Biste li se umješali?

[Anemona]

Loryblue je napisala:

...šta radit s takvim ditetom koje je tvrdoglavo do boli, a kad nije po njenom onda se izvade suze iz džepa i montiraju glasnice na turbo visoki C.

(Oprosti što sam samo dio teksta quotala).
Baš te razumijem o čemu pričaš i sad si me podsjetila i nasmijala istovremeno. Moji mama i tata su uvijek govorili da sam ja bila dijete koje je uvijek imalo suze u rukavu. Nikad mi to nije bilo jasno, o čemu priča, a sad kad vidim tvoj i slične primjere, oooo itekako mi je jasno, kao da si mene opisala kao dijete.

[Pliska]

Loryblue ja joj baš zato npr. nebi dala da ode po kruh dok se ne prestane derati. Ti si joj time dala do znanja da time može dobiti što hoće. Ona je već dosta velika i kao što i sama kažeš, dovoljno bistra i pametna da sve kuži.

Kod mene se sigurno nebi tako derala.

Kod manje djece plač gotovo uvijek dolazi iz nekog stvarnog razloga, kao što je i navela stray_cat. Dovoljno je zadovoljiti tu potrebu i nema više plakanja. Ja bi samo dodala na spisak i

6. dijete treba malo pažnje

[daisy may]

Loryblue ja joj baš zato npr. nebi dala da ode po kruh dok se ne prestane derati. Ti si joj time dala do znanja da time može dobiti što hoće. Ona je već dosta velika i kao što i sama kažeš, dovoljno bistra i pametna da sve kuži.

Kod mene se sigurno nebi tako derala.

Kod manje djece plač gotovo uvijek dolazi iz nekog stvarnog razloga, kao što je i navela stray_cat. Dovoljno je zadovoljiti tu potrebu i nema više plakanja.

pa da, ona zna da bude dernjavom dobila šta hoće i onda to radi,
a nemora biti da je ona ima snažni karakter i da je tvrdoglava (do do izražaja dolazi kod drugih stvari...)

sve je ovo otišlo jako OT....
mogla bi se nova tema otvoriti, :/

ako ja svom djetetu od 2,5g mogu objasniti da nešto nemože/nesmije/nesmije raditi/ne se derati/....... nije uvijek da sluša od prve al sluša kad joj kažem drugi/treći puta...
jer i sama zna da kod mene nema popuštanja, nikad
nisam sad ja neka rospija da ništa ne dopuštam djetetu al neke stvari jednostavno nemože dobiti/napraviti i točka:
a mislim da je velika razlika između plača i urlanja/deranja.....

[L&L0809]

Loryblue - imam feeling da su nam djeca blizanci po ponasanju moj je jucer htio crtati (ima 15mj - dakle ne crtati nego sarati), i dam ja njemu papir i pastele. Krene crtanje po papiru, pa malo po stolu, ja to sve stoicki podnosim, crtam skupa s njim, a onda krene zvakanje pastela :/ nakon 3 opomene, uzmem pastele, spremim i tada krece urlanje koje je trajalo sat vremena. pokusala sam ga zabaviti svim i svacim, ali nista nije upalilo, samo je pastele htio :shock:

i .kala. ovo sto je Karp rekao mi je uljepsalo dan (iako sam ja to vec i znala :D ).

[Pliska]

Loryblue - imam feeling da su nam djeca blizanci po ponasanju moj je jucer htio crtati (ima 15mj - dakle ne crtati nego sarati), i dam ja njemu papir i pastele. Krene crtanje po papiru, pa malo po stolu, ja to sve stoicki podnosim, crtam skupa s njim, a onda krene zvakanje pastela :/ nakon 3 opomene, uzmem pastele, spremim i tada krece urlanje koje je trajalo sat vremena. pokusala sam ga zabaviti svim i svacim, ali nista nije upalilo, samo je pastele htio :shock:

i .kala. ovo sto je Karp rekao mi je uljepsalo dan (iako sam ja to vec i znala :D ).

Tvoj mali ima 15 mjeseci i on sada isprobava sve tehnike da bi dobilo što hoće i nije da možeš s njim porazgovarati, a Loryna mala ima 5 g. i može se itekako s njom razgovarati.

[cvijeta73]

Loryblue - imam feeling da su nam djeca blizanci po ponasanju moj je jucer htio crtati (ima 15mj - dakle ne crtati nego sarati), i dam ja njemu papir i pastele. Krene crtanje po papiru, pa malo po stolu, ja to sve stoicki podnosim, crtam skupa s njim, a onda krene zvakanje pastela :/ nakon 3 opomene, uzmem pastele, spremim i tada krece urlanje koje je trajalo sat vremena. pokusala sam ga zabaviti svim i svacim, ali nista nije upalilo, samo je pastele htio :shock:

i .kala. ovo sto je Karp rekao mi je uljepsalo dan (iako sam ja to vec i znala :D ).

Tvoj mali ima 15 mjeseci i on sada isprobava sve tehnike da bi dobilo što hoće i nije da možeš s njim porazgovarati, a Loryna mala ima 5 g. i može se itekako s njom razgovarati.

ja mislim kad mi kažemo da je urlanje trajalo sat vremena da je to u stvari puno manji vremenski period urlanja. meni se 5 minuta deranja čini kao sat vremena, sigurno.

ja gornji pastela problem, kao i slične, gotovo uvijek uspješno riješim kompromisom - dakle, prvo kao ti, moje opomene, onda moje povijesno NE , onda njeno plakanje, onda moje popuštanje, ali bome i njeno - i tako se nađemo na pola puta. ona zadovoljna jer valjda misli kako je po njenom. a nije.

ovu dosljednost nisam nikad u stanju provesti (osim kad je riječ o opasnim stvarima), a niti se pretjerano ne trudim. :/

sad sam se sjetila da je jednom, kad je juraj bio mali - nešto malo preko godine dana, bilo je ljeto, bili smo u vikendici, sami ja i on, i svi prozori otvoreni. on je valjda nešto ružno sanjao i probudio se po noći i tako urlao da je to bilo grozno. ja sam ga nosila, a on je urlao i urlao i ništa ga nije moglo utješiti. susjed, iznad nas, nam je došao kucati na vrata jel sve u redu. i, to mi u stvari bilo baš drago. koji puta kad čitam topik skroz zabrijem na neke postove i gledam tu situaciju iz te perspektive pa se ni ne sjetim druge. evo, sad sam se sjetila te situacije i mog osjećaja da mi je bilo drago i kako sam mu se zahvalila na brizi, kad nam je došao kucati na vrata usred noći.

