... tek čopor šmrkavaca radi kojih je batina iz Raja izašla. To si mislio ili ...
 |
|||
|
|
|||
... tek čopor šmrkavaca radi kojih je batina iz Raja izašla. To si mislio ili ...
da, to, i zato je to Raj (u koji ti šmrkavci, ako umru dok su još šmrkavci) idu prečicom
A! Što nisi čuo da su ukinuli limbus infantium:
http://galloway.wordpress.com/2006/1...ircle-of-hell/
Osobno mislim da je to najveće ako ne i jedino Papino (Papa kao institucija) postignuće od drugog vatikanskog koncila do danas, ali se svejedno slabo primilo u puku. Raja očito više voli kad ih se ponižava, a njihovu rođenu djecu gleda s prijezirom. Tjah.
Zapravo, sad kad čitam ispočetka, skužio si.
čuo sam ja to, Davore, zato i velim da djeca idu u Raj prečicom :D (a ne u limb, kako se to nekada naučavalo za nekrštenu djecu)
dobro, rasprava Davor vs. Juroslav...
nego da se vratim ovom članku koji je citirala single
malo sam ga jelte skratila, nadam se da se nepoznati autor neće ljutiti.single prvotno napisa
Dakle članak je samo naizgled konfuzan i sastavljen od nepovezanih dijelova.
Čitamo li pažljivo članak ubrzo dolazimo do jasne i logične poruke.
Djeca iz jednoroditeljskih brakova - ističe na početku autor - na osnovu statistike, dobivene nepoznatim istraživanjem, u nekoliko su puta većoj opasnosti da loše završe, prijeti im droga, nasilje, alkohol itd. U usporedbi s djecom iz klasične sretne obitelji.
Dopustite da primjetim da je propušteno istraživanje provesti i među djecom iz nesretnih brakova koji nisu završili razvodom nego su opstali usprkos neslaganju, svađama i nasilju.
Autor nadalje ističe da je uzalud očekivati da ćete u životu kao i u braku doživjeti ljubav i sreću.
Ove dvije imenice zapravo označavaju iluziju koja se rasprši većinom nakon prvog poljupca ili seksualnog odnosa.
Jedina sreća je u vjeri (naravno ne u svakoj vjeri).
Bog želi da budemo u braku. No nije to tako zamislio da bi se ljudi u braku voljeli nego da bi rodili i odgojili djecu. Ostale navodne beneficije braka zaboravite. Istina autor kaže da bog želi da imate sretnu obitelj koja traje, no ne navodi koja je to sreća u braku kraj osobe koja se od trenutka prvog poljupca preobrazila iz vile/princa u nekog tko izgleda "sasvim drukčije bez šminke" odnosno "neobrijan je i smrdi po znoju".
Dakle zaboravite sreću, ljubav, seks. Trpite bračnog partnera kakav jest (bez šminke ili smrdljiv ako imate sreće, nasilan ako je nemate) jer boljeg nećete naći, a djeca će vam se okrenuti drogi i alkoholu ukoliko se razvedete. Jedinu sreću naći ćete u Isusu. I to je kraj priče.
Draga single, drugi put kad te nasekira neki članak malo ga analiziraj. Ne mora svaki autor vjerske kolumne biti na tragu životne istine. Oko Isusovih riječi se toliko toga naplelo da se on jadan, ukoliko je zaista Sin Božji te s neba prati sve što se ovdje događa, čudom čudi i snebiva odakle nam toliko mašte.
ja sam citirani članak ignoriral (nakon čitanja, razumije se) jer mi užasno vuče na Jehovine svjedoke ili na Mormone
šteta kaj nije naveden izvor članka (ako se ne varam, to je i obaveza)
ajde... ima i u katoličkim člancima primjera na koje bi se uspješno primjenila metoda analize književnog djela
istina, trebalo bi navesti izvor kad se nešto citira.
o, da, svakako imaajde... ima i u katoličkim člancima primjera na koje bi se uspješno primjenila metoda analize književnog djela
nisam znala da se treba navesti izvor....izvinite, evo linka : http://www.soulsaver.hr/main.php?dom...pid=587&page=1
no, volila bi naci u kojem dijelu sam to doma procitala pa da podijelim sa vama...prvi slobodan trenutak hocu...jer uz dijete, posao i faks i nemam bas vremena....
