Nasilna prijateljica...

[Nicol]

Već dugo razmišljam o tome da vam napišem nešto o svojoj prijateljici, jer sam već toliko očajna da ne znam što drugo napraviti. Naime, ona tuče svoje dijete i to ne malo po guzi nego onako, pravo. On je malo življi ali nije zato zaslužio da ga se grubo povlači za rukicu, ili tuče po njoj ako dira nešto što ne smije, pa čak i šamara po licu i preko usta!!! :? :? :? :? Još samo da napomenem da dijete ima 20 MJESECI!!! Što je najgorije dosta često se vidimo jer živi u blizini, a i moj sin ga obožava (par tjedana je mlađi) i jako se voli igrati s njim. NO ta igra se svodi na njezino neprestano vikanje, prijetnje "DOBIT ĆEŠ BATINA, DOLAZI OVAMO" trčanje za njim i udaranje koje nije zaslužio. Mali ih uopće ne sluša i imam dojam da im se namijerno inati. Kad god ona kaže NE on baš to napravi. Njezin muž je isti kao i ona. Također ga tuče. Oni ga doslovno zlostavljaju i ja to više ne mogu niti gledati niti slušati.
I ja imam sina i nikada nisam digla ruku na njega, to mi je neshvatljivo. Znam da ga vole i postoje rijetki trenutci kad ih vidim da ga maze ili ljube ali mi nije jasno kako ne vide da batinama ne postižu ništa osim još većeg revolta i inata njihovog sina prema njima. Što da radim? :?

[sofke]

kak misliš što da radiš?

jesi joj rekla da ga ne tuče?

ja svima koji lupe klinca, a koji su frendovi, poznanici i sl.,a da se desi pred mojim očima, kažem da ih ne tuku

ne zvocavim tonom, ali kažem, doslovce 'nemoj ga/ju tući', uz daljnje pojašnjenje da odgojno to nema nikakvog smisla, i nikad ne zaboravim pripomenuti da mi našu nikad ne tučemo..tu mi je MM uvijek svesrdna podrška, a zasad se zbilja nitko nikad nije uvrijedio

a da netko baš tak mlati klinca preda mnom, ne znam, ne da mi se sad tu pretjerivat s nekim zgražavajućim postovima, ali meni to ne bi sjelo, možda bi se i posvađala, kaj ja znam

ne znam jel bi išla prijavljivat, možda i bi, nemam želudac za to da netko mlati dijete, a opet ne znam koliko centar u svemu tome može pomoć

za početak, reci toj svojoj da ga ne tuče

[pomikaki]

treba to znati reći da bude nekog efekta... dakle da osoba kojoj je upućeno razmisli o svom postupku, a ne da se uvrijedi. (naravno da je uvijek moguće da će se uvrijediti, i uzela bih taj rizik, jer ako bi neka moja prijateljica tako mlatila dijete predamnom ne bih se htjela ni mogla na duže staze s njom družiti... pa onda ako treba neka se i uvrijedi)

Nego ako bih joj bilo što rekla ovim tonom kojeg čitam iz sofkinih redaka, sunjam da bi izostao pozitivan rezultat

Možda da prosurfaš, isprintaš par tekstova koji bi tvoju prijatelicu mogli malo potaknuti na razmišljanje, za početak kraćih i jednostavnijih, a u drugoj fazi ako se primi možeš joj posuditi Juula ili nešto slično.

Treba uzeti u obzir da je i ona vjerojatno zlostavljano dijete, da nema samopoštovanja ni ljubavi ni prema sebi, i da će već zbog toga imati obrambeni stav.

[pomikaki]

ps. Kupi svom djetetu majicu "ne po guzi" iz Rodinog shopa pa došećite tako skockani na druženje 8)

[icyoh]

Ja bih rekla svoje (vjerojatno bi naš odnos tu završio jer ne biram riječi kad "govorim svoje") i ako ne upali, izbjegavala ju - isto kao što bih radila sa svakom prijateljicom s čijim metodama odgoja se ne slažem.

Osim toga (i nimalo ne odobravam fizičko kažnjavanje, da se razumjemo), svaka priča ima dvije strane. Trčati za dijetetom i vikati "dobit ćeš batina" nije metoda koja bi me oduševila, no ima nas svakakvih.
Trebalo bi pobliže definirati to zlostavljanje - što nije nešto u što bih se (ja osobno) upuštala preko neta. Svašta je moguće, da netko pretjeruje, moguće da ga se stvarno zlostavlja, teško je procijeniti ovako.