[L&L0809]

postala sam dosta realna u procjenjivanju vremena urlanja, ovo jucer je zaista trajalo sat vremena (tocnije 48min 8) ) - bas zbog ovakvih procjena...kao djeca urlaju cca 5min i onda se smire - aha, mos si mislit

i ponekad ti je zbilja drago da vidis da se jos netko brine (pogotovo kad si ti sama s djetetom), da si svjesna, "ako padnes u kupaonici i razbijes glavu", da ce ti netko doci pomoci. taj dio razumijem.

[cvijeta73]

L&itd, vidiš da si ipak dodala 12 min

[mihim]

ovisi o puno stvari dal se treba mjesat, kakvo je dijete i mama prema njemu inace... ja nedam da moje dijete vristi, on pocne cendrat i onda mu se vjerojatno spava, a preko dana nađemo zanimaciju, isto hoce sve po svom i trcim za njim cijeli dan. a kaj se tice tog malenog mislim da je mama trebala prvo njega sredit, a stigne objesit ves bilo kad. ja se vjerojatno nebi bas lako usudila nekom doc na vrata.

[zvjerka]

Mama nemoj nemoj, to boooliii, tata, tata, nemoj da mi to mama radi.
Pa dođe tata, Tata, tata, nemoj to raditi , mamamamama, tata me čupa, pa mama me čupa.... , nemoj...Tak kod nas izgleda pranje kose. U zgradi u kupaoni za zajedničkim instalacijama.

A za svaki slučaj naučila ak se kome kaj dogodi MM ili meni, ak su sami da viču, urlaju tata/mama je pao upomoć.

[L&L0809]

L&itd, vidiš da si ipak dodala 12 min

je, ma mi mame uvijek pretjerujemo

[L&L0809]

Mama nemoj nemoj, to boooliii, tata, tata, nemoj da mi to mama radi.
Pa dođe tata, Tata, tata, nemoj to raditi , mamamamama, tata me čupa, pa mama me čupa.... ,

sva sreca, pa mi jos nemamo kose al pretpostavljam da ce se taj scenarij i kod nas ubrzo odvijati...

[pomikaki]

Mama nemoj nemoj, to boooliii, tata, tata, nemoj da mi to mama radi.
Pa dođe tata, Tata, tata, nemoj to raditi , mamamamama, tata me čupa, pa mama me čupa.... ,

sva sreca, pa mi jos nemamo kose al pretpostavljam da ce se taj scenarij i kod nas ubrzo odvijati...

mi kosu nismo oprali... ima već...
kad smo već svi ot, moja je mirno i suradljivo dijete, ali emotivno, i kad drekne... trenutno živimo na osami ali ipak su susjedi rekli da je često čuju ali da je i namlatimo tu i tamo miji se susjedi tome sigurno ne bi čudili, još manje bi reagirali.

[Ifigenija]

joj, da sam na tvom mjestu hitno bih malo poradila s djetetom na ponašanju....
pa nemože vriskat sa svaku sitnicu, kaj ne?! :/

ja volim svoju djecu neki vele da sam stroga - nisam stroga već samo hoću da se znaju kasnije ponašat pa da i nama i njima bude ljepše i bolje, a ne da muku mučimo npr s oblačenjem majice koju ono neželi taj tren obući.....ili slično da ne nabrajam.....

eto nisi na mom mistu.....a moj svakodnevni rad na ponašanju očito nije rad dobrog roditelja :?
ah valjda će kad odraste neki psiholog imat pune ruke posla s njom i mojim krivim odgojem

sve mi volimo svoju dicu najviše na svitu i nasdtojimo ih odgajat kako smatramo da je najbolje uz pregršt ljubavi. ali nekad nas u našim nastojanjima i njihov karakter malo omete pa ne završi sve idealno, zar ne???

vidim da imaš dicu upola mlađu nego je moja L. i očito puno lakše odgojivu nego je moja L.

i ne, ne vjerujem da je urlanje dio "karaktera" djece.

nisam ni ja vjerovala dok nisam dobila jednog takvog

..i ne bih ga mijenjala za nikakvu tišinu i smirenost ma koliko god je nekad potrebno upregnuti i posljednji atom snage za ostati smiren.

i zapravo, nije "urlanje" dio karaktera već je stvar u tome da su to klinci koji su osjetljiviji i impulzivniji, a (ubojita ) kombinacija to dvoje konkretno znači ovo: za nešto što djetetu s "mirnijim" karakterom nije po volji i ono reagira tihim gunđanjem i parsekundnim tihim plakanjem, dijete sa vrlo živahnim karakterom će reagirati urlanjem koje bi se dojmilo i "apaurin roditelja".

i kao što rekoh, vjerovat neće roditelji djece s mirnijim karakterom ma koliko god ovi drugi objašnjavali (nažalost, neće se izbjeći ni daljnja etiketiranja takvih roditelja, pa će oni i dalje za večinu ostati "nesposobni", jer evo jadno im dijete toliko frustrirano a oni ga ne znaju utješiti....)