pomikaki, lijepo si ti to sve analizirala..svaka cast..znam da se ne bih trebala za takve clanke nervirati, ali....nekako me malo koknulo...poslije..u onaj momenat sam samo zatvorila i se mislila ma gluposti....nego kako sam bas tu stranicu otvorila...bibliju ne citam nikada, jednom spremam police i onako otvorim i paf ta prica.......
jesam krscanka, vjerujem u Boga, vjerujem da postoji taj netko...mozda i ne u realnosti..ali opet nekako..ne bih znala opisati..neka utjeha u tome da nas ipak nesto ceka poslije....na misu ne idem redovito, ali nosim moju vjeru u mom srcu i ipak nekako na moj nacin.....mislim da nije bit samo svaku nedelju ici u crkvu nego se ponasati ok...i sve ostalo......
meni osobno, kad netko kaže da zna što bog želi (citat: "Bog je to zamislio sasvim drukčije. On želi da se ljudi žene i da imaju sretnu obitelj koja traje") ta osoba automatski gubi svaki kredibilitet. O bogu možemo razmišljati, ali ga ne možemo shvatiti.
"Si comprehendis non est Deus" ili "ako razumiješ, to nije Bog" reče jednom davno Aurelije Augustin (354-430. g.) Moj omiljeni ranokršćanski citat
U potpunosti se slažem.znam da će mi biti žao što se opet petljam di mi nije mjesto, ALI boldano jednostavno nije istinito
ne jednom sam naletila na svećenika (i osobno) koji nije htio krstiti dijete jer roditelji nisu crkveno vjenčani/kršten jedan od njih/votevr
što je dijete tome krivo?
i nemojete mi saad reć jedan svećenik ne čini Crkvu, jer nije jedan
I mislim da ljudi (a najviše vjerujem samohrani roditelji) kada pročitaju takav tekst u Bibliji nije da ih povrijedi ono šta je napisano prije 2000 godina, nebi ih to vrijeđalo da taj stav ne osječaju i u ovom našem društvu. Od crkve do politike...stvarno sramota.
Nisam samohrana majka ali znam mnogo priča mojih prijateljica koje jesu i svašta sam čula, od komentara svečenika za djecu koja su rođena umjetnom oplodnjom do puno težih situacija do kojih je ljude dovela crkva i njezina uvjerenja(ali je preosobno i pre tužno za spominjati).
Ja taj citat iz Biblije smatram ranim, nespretnim, ali i ajmo reć dobronamjernim, i to zato što sam to čitala po prilici ovako:
- ako propustiš svoje dijete odgojiti u ljubavi, tako da zna odabrati partnera koji će ga voljeti, s njime ostati; ako propustiš dijete odgojiti tako da živi lijep, sretan, blagoslovljen život - to ti je sramota, i to samo tebi.
Jer najvažniji zadatak svojeg života nisi odradio dobro; i dijete ti se šmuca od nemila do nedraga. A u stvari bi bilo najbolje da je u sretnom, čvrstom braku, da je okruženo ljubavlju i mirom. Da si ga svojim primjerom, mudrošću i strpljivošću na to pripremio, i tako odgojio da zna pronaći partnera punog ljubavi.
Naravno, nije uvijek krivica na razvedenom čovjeku, netko doista nije kriv da se drugi skupi, ode, napravi neki cirkus, ili nešto... i tu Stari Zavjet baš ne pokazuje puno uvida i blagosti.
Stari Zavjet jest tako malo čoškast, nespretan, baš kao naše bake, npr. koje su imale dobre zamisli, ali često puta glupave metode da nam nešto kažu, objasne, ili prenesu; onako - bez Juulsa, bez psihologije, bez duhovnih vježbi na kojima bi se vježbalo introspekciju
Sve te kritike, sva ta "sramota" i "prokletstva" o kojima se u STarom Zavjetu priča jesu jako nespretna, ali u pozadini toga je nesavršena ljudska težnja da se prenese poruka što je najbolje, što je bitno, i kako bi bilo najbolje.