[sofke]

ps. Kupi svom djetetu majicu "ne po guzi" iz Rodinog shopa pa došećite tako skockani na druženje 8)

fora, al to nema smisla, obilazit oko teme, treba joj reći jasno i glasno - nemoj ga tući..doduše rečenica bi trebala imati silaznu intonaciju, tak da ta tvoja ne istuče još i tebe skupa s tvojim malim

[koksy]

Moras joj reci, nema druge, ako joj ne kazes imat ces griznju savjesti jer si mozda mogla pomoc i njoj da shvati i tom malcu da ga vise nitko ne udari. Imam i ja jednu takvu frendicu, srecom nije da se puno druzimo ali kad se vidimo posteno se izbrbljamo. I rekla sam joj sta mislim o tome i zasto tako mislim. Ali se nisam svadala s njom nego sam joj objasnila zasto JA ne tucem svoje djete tj. kako sam zakljucila da udaranje nicemu ne vodi. Mislim da si je malo razmislila...
Ali i kod nas se dogodi da se u kuci cuje "dobit ces po guzi" od npr. sveki, iako ga ona nebi nikad udarila to joj je vjerovatno postapalica koju vuce iz svog djetinjstva.

[pomikaki]

ps. Kupi svom djetetu majicu "ne po guzi" iz Rodinog shopa pa došećite tako skockani na druženje 8)

fora, al to nema smisla, obilazit oko teme, treba joj reći jasno i glasno - nemoj ga tući..doduše rečenica bi trebala imati silaznu intonaciju, tak da ta tvoja ne istuče još i tebe skupa s tvojim malim

to je samo pod PS, ima i post gore.
Sviđa mi se odgovor koksy.

[Audrey]

Ja ne bih bila ni nježna ni obzirna u onome što bih joj rekla. Mislim da bi tu više utjecaja imala šok terapija nego pokazivanje literature i da bi joj prije na pamet palo da preispita svoje ponašanje kad bi vidjela da joj zbog toga netko (pogotovo ako joj je taj netko prijatelj) ozbiljno zamjera.

[Trina]

Gle, ja sam svog najstarijeg znala opaliti po guzici. Ne često, ne jako ali jesam. Iako sam se uvijek osjećala ko govno nakon toga, to je bo normalan obrazac ponašanja. Srećom, vrlo brzo sam shvatila da niti ima smisla, niti imam pravo, niti činim ikakvo dobro time. I prestala sam s takvim metodama. I preporodila i sebe i njega. Hoću reći da puno ljudi uopće ne razmišlja o tome, takve stvari rade makinalno i misle da je to u redu jer to svi rade. Popričaj s njom o tome, proširi joj vidike. Sigurna sam da neće reagirati pozitivno ali će razmisliti o tome. Moje dijete je nekiadn vidilo kako jedna mama tuče njegovu prijateljicu i rasplakao se, uplašio i htio je obraniti. taj tren sam bila ponosna i na njega i na sebe.

[linolina]

Ja izbjegavam takve "prijateljice"...šta god drugo napravim-učinila sam krivo.
Doduše, ove moje spadaju u ono "po guzi" pa stvarno mislim da prijava nema puno smisla (u praksi, iako će doći i taj dan....nadam se)
a da im idem objašnjavati metode odgoja-moš mislit što bi mene poslušali, kad vlastito dijete koje se buni plačem i ponašanjem ne žele, to su u principu ljudi koji ne žele savjete ni preispitivati svoje odluke.
Mislim, niti ne želim nekoga "prosvjećivati", pa tu ima učiteljica i sličnih struka-što da im kažem, da čitaju malo o odgoju i djeci?

Iako, nije loše kupiti takvu majicu, vidiš, dobar savjet-pa neka znaju što mislim-možda ih ipak bude malo sram (iako to nije pravi put, ali eto, barem se ne namećem-a tko želi da mu objasnim svoj stav-može upitati, pa ću mu i ponuditi Juula).

p.s. Trina, svaka ti čast, i imaš biti ponosna na što-svi smo mi odgojeni u kulturi koja potiče po guzi, pa se sami ispravljamo

[bebelina]

Mozda , nazalost ,su ljudi koji ne znaju drukcije. Imam prijateljicu koja nije losa, ali udala se u takvu familiju ( zive svi u jednoj kucerini) gdje je osim nje sedmero odraslih ljudi kojima je jedini nacin komunikacije s djecom: Istuci cu te , dobit ces po guzi , sto si zlocest/a...
Vremenom i ona je usvojila njihov obrazac ponasanja, govor, odnos prema djetetu , nije imala snage ratovati s svima.

[Veki]

Osobno ne bi imala snage za druženje sa njima.
Mene jako stegne u želucu dok vidim da je netko udario dijete, da se isti tren mičem i ne želim uopće da moja djeca gledaju takvo ponašanje. Oni to ne razumiju ( zašto netko nekoga tuče ) i jako su zbunjeni i tužni.
A ja zaista ne mogu objasniti zašto to netko radi. Djeci ne mogu objasniti da je to obrazac iz naše kulture kako se ponaša prema djetetu, da možda imaju neke razloge. Djeca to ne razumiju.
A ja niti ne želim da razumiju, želim im pokazati da to nije dobro ponašanje i da takvi ljudi nisu naši prijatelji i da ne odobravamo takvo ponašanje.
Privatno si to mogu priuštiti.
Profesionalno, reagiram sa savjetom, predavanjem, stručnim tekstovima jer me roditelji moraju slušati 8)

[upornamama]

ps. Kupi svom djetetu majicu "ne po guzi" iz Rodinog shopa pa došećite tako skockani na druženje 8)

Kupi njenom djetetu majicu i pokloni im je. 8)

[Nicol]

Ma naravno da sam joj rekla da ga ne tuče i to ne sto, niti tisuću, nego milijun puta!!! Kako ste upće mogle pomisliti da sam samo šutila i gledala, kada je puno puta dotrčao k meni očajno plačući. :shock: NIkada ništa na to nije odgovorila. Ono što sigurno znam je da su i nju i njega roditelji tukli dok su bili djeca. Ono što primječujem na njoj je da se užasno promijenila od kad je počela raditi. Užasno je živčana, razdražljiva, umorna, a i sa mužem se dosta svađa u zadnje vrijeme. Vjerojatno je i to razlog niskom pragu tolerancije i eksplozivnosti. Što se tiče izbjegavanja-time se ništa neće riješiti. Ne znači da će ga prestati tući.

pomakiki i koksy, hvala na razumijevanju... upornamama, baš sam mm rekla neko veče da bi trebali kupiti malome RODINU majicu.
Mislim da i hoću!

[krumpiric]

neznam, ako se to događa i ona me ne sluša, ja nebi mogla bit njena prijateljica i to bi joj rekla. Zbogom.

[Anci]

Ne znam koliko ta majica može uopće pomoći. Ako si to ozbiljno mislila.
Trina je dobro napisala, neki ljudi misle da se djecu tako mora odgajati. Griješe. I ne znaju da može sasvim dobro funkcionirati bez batina.
Ja sma se neki dan s rođenim bratom raspravljala sat vremena oko toga. On još nema djecu, ali je uvjeren da djecu treba malo lupiti po guzi.

Tvoji prijatelji trebaju shvatiti da se dijete može odgojiti bez batina, da mu batinama škode, da mu narušavaju samopouzdanje...
Teško je to nekoga uvjeriti...

[Mirtica]

neznam, ako se to događa i ona me ne sluša, ja nebi mogla bit njena prijateljica i to bi joj rekla. Zbogom.

Ah, po tome bih se mogla prestati družiti sa SVIMA

Ako ne tuku, onda psuju i vrijeđaju da mi se želudac stegne dok to slušam... puše uz djecu, junk na šake daju.... ma grozno.... ali to je realnost...

Pokušavam malo-pomalo komentirati i davati savjete o dohrani, ne psovanju, ne po guzi i sl. I poneke stvari su se i promijenile.... ne cijeli obrazac ponašanja, ali vidi se napredak.

Najbolje reakcije vidim na moj komentar "Mi to ne radimo/ne jedemo/ne govorimo" bez da njima dijelim savjete, već se ograđujem od njihovog ponašanja. Npr. kad ponude smoki, samo kažem mitonejedemo. Uvijek me pitaju zašto pa im odgovorim.

[Nicol]

Imate pravo, ja ću dati sve od sebe da probam normalno razgovarati s njom i dati joj do znanja da ne može ovako. I nadam se da ću uspijeti.
Hvala svima...

[krumpiric]

Nicol, pa stvarno oko sebe nemaš nikog donekle normalnog???

[Bubica]

ima tu jos jedan problem, a taj je da je i tvoje dijete izlozeno gledanju fizicke agresije. Kako on na to reagira? Ja svoje ne bi tome izlagala.

[koksy]

I mene i MM-a su tukli kad smo bili mali, doduse, nije to bilo neko mlacenje, al samare sam uredno dobivala a znalo se dogoditi i da siba radi. I bas zato ja svoje djete necu udarit koliko god me iznervirao i izbacio iz takta. Kad jednom udaris i drugi put ces.
Kazem to zato sto mislim da nikome ne smije biti opravdanje za udarac to sto su njih roditelji tukli!