.kala. ti si ovo tako genijalno objasnila
moja L. ima karakter takav da za nju triba bit komirani apaurin roditelj jer običan apaurin ne djeluje ni pod razno.


evo scene zbog koje je danas plakala ko ljuta godina:
idemo vani i njoj ispred kuće padne na pamet da bi ona mogla otići kupit kruh (nikad to nije napravila niti bi joj dozvolila jer mora prijeći cestu). ja ne dozvoljavam i počnem objašnjavat zašto ne može. kako sam ja rekla "ne" i zaustila objašnjavat ona je počela plakat. ja opet finim i tihim tonom objašnjavam zašto ne može. ona sve glasnije plače. ja stojim ko kreten na sred ulice, ona urla. pokušavam naći kompromis: ja ću te dopratit do ruba ceste, vidjeti kako gledaš lijevo i desno i dati ti signal za prelazak ceste. eee ne može, ona će sama a ja moram ostat 50 m dalje od ruba ceste. ma kako da ne.
na kraju balade, ipak dođem s njom do ruba ceste, dam joj signal kad je slobodno za prelazak i ode ona kupit kruh. vrati se cila ponosna s kesicom i kruhom. sidnemo u auto, njoj smješak od uha do uha, a ja počnem objašnjavat zašto je nisam pustila samu. ona udre u plač, a razgovor se nastavi (točnije njen monoglog jer ja ne mogu doći do riječi): ti se meni moraš izvinit jer si napravila štetu :shock: :?
kakvu pobogu štetu, šta sam ja tebi napravila osim što te želim naučit neke stvari i ne pustit te pod nečije auto???
ti si napravila štetu jer si me sad rasplakala, a znala si da ja mogu sama priko ceste. ti si kriva jer plačem i roditelj ne smije tako rasplakat svoje dite :shock: (ovo su doslovno njene riječi jer ona odavno priča sa mnom ko odrasla osoba i s vokabularom skoro pa srednjoškolke).)......i tako se taj monolog neko vrime nastavio dok se na kraju nismo "pomirile".

i šta radit s takvim ditetom koje je tvrdoglavo do boli, a kad nije po njenom onda se izvade suze iz džepa i montiraju glasnice na turbo visoki C. :?

Moj sin isto ima ispade kad kao "stasa", naraste, pa mu je tijesno u njegovoj ulozi. Trenutno smo u jednoj takvoj, i treba par dana da skužim što je novo u njemu.
Čini se kao da tvoja malena želi više odgovornosti, posla, važnosti u životu, pa si je sama pronašla način da pridonese obitelji i osjeti svoj doprinos...
Moj sin je u tome sličan. Kad me pita tako nešto obično ga pitam - zašto, kako, što, što mu to znači - pitanja obično pomognu jer dijete vrlo često iza glupave i neprimjerene ideje ima plemenit cilj, pa ga se iskopa.
Čak i ako je odgovor neopozivo ne, puno mu znači da prepoznam njegovu želju, inicijativu i potrebu...

[pomikaki]

Moj sin isto ima ispade kad kao "stasa", naraste, pa mu je tijesno u njegovoj ulozi. Trenutno smo u jednoj takvoj, i treba par dana da skužim što je novo u njemu.
Čini se kao da tvoja malena želi više odgovornosti, posla, važnosti u životu, pa si je sama pronašla način da pridonese obitelji i osjeti svoj doprinos...
Moj sin je u tome sličan. Kad me pita tako nešto obično ga pitam - zašto, kako, što, što mu to znači - pitanja obično pomognu jer dijete vrlo često iza glupave i neprimjerene ideje ima plemenit cilj, pa ga se iskopa.
Čak i ako je odgovor neopozivo ne, puno mu znači da prepoznam njegovu želju, inicijativu i potrebu...

slično se događa i kod nas, samo što ne mogu je toliko pitati kad ne razgovaramo još toliko suvislo. Ali često kad krene u dramu probam joj dopustiti to što hoće da vidim što će se izroditi iz te akcije. I rezultati budu zapanjujući. Recimo oko hrane koju joj još ne dajem, npr. orašasto voće i med. Vidi nas da jedemo i krene u vrisku, daj, daj. Ja kažem ne može, to jedu samo veliki, ti to još ne smiješ. I uzmem joj, a ona u dreku. Pa sam rekla, hajde da vidim što će se dogoditi i vratim joj, i šta nije zlato mamino išlo hraniti roditelje, nije ni malo stavila u usta.

[tajchi73]

malo povratka na temu . Meni bi osobno bilo drago da mi netko dođe na vrata i ljubazno me pita da li je sve u redu, ne kažem da se ne bih osjećala jadno i posramljeno ili bjesno, ali u svakom slučaju bilo bi mi drago....dotičnoj bih ovisno o situaciji ili samo zahvalila na brizi ili objasnila što dijete u tom trenu muči....pretpostavljam kako mi ipak na vrata ne bi zvonio potpuni stranac :/ . Između tuđe možda i pretjerane brige i totalne nebrige biram ovo prvo, naravno pod uvjetom da osoba nije došla dijeliti savjete ili zlobno komentirati....tad ne bih bila baš kulturna .

[Cubana]

Loryblue ja joj baš zato npr. nebi dala da ode po kruh dok se ne prestane derati. Ti si joj time dala do znanja da time može dobiti što hoće. Ona je već dosta velika i kao što i sama kažeš, dovoljno bistra i pametna da sve kuži.

Kod mene se sigurno nebi tako derala.

Lory, ja se na tvom mjestu ne bih uopće uzrujavala, lijepo L na ljetovanje kod ovako dobrih duša koje bi to napravile milijun puta bolje od tebe, i na jesen, novo dijete

[daisy may]

Loryblue ja joj baš zato npr. nebi dala da ode po kruh dok se ne prestane derati. Ti si joj time dala do znanja da time može dobiti što hoće. Ona je već dosta velika i kao što i sama kažeš, dovoljno bistra i pametna da sve kuži.

Kod mene se sigurno nebi tako derala.

Lory, ja se na tvom mjestu ne bih uopće uzrujavala, lijepo L na ljetovanje kod ovako dobrih duša koje bi to napravile milijun puta bolje od tebe, i na jesen, novo dijete

nek dođe k meni... 8)

[AdioMare]

Ovo sad već pomalo dobiva ružan prizvuk.
Ne treba nitko odgajati Loryno dijete, niti je njeno dijete neodgojeno.
Bi li njoj bilo jednostavnije da se mogla drugačije postaviti, to nije naš problem.