A kako se ljudima to nije dalo "utuvit" poslan nam je Krist. Koji sramotu, odbačenost, izopćenost, siromaštvo pretvara u mjesto susreta sa Bogom, i koji više ne nastoji nekako nagovoriti ljude da budu "dobri" na taj starozavjetni način, nego se spušta u samo grotlo ljudske bijede, dotiče nas tamo gdje smo ranjeni (npr. razgovor sa Samaritankom, gubavcem), i prihvaća nas - takve. Nema više obrednog pranja, nema rituala, nema nečistosti - Bogu je sve dobro; sve mu je prilika da nas prihvati, i da nam pruži ljubav. Razvedeni, u lošem brakku, dobri, bolesni - sve može, samo daj, dođi. Kad se kaže da su svi ljudi grešnici, to nikao ne znači da su razvedeni više grešni, a to vjernici, ili oni koji se tako deklariraju, često tako tumače; svi smo grešni; i svi nesavršeni, i svi bismo imali bar neki razlog sramit se.
Zato mislim da Crkva, kao niti vjernici ,stvarno ne bi trebala odbacivati ili grdo kritizirati ljude po pitanju bračnog statusa, ali isto tako nema mjesta relativnosti i relativizaciji - bolje je bit u čvrstom braku, i djeca su u obitelji temeljnoj na čvrstom braku sretnija. Nije sad to stvar da je bolje razvod nego loš brak, nego da se trudimo da živimo u sretnom braku (kad smo se ženili rekli smo - tako mi pomogao Bog, Djevica Marija, i svi sveci i anđeli Gospodnji - mm i ja se zezamo da nije slučajno zazvana sva nebeska regimenta - svi moraju povremeno uprijeti da se brak spasi
A sad da nam puno stvari ne uspije, ne uspije nam. Naši promašaji na neki način signal naše nesavršenosti, grešaka, propusta i u tom smislu "sramota" i upravo taj osjećaj srama, grizodušja, krivice onaj koji nas tjera da se branimo, da se busamo u prsta pravom na razvod, pravom na ovo ili ono. Ako ja dobro razumijem vjeru - Novi Zavjet jest zamjena tog vanjskog osjećaja "sramote" nutarnjim osjećajem kajenja, žaljenja, prihvaćanja svoje nesavršenosti, svojih boli, nedostataka...
Da je teže, traumatičnije, bolnije proživjeti razvod nego živjeti u harmoničnom braku, i da djeca to isto prežive - to je jednostavno istina. Nema garancije ni za koga, pa tako ni za djecu iz harmoničnih brakova, ali što je za ljudsko biće ideal - pa tome treba težiti.
I moram se osvrnuti na licemjerje, iliti farizejsko određenog broja vjernika, koji su (smo, da budem točnija) "obrezanje srca" - što bi značilo kultiviranje srca za ljubav, istinsku, pravu, duboku - zamijenili formom, zgražanjem nad drugima, sindromom - Bože, hvala ti što nisam onakav grešnik, ismijavanjem drugih, nadimanjem nad svojim kvazi uspjehom... to su sve užasne stvari.
Kada bi svaki vjernik bio čist u svom srcu, radije bi pomogao paru koji ima problema, molio bi za njih, i što je važnije - neprimjetno bi bio na njihovoj strani, ili bi nakon eventualnog razvoda pomogao ljudima, pozvao ih doma, bez uživanja u tuđoj nesreći, uskočio, pokrpao svojim prijateljstvom njihove traume... nego da o tome prepričava sve detalje kojih se domogao.
Ta superiornost je stvarno grozna, i totalno daleko od svake ljubavi, milosrđa, i praštanja.
Jedan je svećenik rekao da kad bi za svaki naš grijeh koji počinimo dobili dijete, zamisli koliko bi djece svatko od nas imao. Isto tako - kada bi za svaki naš grijeh doživjeli toliko osude, ismijavanja, kritike, i problema kao u slučaju razvoda - zamisli kako bi traumatični naši životi bili. Ma koliko lizali oltare...
A oduljila sam.
Samo sam htjela reći da taj odlomak iz SZ ne treba shvatiti pretjerano zlobno, jer on to nije, bar ne prema razvedenoj djeci
Baš si lijepo oduljila
jako mi se sviđa post.
Taj stav je vrelo inspiracije svim ugnjetavačkim sustavima zadnjih tisučljeća.
Nije tu nitko "kriv".
Taj stav je vrelo inspiracije svim ugnjetavačkim sustavima zadnjih tisučljeća.