[pomikaki]

Imate pravo, ja ću dati sve od sebe da probam normalno razgovarati s njom i dati joj do znanja da ne može ovako. I nadam se da ću uspijeti.
Hvala svima...

ja bih joj između ostalog rekla da je meni puno lakše kad sam s malom mirna, a svaki put kad si dopustim da izgubim živce vidim da nakon toga postaje nemoguća. Ne tučem je, ali kao i svi imamo raznih faza. Pokušala bih joj objasniti da njezino dijete nije zločesto, nego tako reagira jer mu ona i njm nameću ulogu zločestog djeteta.
Neka se pokuša malo skulirati i vjerojatno će joj nakon nekog vremena biti lakše.

[abonjeko]

Bojim se da kupovina majice ništa neće riješiti...jer će na taj način samo maskirati svoj odgoj i nametnuti javnosti novu osvještenu fasadu, a iza zatvorenih vrata će ga "lomiti"...


kada sam pročitala da se radi o 20 mjeseci starome djetetu - steglo me je oko srca!

Prvo: razgovarala bih s njom iznoseći mnoštvo argumenata(isprintala bih joj i neke određene znanstvene članke!) - ako je razumna osoba koja je sklona promjenama loših obrazaca ponašanja, tada će joj biti drago da je dobila neki novi smijer djelovanja koji će poti pozitivan za nju i dijete te za njegov budući život (za kojega je, BTW, ona odgovorna)!

Drugo: rekla bih joj kako se s njom ne osjećam ugodno u takvim situacijama iznoseći činjenicu da sama to ne odobravam i xda ne želim da mi moje dijete bude u nasilnoj okolini (naglašavajući nasilje kao (nezakoniti) prekršaj...pokušavajući joj dati do znanja kako će izgubiti bliske joj prijatelje ako nastavi tući svoje nedužno dijete (jer ono je, ma kako zločesto bilo, s 20 mjeseci zaista i u svakoj situaciji nedužno i nije zaslužilo batine)

Treće: pratiti razvoj situacije i ako krene po istome ili se pogorša - bez imalo grižnje savjesti prijaviti nju i njenog muža socijalnoj ustanovi (sklona sam, kada se o djeci radi, raditi kuršluse)!

[abonjeko]

Bojim se da kupovina majice ništa neće riješiti...jer će na taj način samo maskirati svoj odgoj i nametnuti javnosti novu osvještenu fasadu, a iza zatvorenih vrata će ga "lomiti"...


kada sam pročitala da se radi o 20 mjeseci starome djetetu - steglo me je oko srca!

Prvo: razgovarala bih s njom iznoseći mnoštvo argumenata(isprintala bih joj i neke određene znanstvene članke!) - ako je razumna osoba koja je sklona promjenama loših obrazaca ponašanja, tada će joj biti drago da je dobila neki novi smijer djelovanja koji će poti pozitivan za nju i dijete te za njegov budući život (za kojega je, BTW, ona odgovorna)!

Drugo: rekla bih joj kako se s njom ne osjećam ugodno u takvim situacijama iznoseći činjenicu da sama to ne odobravam i xda ne želim da mi moje dijete bude u nasilnoj okolini (naglašavajući nasilje kao (nezakoniti) prekršaj...pokušavajući joj dati do znanja kako će izgubiti bliske joj prijatelje ako nastavi tući svoje nedužno dijete (jer ono je, ma kako zločesto bilo, s 20 mjeseci zaista i u svakoj situaciji nedužno i nije zaslužilo batine)

Treće: pratiti razvoj situacije i ako krene po istome ili se pogorša - bez imalo grižnje savjesti prijaviti nju i njenog muža socijalnoj ustanovi (sklona sam, kada se o djeci radi, raditi kuršluse)!

Željela sam još reći kako je najgori mogući scenarij maknuti se od takvih ljudi; odmaknuti sebe i dijete, ostavljajući one za koje se nema tko pobrinuti raljama sudbine....ja sam uvijek za aktivnu participaciju...nikada ne zatvaram oči pred problemom i vrlo sam radikalna u rješavanju takvih situacija....s vremenom sam malo postala iskusnija pa više komuniciram prije no što prijeđem na djela....ali vjerojatno mi je i to stega društva nametnula! Hoću reći, svatko od nas tijekom života dođe do određenih izazova u kojima se prepoznaje ljudskost!

[enchi]

Ja bih prvo pokušala s njom razgovarati zašto se tako ponaša, da li je pod stresom (a tu razllga može biti more), da li ne zna za drugačije (i sama je dobivala batine, nije se informirala o drugačijim odgojnim metodama...), da li je dijete zahtjevnije, ne pada mi na pamet više...

Možda bude bolje reagirala ako polažeš razumijevanje!

[Peterlin]

Ja bih prvo pokušala s njom razgovarati zašto se tako ponaša, da li je pod stresom (a tu razllga može biti more), da li ne zna za drugačije (i sama je dobivala batine, nije se informirala o drugačijim odgojnim metodama...), da li je dijete zahtjevnije, ne pada mi na pamet više...

Možda bude bolje reagirala ako polažeš razumijevanje!

I ja mislim da bi ovo moglo biti razlog - tko zna što je ta žena prošla kao dijete, ali to nije opravdanje za sadašnje ponašanje. Očito treba pomoć... Eh, sad... jesi li baš ti osoba koja će joj pomoći, ne znam... Preporuči joj knjigu OTROVNI RODITELJI (ne sjećam se autora, ima po knjižnicama), da se proba riješiti smeća iz svog djetinjstva ili nekakvih sadašnjih problema. Sretno! Nije to lako.... Ja se bojim da ne bih imala ni snage ni petlje za zaista radikalan slučaj.

[rahela]

Ja bih prvo pokušala s njom razgovarati zašto se tako ponaša, da li je pod stresom (a tu razllga može biti more), da li ne zna za drugačije (i sama je dobivala batine, nije se informirala o drugačijim odgojnim metodama...), da li je dijete zahtjevnije, ne pada mi na pamet više...

Možda bude bolje reagirala ako polažeš razumijevanje!

I ja mislim da bi ovo moglo biti razlog - tko zna što je ta žena prošla kao dijete, ali to nije opravdanje za sadašnje ponašanje. Očito treba pomoć... Eh, sad... jesi li baš ti osoba koja će joj pomoći, ne znam... Preporuči joj knjigu OTROVNI RODITELJI (ne sjećam se autora, ima po knjižnicama), da se proba riješiti smeća iz svog djetinjstva ili nekakvih sadašnjih problema. Sretno! Nije to lako.... Ja se bojim da ne bih imala ni snage ni petlje za zaista radikalan slučaj.

potpis

ljudi tako reagiraju jer imaju naučen obrazac ponašanja, a sama si rekla da je počela raditi pa je i dodatno nervozna

sjedni s njom i popričaj, ali kad nema djece da vam odvlače pažnju, reci da potpuno razumiješ da je na izmaku snaga, ali da vjeruješ da se može i drugačije riješiti svaka situacija
umjesto batine po guzi, možda da dođe do svog djeteta, čučne i zagrli ga i kaže ozbiljnim tonom da to što radi nije lijepo
na taj način smiruje i sebe i dijete
ali prije toga mora biti svjesna da ne tuče dijete zato što je ono zločesto, već zato što se ona sama ne može kontrolirati

[enchi]

ali prije toga mora biti svjesna da ne tuče dijete zato što je ono zločesto, već zato što se ona sama ne može kontrolirati

X

[L&L0809]

ljudi tako reagiraju jer imaju naučen obrazac ponašanja,

po meni nista nije opravdanje za zlostavljanje djeteta (bilo fizicko ili psihicko). i meni i MM je, dok smo bili mali, policija znala dolaziti na vrata zbog zlostavljanja, ja sam bjezala susjedima u suzama, on je svakodnevno bio maltretiran od oca alkoholicara - i mozda bas zbog toga nikad nismo i necemo udariti dijete (niti ga na bilo koji nacin maltretirati).

jako sam osjetljiva na te teme, i definitivno bi im pozvala sluzbu za socijalni rad - naravno, postoje gradacije zlostavljanja (na neke centar za soc.rad moze utjecati, neke se jos smatraju normalne), ali bi tu odluku prepustila sluzbenim osobama.

ne bih to mogla gledati, niti bih se mogla maknuti iz te situacije (u glavi bi mi ostala slika tog zlostavljanja i svjesnost da nista nisam napravila da se to promijeni).

mozda sam malo radikalna, al to je samo moj stav

[rahela]

L&L, nisam ni pokušavala opravdati, to je bila samo konstatacija

i žao mi je zbog tvog iskustva u djetinjstvu

[enchi]

Htjela bih dodati da definitivno ti vlastito iskustvo fizičkog (ili psihičkog, emocionalnog) kažnjavanja u djetinjstvu ne daje za pravo činiti to i svome djetetu, ali je bitno kada krećeš u mijenjanje svog ponašanja ako ti je jasan uzrok zašto se ponašaš na takav način!

Sretno Nicol u akciji pomoći!