[Sirius Black]

Pitanje za daisy may:

Moje dijete ima 18 mjeseci. Kad idemo u grad, jako se veseli kad vidi drugu djecu i hoće u park, i kad izađe iz kolica van nema šanse da ju stavim opet u kolica jer se ne da, neće ići doma, ni dalje u šetnju. To znači da tak zategne noge da ju ne mogu staviti sjediti. Nema tu rasprave, ona kad nekaj hoće ili neće toliko plače da ostaje bez daha. A ne popuštamo joj da sve dobije plačem jer to nema smisla.
Ili npr. kad dođem doma s posla ne mogu sjediti i jesti, jer ona hoće mamu i urla, suze joj cure, sva je crvena u licu, vješa mi se za noge i tuli. Ima bezbroj takvih situacija kad si nešto zamisli, a sve su to stvari koje joj inače dozvoljavamo. Nije sad da hoće gurati prste u struju, nego se hoće igrati, hoće mamu itd. i u stanju je derati se do besvijesti. Kaj bi ti napravila?

[vertex]

Ma nemojte se opterećivati onim šta piše daisy may.
Meni je malo lakše pričati jer moj zapušteni, zanemareni divljak ima već devet godina. U svoje doba je imao hrpu nezaustavljivih tantruma, znao me udariti, i to ne rijetko, zvao me glupačom i tako svašta. Uz to da sam ja s njim bila jako dosljedna. Ko vojnik. Smjelo se puno toga, ali ono što se nije smjelo, nije se smjelo nikad. A on se ipak za te iste stvari koje nikad nije smio borio uporno, burno, mjesecima, kao da mu u najmanju ruku istu stvar jednom damo a drugi put ne, kako nam šune.
Tako, sad se dosta ljudi čudi...trebao je valjda biti delikvent do ove dobi...Pa komentiraju kako je on potpuno drugo dijete, sasvim se promijenio...Nije, on je isto dijete. Isti karakter, zreliji za koju godinu.
Inače, omiljena čuđenja su kako to da je brižan prema bratu i kako to da tako dobro funkcionira u školi (u smislu da poštuje učiteljicu i da je nekonfliktan, očekivalo se da s učenjem neće imati problema).

[L&L0809]

[quote="Sirius Black"]Pitanje za daisy may:
Ili npr. kad dođem doma s posla ne mogu sjediti i jesti, jer ona hoće mamu i urla, suze joj cure, sva je crvena u licu, vješa mi se za noge i tuli. quote]

znam da je pitanje za daisy may, al smo mi u identicnoj situaciji - dodjem doma oko pol 5, taman MM pokupi malog iz vrtica (ili ja, kako koji dan), i do pol 7-7 slijedi igranje. nema: "mama mora na wc", ide i on sa mnom o klopi ni ne razmisljam prije nego ga MM ode uspavati. s tim sam se jednostavno pomirila (pojedem nesto prije nego dodjem doma tak da ne umrem od gladi) i to je to 8)

[sladjanaf]

ustvari, najiritantnija stvar vezana za roditeljstvo jest ta da bi svi tuđu djecu bolje odgojili od vlastitih roditelja svi su jako pametni i puni savjeta, pa tako i daisy may, koja uporno neće shvatiti da nije ona ta zbog koje su njezina djeca poslušna, nego su njezina djeca takva - nezahtjevna.
ne mislim pritom da je njoj lako odgajati svoju djecu, nego samo da postoje zahtjevna djeca koja neće stati niti na treće ne, neće se pomiriti sa situacijom koja im ne odgovara niti nakon petog pokušaja objašnjavanja, nego će se baciti na pod a kad su malo starija onda će samo nezaustavljivo plakati bez mogućnosti tješenja, a kad su još malo veća onda će krenuti komentari tipa: "sad si me naljutila, jako sam tužan, ti meni ništa ne daš, a zašto to ne mogu?, ali nisi mi rekla zašto ne mogu (premda jesam), ja sam velika..." i tako dalje.
blesavo je dijeliti savjete, ako se u situaciji koja zahtijeva savjet nikad nije bilo.

[nanuška]

Da, u takvim situacijama obicno reagujem, pa makar i pobrala kritiku.
Nedavno smo I. i ja cekale u ambulanti kod kardiologa, a u masi sveta bila je i mama sa preslatkom, tek prohodalom devojcicom. Posle n minuta cekanja, malenoj je, naravno, dosadilo da stoji na jednom mestu, pa kad je krenula da istrazuje unaokolo, mama ju je grubo povukla k sebi uz reci:" Sedi tu, ili ce sad doci doktor da te UBODE injekcijom!" Nisam izdrzala, pitala sam je kako misli da ce dete saradjivati pri pregledu ako joj preti. Ona je odgovorila da mora tako, jer je dete bezobrazno. I jos jednom je pljusnula po guzi, za svaki slucaj . Tu je stajao i grmalj od muza koji je bas zinuo da mi verovatno "pristojno' odgovori, ali su nas, sva sreca, prozvali, pa sam otisla....
Rezime: svesna sam da cu u povrsnom razgovoru, na ulici ili u ambulanti tesko nekog naterati da makar razmisli o svojim postupcima. Pre ce biti da cu izazvati grubu reakciju, ali ipak, obicno kazem sta mislim...

Hm, pozvonila bih vjerovatno na vrata kada bi mi moja intuicija govorila da nešto nije ok s djetetom ili majkom....kada bih čula možda da je riječ o batinama ili sl., ili uporno dozivanje majke ili oca,....

[nanuška]

:shock: 8) kao što neko napisa-------"moja tipkovnica ima svoj život!"

[daisy may]

Ma nemojte se opterećivati onim šta piše daisy may.