I ne znam kakve veze ugnjetavački sustav ima ikakve veze sa ovim što sam napisala... Stvarno ne znam i ne vidim.
Jedino ako zamišljaš da sam opaki ideolog nove sile koja će, na temelju igranja SZ i NZ zavladati svijetom...
ma jel', a ja mislila da je mojomimali smo cijelu temu na račun krštenja djece nevjenčanih roditelja
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...er=asc&start=0
zaključana izgleda mojom zaslugom
he he he.....svako je malo pridodao kljucanju teme.....
znam da je to stari zavjet...i da je pisan prije miljun godina......bas sam neki dan kopala po obiteljskim dokumentima i iskopala da je i moja pranona bila kcerka jedne samohrane majke i nosila njeno prezime...joj kako mi je krivo da mi tu pricu nitko nije prenio i da znam kakav su zivot one imale..znaci negdje pocetkom 20stoljeca
elin
single, baš sam te se neki dan sjetila i krenula malo prevrnuti stari zavjet hoću li možda naći nešto slično ali me dijete omelo.
ja cu reci mami nek trazi
isto tako..taman krenem u potragu uvijek me nesto omete
ne znam da li su za Crkvu...jer ja pod crkvu podrazumjevam upravo sve svecenike..a medu njih spadaju i ovi sta rade razliku
ali zato za Boga jesu sigurno sva djeca ista
onda krivo razumiješ što je Crkva: Crkva su SVI živući vjernici-katolici, od Pape do prije 2 minute krštenog djeteta, PLUS svi umrli vjernici u prošlih 2000 godinajer ja pod crkvu podrazumjevam upravo sve svecenike
ali su svećenici ti kojima je dano pravo da s oltara oblikuju svjest živućeg dijela Crkve... pa bi bilo zgodno da ga oblikuju u smjeru tolerancije, i to ne samo u nekim slučajevimaonda krivo razumiješ što je Crkva: Crkva su SVI živući vjernici-katolici, od Pape do prije 2 minute krštenog djeteta, PLUS svi umrli vjernici u prošlih 2000 godinajer ja pod crkvu podrazumjevam upravo sve svecenike
ali su svećenici ti kojima je dano pravo da s oltara oblikuju svjest živućeg dijela Crkve... pa bi bilo zgodno da ga oblikuju u smjeru tolerancije, i to ne samo u nekim slučajevimaonda krivo razumiješ što je Crkva: Crkva su SVI živući vjernici-katolici, od Pape do prije 2 minute krštenog djeteta, PLUS svi umrli vjernici u prošlih 2000 godinajer ja pod crkvu podrazumjevam upravo sve svecenike
Za velik dio vjernika ono što svećenik kaže je jedino što o vjeri čita, uči ili sluša, jer Katolici (po mojim skromnim uvidima) nažalost nisu baš revni u čitanju Biblije. Za duhovno štivo ne znam, nemam pojma koliko se to čita. Al mislim ne više nego i ostale knjige na našem kulturnom prostoru. Što je, naravno, šteta, ali tako je kako je. Bit će bolje, jel tako
U tom smislu itekako je važno kakav je svećenik, koliko on moli, vjeruje, duhovno raste, čita, obrazuje se, prati svijet oko sebe, dokumente Vatikana...
Ali mi nije najjasnije kakva tolerancija se traži, i u kojim slučajevima. Nekako mi je prilično mutno to što kažeš, ne razumijem, a rado bih...
ps Ja imam sreću da u župi imam divne svećenike koji vrlo rijetko nekog kritiziraju, pljuju, prozivaju... zapravo uopće to ne rade, i divnog ispovjednika, tako da im stvarno nemam što za prigovoriti; njihova tolerancija nije anything goes tipa, nego jednostavno poimanje da je svaki čovjek vrijedan ljubavi, da je svaki čovjek rastzan nekim svojim manama, slabostima, situacijom u kojoj živi i da se svakome treba pružiti ruka, da svatko treba imati šansu za život... istodobno - što nije dobro raditi, nije dobro, i tu nema diskusije. Na tome počiva cijela vjera. Da ima put dobrog, i put lošega. Ako si mislila na taj tip tolerancije, ne, toga u Crkvi nema, niti može biti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom