Nasilna prijateljica...

[Death-of-Art]

Već dugo razmišljam o tome da vam napišem nešto o svojoj prijateljici, jer sam već toliko očajna da ne znam što drugo napraviti. Naime, ona tuče svoje dijete i to ne malo po guzi nego onako, pravo. On je malo življi ali nije zato zaslužio da ga se grubo povlači za rukicu, ili tuče po njoj ako dira nešto što ne smije, pa čak i šamara po licu i preko usta!!! :? :? :? :? Još samo da napomenem da dijete ima 20 MJESECI!!! Što je najgorije dosta često se vidimo jer živi u blizini, a i moj sin ga obožava (par tjedana je mlađi) i jako se voli igrati s njim. NO ta igra se svodi na njezino neprestano vikanje, prijetnje "DOBIT ĆEŠ BATINA, DOLAZI OVAMO" trčanje za njim i udaranje koje nije zaslužio. Mali ih uopće ne sluša i imam dojam da im se namijerno inati. Kad god ona kaže NE on baš to napravi. Njezin muž je isti kao i ona. Također ga tuče. Oni ga doslovno zlostavljaju i ja to više ne mogu niti gledati niti slušati.
I ja imam sina i nikada nisam digla ruku na njega, to mi je neshvatljivo. Znam da ga vole i postoje rijetki trenutci kad ih vidim da ga maze ili ljube ali mi nije jasno kako ne vide da batinama ne postižu ništa osim još većeg revolta i inata njihovog sina prema njima. Što da radim? :?

ta žena ima neki jako gadan psihički poremećaj i idući put kad ona zvekne dijete po faci zvekni i ti nju.

krava jedna bezobrazna.

oprosti, ali jaaako mi to ide na živce. zgražam se pri pomisli na takve glupe i odvratne sadiste. pa neka lupa po faci nekoga sebi ravnog a ne dijete od 20 mjeseci.

ja sam jednom pucnula nećaka po prstima kad mi je počeo bacati stvari po sobi ... imao je 3 godine... i nisam ga stvarno uopće jako udarila... ali on se takooo rasplakao jer znam da sam ga emotivno povrijedila tim činom da ja sad nakon 5 godina još uvijek imam traume i ponekad plačem kad se sjetim toga što sam učinila jer znam da sam mu nanijela sigurno psihičku povredu svojim činom.

i baš kad me muž neki dan pitao...pričali smo o odgojnoj metodi zvanoj "batine" i on me pitao što ja mislim o tome.
rekla sam mu da to ne dolazi u obzir da bih se ja prije ubila nego ikad više udarila dijete pa makar "puc puc"...stvarno mi je to s nećakom ostala teška trauma i nikad više...ne bih ni po guzi, ni po ruci, ni po prstima .
i onda sam se sjetila toga "puc puc" s nećakom i rasplakala sam se i muž mi je rekao da sam luda.

uglavnom. ne razumijem te ljude koji to čine na duže staze.
jedan jedini put mi se to dogodilo u afektu i mislim da nikad neću to prežaliti i preboljeti.

[koryanshea]

death_of_art prije odgovaranja treba pročitati cijeli topic... stvari su se počele kretati na bolje i to ne zato što je nicol zveknila svoju prijateljicu

[koryanshea]

tj bez da ju je zveknila, ako zvuci cudno :/

[Death-of-Art]

death_of_art prije odgovaranja treba pročitati cijeli topic... stvari su se počele kretati na bolje i to ne zato što je nicol zveknila svoju prijateljicu

ma bila sam toliko bijesna već na prvom postu da sam morala odmah tipkati svoje izljeve

[nenaa]

Moje dijete je nekiadn vidilo kako jedna mama tuče njegovu prijateljicu i rasplakao se, uplašio i htio je obraniti. taj tren sam bila ponosna i na njega i na sebe.

ha nešto slično sam vidjela ne davno na jednom rođendanu. Dvije mame stoje i do njih dva dečkića vršnjaci, cca 3 godine. I ova jedna mama pošizdi i na svog sina "ma rekla sam ne diraj!!!!!" i zviz po guzici 3 puta. A ovaj drugi mali (sin moje prijateljice, koji nikad nije dobio ni čvrgu od svojih rodit.) :shock: "mama zašto ga je udarila???". Mama mu objasni da se ne mješa.
Situacija se kroz par minuta ponovi, a mali od moje frendice se zatrči preko sobe "PRESTANI MI TUĆ PRIJATELJA, GLUUUUPAČOOOOOO!!!!!"
I raspali je nogom u cjevanicu.

Znam da je to bila njegova užasna reakcija, ali jako ga je uznemirilo što mu tuče prijatelja, a zna da se djecu ne tuče, i taj agresivan ispad je bio i nama :shock: .
Dalje je bilo smiruj objašnjavaj...