šta li sam tako loše napisala?! :/
osim što je sve otišlo jako OT.....

[L&L0809]

nanuška - a ja mislila da ces nas sada sve prosvijetliti s nekim do sada neizrecenim savjetom

[vertex]

Ma nemojte se opterećivati onim šta piše daisy may.

šta li sam tako loše napisala?! :/
osim što je sve otišlo jako OT.....

Pa jesam ja rekla da je nešto jako loše ?
Ti se držiš svoga: svako dijete može i mora biti pristojno (otprilike) u svakoj fazi svog života, pa makar imalo 3 godine. Ja, iz moje perspektive, ZNAM da to sve s dvije, tri ili četiri godine može izgledati bitno drugačije, a da je ipak s djetetom i roditeljima sve u redu. A znam i da dijete može do tri godine biti anđeo suradnje, a da stvari onda počnu izgledati sasvim drugačije. Ono što je bitno je da se uči, da se napredak vidi, a to što je D. (drugi sin) proveo razdoblje od 3 do 4 godine vrišteći iritantno čim svijet nije posložen po njegovoj želji - to je nešto s čim ja mogu živjeti. Možda bi neki roditelj to srezao u tri dana - ali taj roditelj nisam ja, i nisam sigurna da bi se to dalo izvesti tako da bude na djetetovu dobrobit. Možda i bi. To bi bio neki roditelj koji bi se u datoj situaciji snašao bolje od nas. Ovako, naše dijete nije naučilo za tri dana, nego za godinu dana (ugrubo, jer još ima takvih situacija tu i tamo).
Na kraju krajeva, odgoj je proces koji traje i dijete je odgojeno kad odraste. Tako da A. ima još vremena da postane delikvent, a D razmaženo derište .
I da dodam, ona lista koju je Stray napisala je u redu i treba je imati na umu, odnosno, preispitati ritam dana, potrebe djeteta, svoje odluke, postupke...Toj listi samo nedostaje još pokoja stavka.

[icyoh]

ustvari, najiritantnija stvar vezana za roditeljstvo jest ta da bi svi tuđu djecu bolje odgojili od vlastitih roditelja svi su jako pametni i puni savjeta.

amen

A jedna od najblesavijih roditeljskih izjava mi je "eh da je to dijete moje, ne bi se tako ponašao/derao/razbacivao..."
Ide ravno uz bok onoj "moje dijete to radi bolje/brže/tiše.."

[nanuška]

nanuška - a ja mislila da ces nas sada sve prosvijetliti s nekim do sada neizrecenim savjetom

Da, da OT ali moja tipkovnica stvarno ima nekada svoj život.


Na stranu, većina ne voli da mu se miješaju u život, pogotovo roditelji koji spadaju u perfekcioniste.Ipak, djeca imaju svoj karakter i svoju narav.Mislim da je prestrogo govoriti za djecu do 5.-te god. da su nevaspitana, .....Dječja osobnost i njihov karakter se formiraju do 10.-te god. života. Ne osuđujte roditelje koji kažu za svoju djecu da su preživahna da su oni "krivi". Dijete ima pravo da pokaže šta i kako misli o nečemu-druga stvar je na koji način to pokazuju.Neko urlanjem ( mada mislim da je termin urlanje na ovoj temi otišao prepredaleko), neko dijete se povuče u sebe, neko ne želi razgovarati i bojkotuje sve i svašta.
Poštujte dijete i slušajte ga, ima ono u većini slučajeva što reći pa makar i svojim "jezikom". Probajte primjeniti drukčiji pristup u rješavanju tema " ja to ne bih, neću i sl.,...Uporno i dosljedno.

[nanuška]

I da, i moja E ima ponekad faze:" Uuuaaaaaaaaaaaaaaaaa, neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, neeeeeeeeeeeeeeeeeeeećuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu!"
Nisam savršena, ali joj dopuštam da se "izrazi", pa onda slijedi moje izražavanjeeeeeeeeeeeeeeeeeee:"Uaaaaaaaaaaaaaaaaa aaaaaaaaaa, hajjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjdddeeeeeeeeeeeeeeeeeee eeeee!" I to sve ide u turbo visokom C na koji se obe nasmijemo i više puta mi upali vjerujte nego da insistiram i tulim "moraš, ne smiješ i sl."

[pomikaki]

Ma nemojte se opterećivati onim šta piše daisy may.

šta li sam tako loše napisala?! :/
osim što je sve otišlo jako OT.....

Pa jesam ja rekla da je nešto jako loše ?
Ti se držiš svoga: svako dijete može i mora biti pristojno (otprilike) u svakoj fazi svog života, pa makar imalo 3 godine. Ja, iz moje perspektive, ZNAM da to sve s dvije, tri ili četiri godine može izgledati bitno drugačije, a da je ipak s djetetom i roditeljima sve u redu. A znam i da dijete može do tri godine biti anđeo suradnje, a da stvari onda počnu izgledati sasvim drugačije. Ono što je bitno je da se uči, da se napredak vidi, a to što je D. (drugi sin) proveo razdoblje od 3 do 4 godine vrišteći iritantno čim svijet nije posložen po njegovoj želji - to je nešto s čim ja mogu živjeti. Možda bi neki roditelj to srezao u tri dana - ali taj roditelj nisam ja, i nisam sigurna da bi se to dalo izvesti tako da bude na djetetovu dobrobit. Možda i bi. To bi bio neki roditelj koji bi se u datoj situaciji snašao bolje od nas. Ovako, naše dijete nije naučilo za tri dana, nego za godinu dana (ugrubo, jer još ima takvih situacija tu i tamo).
Na kraju krajeva, odgoj je proces koji traje i dijete je odgojeno kad odraste. Tako da A. ima još vremena da postane delikvent, a D razmaženo derište .
I da dodam, ona lista koju je Stray napisala je u redu i treba je imati na umu, odnosno, preispitati ritam dana, potrebe djeteta, svoje odluke, postupke...Toj listi samo nedostaje još pokoja stavka.

x
baš mi se sviđa kako si to napisala

[Loryblue]

Loryblue ja joj baš zato npr. nebi dala da ode po kruh dok se ne prestane derati. Ti si joj time dala do znanja da time može dobiti što hoće. Ona je već dosta velika i kao što i sama kažeš, dovoljno bistra i pametna da sve kuži.