[Dijana]

užas. nicol, štogod napravila, samo se molim te nemoj maknuti od njih. to bi bilo zatvaranje očiju pred nasiljem nad djetetom, pa još bebom!!
to nije povremeno "po guzi" (mada ja nikad nisam ni to radila), to je pravo zlostavljanje djeteta. Uh, ja bih bila u stanju ići i do czss-a zbog ovoga...

[pomikaki]

sve više dobrih savjeta

abojenko i Dijana, slažem se, najlakše je okrenuti leđa i praviti se moralnim stupom :/ ali ispravna reakcija je pomoći djetetu... i toj prijateljici... to što je netko proživio zlostavljanje u djetinjstvu, nije opravdanje nego razlog zbog kojeg se netko tako ponaša (svaka čast onome tko je traume iz djetinjstva prevladao, ali drugome možda treba pomoć u tome)

Dakle treba pristupiti s razumijevanjem prema nasilnoj prijateljici, razgovorom joj ukazati na greške ali i pokazati da ti je do nje i njenog djeteta iskreno stalo. No ako ne bude rezultata, trebalo bi razmisliti i o drugim opcijama, možda nazvati hrabri telefon ili nešto slično da ti daju upute što činiti u konkretnom slučaju i kako im pomoći, a u krajnjem slučaju obavijestiti i czss...

[L&L0809]

rahela - nisam ni mislila da si to navela kao opravdanje, samo sam uzela tvoj citat da se na njega pozovem...

a sto se tice razgovora s tom prijateljicom, mislim da to nema previse smisla, ako ona sama do sada nije osvijestila kako se ponasa i sto je uzrok tome, moze joj pomoci samo razgovor sa strucnom osobom (koji mnogi neopravdano izbjegavaju zbog eventualne stigmatizacije u drustvu). dakle, jedino sto zaista preostaje je pozvati sluzbenu osobu koja bi joj mogla (i trebala ako je situacija tako kriticna kao sto je mi vidimo) narediti da potrazi strucnu pomoc.

i opet, samo moje skromno misljenje

[Nicol]

E, ovo je već hrpa dobrih savjeta! pomikaki, Dijana...to je i moje mišljenje koje sam već bila napisala u prijašnjim postovima. Nije nikakvo riješenje okrenuti glavu na drugu stranu. Njoj zaista treba pomoć, jer ju znam kakva je bila u trudnoći (zajedno smo bile trudne), pa i kad je rodila... sve do prije cca pola godine.
rahela, više je nego očito da svoju nervozu prenosi na maloga i svoje frustracije iskaljuje na njemu.
Prvom prilikom ju vodim na kavicu, bez klinaca...naravno javit ću vam ishod ove žalosne priče.
Još jednom, hvala Vam svima na podršci...
Šaljemo Vam veliku pusu moj sin i ja!

[rahela]

sretno i pokušaj ju ne optuživati jer ona je ta kojoj je potrebna pomoć da se uspije kontrolirati

nadam se da ćeš uspjeti i da ćeš sačuvati i prijateljstvo i jednu majku usmjeriti na pravi put

[Veki]

a sto se tice razgovora s tom prijateljicom, mislim da to nema previse smisla, ako ona sama do sada nije osvijestila kako se ponasa i sto je uzrok tome, moze joj pomoci samo razgovor sa strucnom osobom (koji mnogi neopravdano izbjegavaju zbog eventualne stigmatizacije u drustvu). dakle, jedino sto zaista preostaje je pozvati sluzbenu osobu koja bi joj mogla (i trebala ako je situacija tako kriticna kao sto je mi vidimo) narediti da potrazi strucnu pomoc.

i opet, samo moje skromno misljenje

Kada sam rekla da se ja odmičem od ljudi koji se tako ponašaju sa svojim djetetom je baš zato što je moje iskustvo takvo da i kada kao stručna osoba razgovaram o tome sa roditeljima vrlo često naiđem na zid koji je vrlo teško prevaliti.
Takvi roditelji će vrlo teško priznati i osvjestiti svoje ponašanje već im je napad najbolja obrana. Po onoj staroj " svak roditelj zna što je najbolje za svoje dijete" i tko si ti da nešto govoriš o odgoju njegovog djeteta.
Drugo je roditelj koji je svjestan svog štetnog ponašanja i želi promjeniti sebe i svoje ponašanje. On će potražiti pomoć bilo u literaturi, bilo duhovnu pomoć, bilo stručnu pomoć.
Svima nama treba pomoć i zato su i prijatelji tu. Ako je pomoć tražena
!

