Izazov - s dvoje djece spremit rođendanski party...
Evo još jednog mog izazova. Ovaj puta je to priprema rođendanskog partija u subotu, plus imendan danas u obiteljskom krugu plus još ovo plus još ono što se odvija pod našim krovom ovih dana, tjedana, mjeseci.
Ja sama doma s 11 mjesečnom hodačicom i penjalicom, i četverogodišnjakom. Muža vidim na slici, ako ga stignem gledati. I kasno navečer, kad se dovuče i kaže - krepan sam, izjede nešto, i legne. Moja mama, tata, seka su negdje drugdje, daleko, daleko, a prijatelji il u sosu ko ja, il gorem, il rade. Ja jedna, svega drugog - puno.
I tako ja pečem kolače, i pripremam zabavu; ranije sam dio naručivala, ili mi je mama bila. Sad sam na levelu 10 - dvoje malih, i sve radim sama (skupo mi je naručivat). A ne znam pravit kolače. Mislim, znam, onako, ponekad sam ih radila, nekad jesam, nešto, ne sjećam se. Tu i tamo. Svaki kolač sam radila jednom u životu, ukupno desetak.
Naravno, ne bih bila ja da ne izrađujem Munjevitog od ručno rađene ticino mase, itd.
Al sve to nije izazov samo po sebi, nego je izazov klima u mojem domu. Ja imam namrgođeno lice nad receptima, nad tijestom, nad jajima i nad vrećicama čudnih imena koje otvaram i sasipam u smjese; u sebi si mislim - ajme meni kako ću ja ovo. Malena kusa namještaj, s poda skuplja i jede jutros bačen keks,, smije se, i tako, a moj prvorođenac, s kojim sam, on sa mnom, još u vezi pupčane vrpce - viri odnekud sa strane, bolno zabrinut nadamnom.
On je, kao što sam pisala, strahovito osjetljiv na to kako sam ja, kažem vam - pupčana vrpca. Ali, na svoju i moju veliku nesreću, još uvijek nije savladao razlikovanje majčinog idiotizma - koza ne zna pravit kolače pa se unezvjerila i dala si zadatke veće od života - od neke ozbiljne situacije - npr. gadno je ljuta, ili sad će nas najurit i otić sa vodoinstalaterom.
A ja isto vidim svaki treptaj sinovog nemira, pa sam tužna. Malena živi svoj život, dok se podivlja jer joj se spava, pa traži cicu, ali ja i sin. Bože pomozi
Duo fantastikus.
Eto. I sad si ja mislim - nije to problem. Nije nešto za poludit. To je izazov. Riješit ovo, i oslobodit prostor i vrijeme i sebi i njemu... da ubuduće priprema kolača, ili štogod drugo, bude mirnije, sretnije, ljepše.
E, i naučit peć kolače...
 |
|||
Odgovori s citatom
Maslačkica prvotno napisa
)
) - mogu potvrditi da je za djecu najbitnije - igra i nesto u sto ce se zabost svjecice 
i upaljac i strpljenja da se svjecice jos preko nekoliko puta nanovo pale kako bi ih svi mogli puhati 
), ali i moja torta je sasvim lijepo izgledala. Bio je to baš lijepi medo, naravno, kalup u obliku medvjeda je olakšao stvar. 