Kod mene se sigurno nebi tako derala.

Lory, ja se na tvom mjestu ne bih uopće uzrujavala, lijepo L na ljetovanje kod ovako dobrih duša koje bi to napravile milijun puta bolje od tebe, i na jesen, novo dijete

a bi li ti primila mene na kuru liječenja živaca

ustvari, najiritantnija stvar vezana za roditeljstvo jest ta da bi svi tuđu djecu bolje odgojili od vlastitih roditelja svi su jako pametni i puni savjeta.

amen

A jedna od najblesavijih roditeljskih izjava mi je "eh da je to dijete moje, ne bi se tako ponašao/derao/razbacivao..."
Ide ravno uz bok onoj "moje dijete to radi bolje/brže/tiše.."

ja ću dodat još jedan amen (za svaki slučaj)

a meni sve ovo gore ide uz bok onoj: "lako je tuđim k. po koprivi mlatit". tiba i sam ući malo u koprivu pa vidit je li peće.

i ja prosto povremeno zavidim roditeljima koji imaju lako odgojivu djecu. blago im se. i lako je onda takvim roditeljima mislit kako smo mi ostali koji imamo nemoguće teško odgojivu djecu ustvari monstrumi koji ne znaju postavit grance ni sebi, a time ni ditetu. izgleda da smo stvarno labilne i nesposobne osobe.

[Anci]

Potpis na vertex...
Ovako... ja imam dvije. Kad sma imala samo jedno, bilo je to mirno, poslušno dijete. I kao dvogodišnjak, da. Nije ona slijepo slušala odmah što joj kažeš nego se nije derala, nije se bacala i sl. već je slušala nas što joj govorimo, pitala, tražila što joj treba i tako. U principu razumna.
Onda sam joj rodila sestru
Majko moja... mala divljakuša
A i starija cura je onda nakon 3 god upala u neku "fazu" bunta, prkosa, svađe, grubosti (prema meni i maloj). Poklopila se možda i dob, rođenje sestre i tako. Onda je bilo i tantruma i bacanja po podu.

Mala je još uvijek dosta glasna u svojim zahtjevima, ko što vertex kaže, baš uporna. A ja... nisam baš tvrdoglava ko mazga. Ako nedam, kažem da nedam. Pa me onda pokušaju uvjeriti da trebam reći DA... pa nekad dobiju DA, nekad ono cvijetino povijesno NE. Zavisi od situacije, razloga i sl... nema sad jedinstvenog pravila.
Za neke stvari je uvijek NE... pa nekad opet pitaju pa se malo odjute pa smire.

Veika zna biti malo luda kad ne spava ili nije ručala... obično se tako poklopi. Dvije, tri minute samnom u drugoj sobi, malo hrane i dođe na svoje.

[HRKICA]

kako sam shvatila iz prvog posta živite u kući,ne u zgradi,dijete urla često i ti LeaB se tek sad umiješaš dakle dok urla,sorry ali nije mi jasno da živite u istoj kući obe imate djecu i ti ne znaš zašto to dijete urla,dakle ako nemaš vremena pomoći susjedi na način da vam se djeca druže,a vas dvije pijete kavu otkud ti onda pravo misliti da ga zanemaruju ili nedaj bože zlostavljaju
odgovor na pitanje ne nebih se miješala u odgojne metode meni nepoznatih ljudi,osim ako vidim da zlostavljaju dijete

[Angie75]

blesavo je dijeliti savjete, ako se u situaciji koja zahtijeva savjet nikad nije bilo.

Cijeli post mi se sviđa, ali ovo posebno potpisujem.

[seni]

Ma nemojte se opterećivati onim šta piše daisy may.

šta li sam tako loše napisala?! :/
osim što je sve otišlo jako OT.....

Pa jesam ja rekla da je nešto jako loše ?
Ti se držiš svoga: svako dijete može i mora biti pristojno (otprilike) u svakoj fazi svog života, pa makar imalo 3 godine. Ja, iz moje perspektive, ZNAM da to sve s dvije, tri ili četiri godine može izgledati bitno drugačije, a da je ipak s djetetom i roditeljima sve u redu. A znam i da dijete može do tri godine biti anđeo suradnje, a da stvari onda počnu izgledati sasvim drugačije. Ono što je bitno je da se uči, da se napredak vidi, a to što je D. (drugi sin) proveo razdoblje od 3 do 4 godine vrišteći iritantno čim svijet nije posložen po njegovoj želji - to je nešto s čim ja mogu živjeti. Možda bi neki roditelj to srezao u tri dana - ali taj roditelj nisam ja, i nisam sigurna da bi se to dalo izvesti tako da bude na djetetovu dobrobit. Možda i bi. To bi bio neki roditelj koji bi se u datoj situaciji snašao bolje od nas. Ovako, naše dijete nije naučilo za tri dana, nego za godinu dana (ugrubo, jer još ima takvih situacija tu i tamo).
Na kraju krajeva, odgoj je proces koji traje i dijete je odgojeno kad odraste. Tako da A. ima još vremena da postane delikvent, a D razmaženo derište .
I da dodam, ona lista koju je Stray napisala je u redu i treba je imati na umu, odnosno, preispitati ritam dana, potrebe djeteta, svoje odluke, postupke...Toj listi samo nedostaje još pokoja stavka.

vertex, super mi je to sto si napisala. malo smo se odmakli od teme...ali ovo mi je i bolje.

dodala bih nesto sto se meni cini jako vazno. uprkos tome sto mi cesto govorimo kako odgoj djece, odnosno nas suzivot s nnima, nije knjiga recepata, pocesto se nesvjesno ponasamo tako.
pa vrlo cesto kazemo da radnja, kao takva, nase ponasanje odnosno drukcije ponasanje moze uvijek i svugdje "rjesiti problem".
to bi tako i bilo kada bi se radilo o radnji-ponasanju kao takvom.