[gita75]

Ja stvarno nisam imala pojima da je kod nas lupanje djece toliko uobičajeno do nedavno.
Naime, na jednom dječjem rođendanu desetak prisutnih roditelja je ismijavalo klinca koji je neobuzdano divljao s ostatkom ekipe. Kao on je tako divlji jer ne dobiva po guzici, pa red preokretanja očima, pa red podsmjeha njegovim starcima (koji btw nisu bili prisutni).
Dakle, kompletna ekipa rodilja se zgražala jer jedno dijete koje je prisutno ne dobiva po guzici.

[clumsy mom]

Ja sam pre izvesnog vremena probala smireno i kulturno zamoliti poznanika da ne udara svoje dete dok smo moja porodica i ja u gostima kad mi je sasuo fini odgovor u facu: ''Molim te, prestani da se foliraš pred nama! A tvoji su sigurno ovako poslušni jer ih ne tučeš - mogu misliti ''...i još štošta u tom stilu. Ispadoh lažov i licemer :/

[linolina]

[quote="Veki"]

Takvi roditelji će vrlo teško priznati i osvjestiti svoje ponašanje već im je napad najbolja obrana. Po onoj staroj " svak roditelj zna što je najbolje za svoje dijete" i tko si ti da nešto govoriš o odgoju njegovog djeteta.
D
Svima nama treba pomoć i zato su i prijatelji tu. Ako je pomoć tražena
!

potpisujem, nažalost, opekla sam se više puta

[Dijana]

Ali, dijete od 20 mjeseci ne zna tražiti pomoć. :/

[cappy]

Gita 75 , ovo me uopće ne čudi .U mom okruženju ,moje dijete je jedino koje ne dobiva batine , tako da sam ponekad i ja znala doživjeti nešto slično( kolutanje očima, podsmjeh...) .Nekad sam morala svom djetetu nekoliko puta ponoviti da nešto ne smije raditi , dok je drugi roditelj jednom pljuskom zaustavio svoje dijete , pa je moje dijete proglašeno zločestim , a ono drugo poslušnim i sl.Ponekad se zbilja osjećam pomalo nelagodno jer ispada da sam ja crna ovca i nitko ne razumije zašto ja to tako radim , jer oni su uvjereni da su u pravu i da čine dobro. Nevjerojatno je u kolikoj mjeri je uvrježeno mišljenje kako je udarac po guzi ili pljuska sasvim ok mjera odgoja.

[pomikaki]

Ja stvarno nisam imala pojima da je kod nas lupanje djece toliko uobičajeno do nedavno.
Naime, na jednom dječjem rođendanu desetak prisutnih roditelja je ismijavalo klinca koji je neobuzdano divljao s ostatkom ekipe. Kao on je tako divlji jer ne dobiva po guzici, pa red preokretanja očima, pa red podsmjeha njegovim starcima (koji btw nisu bili prisutni).
Dakle, kompletna ekipa rodilja se zgražala jer jedno dijete koje je prisutno ne dobiva po guzici.

ovo je istina, ali dok je to lupanje po guzici zu i tamo, ne znam, aktivirat ću se malo, ako sam baš dobra s tom osobom koja lupa, pa mislim da ima smisla da uopće pokušavam.

Ali ako netko baš mlati dijete koje nema ni 2 godine, kao u primjeru, ili bez obzira koliko godina imalo, dakle ako netko baš mlati dijete, smatram da mi je ipak dužnost da reagiram. Bez obzira na posljedice - sukob s tom osobom, raskid prijateljstva ili što već.
Ipak, poduzet ću sve što mogu da to što imam reći kažem civilizirano i istaknut ću u razgovoru da razumijem i tu osobu koja udara (jer mi je jasno da udara zbog raznih razloga koji su gore navedeni), kako se ne bi osjećala samo napadnuto. Ne zbog sebe ili zbog nje, već zbog djeteta, jer mislim da će na taj način poruka najbolje sjesti.

[Anci]

a sto se tice razgovora s tom prijateljicom, mislim da to nema previse smisla, ako ona sama do sada nije osvijestila kako se ponasa i sto je uzrok tome, moze joj pomoci samo razgovor sa strucnom osobom (koji mnogi neopravdano izbjegavaju zbog eventualne stigmatizacije u drustvu). dakle, jedino sto zaista preostaje je pozvati sluzbenu osobu koja bi joj mogla (i trebala ako je situacija tako kriticna kao sto je mi vidimo) narediti da potrazi strucnu pomoc.

i opet, samo moje skromno misljenje

Kada sam rekla da se ja odmičem od ljudi koji se tako ponašaju sa svojim djetetom je baš zato što je moje iskustvo takvo da i kada kao stručna osoba razgovaram o tome sa roditeljima vrlo često naiđem na zid koji je vrlo teško prevaliti.
Takvi roditelji će vrlo teško priznati i osvjestiti svoje ponašanje već im je napad najbolja obrana. Po onoj staroj " svak roditelj zna što je najbolje za svoje dijete" i tko si ti da nešto govoriš o odgoju njegovog djeteta.
Drugo je roditelj koji je svjestan svog štetnog ponašanja i želi promjeniti sebe i svoje ponašanje. On će potražiti pomoć bilo u literaturi, bilo duhovnu pomoć, bilo stručnu pomoć.
Svima nama treba pomoć i zato su i prijatelji tu. Ako je pomoć tražena
!

