pogledati", tiješi ga kad se udari i baš je onak "stariji brat").
ali ima i dana kad su kao "pas i mačka", obojica bi eto baš htjeli istu stvar u isto vrijeme i sl.
i jedna scena friška od jučer. ja s manjim kod pedijatrice i ona mu da bombon zato što je bio dobar i hrabar a on ni pet ni šest " a jedan za Lovru"

[Smajlić]

kod moje djece je razlika 6.3 godine. Kćer je starija. Da li se vole? Obožavaju se! Mali u njoj vidi dragoga Boga, a ona u tome uživa. Da, posvađaju se, pogotovo sad kad i mali zna što hoće, a najčešće hoće ono kaj ima ona. <a ona mu naravno neda. Onda počinje galama, deračina, a za pola sata je opet ok. Mislim da je sve to normalno. Bez obzira na razliku u godinama, znaju se i lijepo zaigrati. E onda srce moje dobije krila. Pa makar kratko trajalo.
Malenom su ujutro prve riječi "a di je <E...?" Njoj kad dođe iz škole <"a di je J?", naravno odmah nakon toga slijedi, bez obzira jel J. doma - da li se mogu ići voziti? Ali je prvo pitala za njega. Vole se, jako. Naravno, i svađaju se. U biti bi rekla da imaju najnormalniji bratski odnos. Pun ljubavi i poneke svađe. Između moje sestre i mene je 5 godina razlika i u biti je bila slična situacija. Kad je ona imala 16, a ja 11, onda smo bile pas i mačka, znale smo se i počupati. Sad smo malo (ali malo) starije, razlika se ne osjeti, najbolje smo prijateljice koje znaju da uvijek mogu računati jedna na drugu. I želim si da i moja djeca kasnije imaju takav odnos.
P.S. moja sestra i ja se i dan danas posvađamo ko da nam je 15. Jedino kaj se ne čupamo, to smo ipak prerasle. I onda je opet sve ok. Jer se volimo.