ali posto se radi o interakciji dviju ili vise osoba, dakle djeteta i roditelja, tu se vise ne radi samo o radnji, radi se i o tome sto mi i nasa djeca kao osobe jesmo.

iz cega proizlazi da ce neki roditelj neku stvar moci napraviti na optimalan i pritom jako efikasan i efektivan nacin, jer je njegova osobenost takva. i od djeteta naravno.
neki drugi roditelj to nece moci napraviti na takav nacin i kada to zeli, jer je njegova osobenost drukcija. pa ce proces takode mozda biti optimalan (obzirom na osobenosti aktera i situaciju), ali daleko manje brz , i u ocima onih prvih roditelja zbog sporosti u istoj vremenskoj jedinici manje efikasan.

nadam se da kuzite, ne znam bolje objasniti

i to ne znaci da je jedan roditelj nuzno "bolji" od drugog (mada naravno i moze biti).
oni su naprosto drugaciji.

[seni]

i zaboravih dodati.

i djeca su naravno po svojoj osobenosti drugacija.
a tek ineterakcija osobenosti roditelja i djece...

i naravno nije smisao ovog posta da slegnes ramenima i "osobenost" uzmes kao izgovor za sve probleme i njihovo nerjesavanje.

smisao je da puno puteva vodi do dobrog cilja. a putevi su ovisni ne samo od toga sto radimo, nego cak i vise od toga sto jesmo.

[Pliska]

Mislim da je tu i dosta bitna razlika u tome što je nekom roditelju normalno/podnošljivo/zanemarivo, a drugom to nije.

Možda nekome ne smeta što mu se dijete dere bez razloga pa ni ne reagira, a neki drugi roditelj će odmah nekako skrenuti djetetu pažnju da bi se smirilo. Isto tako i za druge stvari, skakanje po kauču, šaranje po zidovima... Svi mi imamo različite kriterije i način viđanja pa tako i način odgoja naše djece. Zato bi u identičnoj situaciji svi mi drugačije reagirali, što ne znači da je nečiji stav bolji/lošiji od drugih, samo različit.

Samo da dodam da ja imam jaaaaaako teško odgojivo dijete od skoro 9 god. koji mi pije krv na slamku svaki dan Ja se sve nekako nadam da će kod njega pubertet imati pozitivan utjecaj

[vertex]

Točno to što si napisala i ja mislim, seni

[cvijeta73]

Točno to što si napisala i ja mislim, seni

da, ali što ne znači isto tako da te neke stvari koje pročitaš, tuđa iskustva i sl. čak i ako ti se čine totalno neprimjenjiva za tvoj slučaj, mogu koji puta i osvijestiti, otvoriti ti oči. pa kad svoju situaciju gledaš iz drugog kuta, dobiješ i posve drugu perspektivu. i možda čak nađeš i bolji put, pa i kraći put.
i zato se meni, u pravilu, sviđaju ove rasprave o odgoju.

[vertex]

Točno to što si napisala i ja mislim, seni

da, ali što ne znači isto tako da te neke stvari koje pročitaš, tuđa iskustva i sl. čak i ako ti se čine totalno neprimjenjiva za tvoj slučaj, mogu koji puta i osvijestiti, otvoriti ti oči. pa kad svoju situaciju gledaš iz drugog kuta, dobiješ i posve drugu perspektivu. i možda čak nađeš i bolji put, pa i kraći put.
i zato se meni, u pravilu, sviđaju ove rasprave o odgoju.

Naravno, bez daljnjega. Smatram da se o odgoju i te kako može učiti, i iz knjiga i od drugih.

[ema1]

N. kada joj izbijaju zubi vrišti (doslovno) iz pete!
Žile na vratu joj se izbace, nos joj krvari od naprezanja. Gelovi, čepići, ohlađena grickalica - ništa ne pomaže.
Boli je da je to prestrašno

U jednoj od tih "seansa" upala je susjeda.
Pitala je, da šta to radim djetetu???
Rekla sam joj da joj izbijaju zubi ( btw i ja sam plakala skupa s njom). Rekla je susjeda da djeca ne plaču tako zbog zubiju i da NJENI nikada nisu tako plakali.
Pozvala sam susjedu (dovikivale smo se) da sjedne na trosjed i dala joj N. u ruke i rekla joj - ajd je vi smirite.
Izašla sam ispred vratiju i plakala (jako loše reagiram kada N. plače kada ju nešto boli).
Žena je nakon nekog vremena (cca 5 minuta), došla do mene, dala bebu koja je i dalje vrištala, rekla da sam ja kriva što sam je razmazila, jer ovako ne plaču djeca zbog zubiju i otišla doma.
Iskreno, željela sam joj zalijepiti šamar, al je bila brža.

[Ifigenija]

i zaboravih dodati.

i djeca su naravno po svojoj osobenosti drugacija.
a tek ineterakcija osobenosti roditelja i djece...

i naravno nije smisao ovog posta da slegnes ramenima i "osobenost" uzmes kao izgovor za sve probleme i njihovo nerjesavanje.

smisao je da puno puteva vodi do dobrog cilja. a putevi su ovisni ne samo od toga sto radimo, nego cak i vise od toga sto jesmo.

Slažem se.
Važno je biti svjestan sebe, i sam rasti, učiti od djeteta i od interakcije 8)

Ja sam uočila da je danas "osobnost" ilitiga fraza "teško odgojivo dijete", ili "zahtjevno" postala izlika za to da se djecu pusti da rondaju i rade što hoće. Odgoj je težak, a djeca jesu divljaci, i na roditelju je da nađe put da odgoji dijete, i uspostavi svoj autoritet i red u obitelji. Ovako ili onako...