Sve ovo stoji. Tako sam i ja mislila kad sam napisala da mi se poklanjanje majice NE po guzi ne čini dobrom idejom.
No, misliš da nije dobra ideja ponuditi nekome pomoć i bez da je traži.
Ako ti je ta osoba bliska, draga... pa porazgovarati, reći da znaš i sam da nije lako, da nas djeca znaju dovesti u situaciju koju zna biti teško hendlati...
Kad se kojiput u našem parku poveo takav razgovor, o tome kako postupiti kad dijete nešto izvodi, testira granice , ja kažem svoje mišljenje. Doduše, nisam nikad nijednom roditelju rekla da treba raditi to i to, ali da ja mislim da... da ja radim tako i tako.

[Veki]

Pa naravno.Sve ovisi kakav je odnos sa tom osobom.
NIsam došla do takvog razgovora sa pravim prijateljima. Nekako nam se svima podudaraju odgojne metode. Da mi najbolja frendica to radi razgovarale bi o tome sigurno kao što o svemu i razgovaramo.
Sa drugima ( npr. prijateljstvo iz parka ) ne možeš tako otvoreno razgovarati i shvatili bi to kao napad.
Sve ovisi o situaciji.

[Anci]

Slažem se, Veki. I ja bih tako.

[Maya&Leon]

Ali ako netko baš mlati dijete koje nema ni 2 godine, kao u primjeru, ili bez obzira koliko godina imalo, dakle ako netko baš mlati dijete, smatram da mi je ipak dužnost da reagiram. Bez obzira na posljedice - sukob s tom osobom, raskid prijateljstva ili što već.
Ipak, poduzet ću sve što mogu da to što imam reći kažem civilizirano i istaknut ću u razgovoru da razumijem i tu osobu koja udara (jer mi je jasno da udara zbog raznih razloga koji su gore navedeni), kako se ne bi osjećala samo napadnuto. Ne zbog sebe ili zbog nje, već zbog djeteta, jer mislim da će na taj način poruka najbolje sjesti.

X

uf, ja ne bih mogla šutjeti nikako nikako nikako
za početak bih ju pitala kako bi se ona osjećala da nju netko lupa po čubicama zato što je zmazala hlače/prolila sok/skače okolo..... ili bilo što drugo što u svojoj glavi smatra valjanim razlogom za fizičko kažnjavanje

meni je fascinantno kako su (neki) roditelji na brzaka spremni zaboraviti da su i djeca osobe koje treba poštovati - jer... gotovo sam sigurna da im (većini) ne bi palo na pamet fizički kažnjavati drugu odraslu osobu, a sve u ime nekakvih odgojnih metoda koje su i sami proživljavali (jer, to kao opravdava postupak?!)

i svakako X na

ali prije toga mora biti svjesna da ne tuče dijete zato što je ono zločesto, već zato što se ona sama ne može kontrolirati

ps. Kupi svom djetetu majicu "ne po guzi" iz Rodinog shopa pa došećite tako skockani na druženje

[Nicol]

Eto, samo da vas obavijestim o ishodu ove cijele priče. Odlučila sam da joj neću pristupiti nekim ozbiljnim tonom i razgovorom nego onako, usput. I tako ona počne vikati na njega jer je stao u lokvu vode, a on još više gaca i smije joj se. Kažem joj ja "Pa nemoj tako vikati, vidiš da nema svrhe, nemoj ga doživljavati i prestat će." Ona okrene glavu od njega i mali sam izađe iz lokve. I tako u još puno situacija kada ga je htjela lupiti, ja nešto dobacim, ona za čudo posluša i mali dobar kao bubica. Sad ju pratim u zadnje vrijeme i primječujem veliku razliku u njenom ponašanju. Više mu objašnjava kad napravi nešto loše, nego da ga odmah tuče.
Eto, stvari idu na bolje... :D Svima Vama hvala na savjetima. Pozdrav!

[rahela]

polako i malim koracima, možda uspiješ
znam da ti je teško, ali pokušaj biti ustrajna i suptilna
sretno