[Pliska]

N. kada joj izbijaju zubi vrišti (doslovno) iz pete!
Žile na vratu joj se izbace, nos joj krvari od naprezanja. Gelovi, čepići, ohlađena grickalica - ništa ne pomaže.
Boli je da je to prestrašno

U jednoj od tih "seansa" upala je susjeda.
Pitala je, da šta to radim djetetu???
Rekla sam joj da joj izbijaju zubi ( btw i ja sam plakala skupa s njom). Rekla je susjeda da djeca ne plaču tako zbog zubiju i da NJENI nikada nisu tako plakali.
Pozvala sam susjedu (dovikivale smo se) da sjedne na trosjed i dala joj N. u ruke i rekla joj - ajd je vi smirite.
Izašla sam ispred vratiju i plakala (jako loše reagiram kada N. plače kada ju nešto boli).
Žena je nakon nekog vremena (cca 5 minuta), došla do mene, dala bebu koja je i dalje vrištala, rekla da sam ja kriva što sam je razmazila, jer ovako ne plaču djeca zbog zubiju i otišla doma.
Iskreno, željela sam joj zalijepiti šamar, al je bila brža.

Tvoja N. je još premalena da bi imala izlijeve namjerno. Ako se tako malo dijete dere, ima razloga. Kad su D.izlazili zubi gotovo da nismo ni znali, ali zato kad M dobiva zube, niti spavamo niti jedemo, a bilo je i epizoda neutješnog plakanja

A upravo zbog ovog tvog događaja sa susjedom kažem da treba biti sigurni da je nekakvo zanemarivanje/zlostavljanje u pitanju i tek onda reagiranje.

Ok da je susjeda došla vidjeti zašto malena plače, može imati dobre namjere da ti pomogne, ali ti njeni komentari

[ninet]

Ova tvoja susjeda je tipican primjer susjede koja nije tu da pomogne djetetu ili roditeljima, vec da izvidi sta je, eventualno odrzi lekciju i stekne trach materijal za kaficu s drugom susjedom. I takvih je 90%
Zato bih ja voljela imati susjedu kao LeaB...


Btw, Viktor ponekad urla kad mu se ne da sjeci nokte ili mu pri kupanju uleti sampon u oci. Tad mu ja lijepo kazem da bi neko od susjeda mogao pozvati policiju jer misle da ga tucem, pa bi policija mogla i doci....
A onda pomislim...Da bar....
Kraj mojih susjeda, ne dao Bog onog scenarija koji je Sorciere spomenula.

[MIJA 32]

ne živim u zgradi,ali da živim voljela bi imati takvu susjedu
u današnje vrijeme gdje se ljudi koji žive vrata do vrata ne pozdravljaju to je baš lijepa gesta
čula si plač djeteta,zabrinula se i lijepo pozvonila i izvidila situaciju

ja imam blizance;volim ih oboje do neba i natrag ,odgovaram na svaki njihov kme od kada su se rodili,sve je podređeno njima
J. je tip koji će jako tužno plakati kad se udari ili je umoran,ljut...
K. je mala frajerica koja na iste situacije reagira plačo-vrištanjem toliko glasnim i snažnim :shock: da je to grozno za čuti
kod nje ne pali nikakovo skretanje pažnje,tješenje,nošenje...ona se jednostavno mora izurlikati i tako pokazati svoje negodovanje

ukoliko zaista sumljaš u zlostavljanje probaj ju pozvati na kavu i igranje pa ćeš ju možda malo upoznati kao osobu i mamu,a također i njeno dijete

[nenaa]

Larisa urla i vrišti uvijek dok je kupam, dok joj režem noktiće, kad padne i udari se onda se dere i to onako da ostaje bez zraka. Naravno da je tješim. Nikada je nisam niti udarila niti protresla niti imala bilo kakav shizo napad. A niti pomislila da bi itko drugi u zgradi mogao steći dojam da ja nju zlostavlkjam. I da mi susjeda pozvoni na vrata i pita me zašto plače sigurno bi ulovila žuta minuta.


I na istom katu moja je susjeda rodila malog sinčića pred 2 godine. Dobili su MPO i to već malo stariji. Ona ima skoro 40 g. Mi smo sa njima na bok. I mali je prvih godinu dana plakao 24 sata na dan. Iujutro i navečer i po noći. Neutješno je plakao. Meni su ljudi izgledali uvijek ok, ali kad bi ja i mama pile kavu, a njihov mali zaplakao mi bi svašta mislile i komentirale "pa ona ne zna sa djetetom, pa možda nemaju živaca jer..., pa ovo..., pa ono, pa sigurno ga tuku"
I tako prošla godina žena se vratila na posao i svako jutro maloga je došla čuvati njena mama. I mali i dalje plače.
S vremenom plač prestao i jednom se mi slučajno (ja i moja susjeda mama) uputile skupa u grad sa kolicima u isto vrijeme. I kažem ja njoj "joj prestao vam je plakati, jadan, baš je često plakao". Da bi se ispostavilo se je da je imao velikih problema sa probavom duuuuugih godinu dana. Imao neke sitnije zahvate na crijevima, primao terapije i da mu jadničku ništa nije pomagalo, I DA SU ONI ITEKAKO DIVNI RODITELJI, koji su sačuvali živce od tolikog plakanja i bili jako nesretni jer njihovog miška boli, ali strpljivi i pažljivi.
Kažem, ja i mama smo svašta mislile, a ustvari nikad nismo komunicirali osim pozdrava, i nismo ljude tako dobro poznavali. I šta da sam zakucala na vrata. Pa imala bi pravo da mi svašta izgovori.

I sad je malecki veći i njegova nona nedavno u parku trči za njim prema cesti po 100-ti put i pljas po guzici. Meni skočio živac, ali govorim sama sebi "diši...diši...", a mali će na to " moja mama mene nikada ne tuče, zašto si me ti udarila, reći ću te mami".

Dakle eto MAMA GA NIKADA NE TUČE, a ja i moja mama smo mislile da mu tko zna šta radi onu godinicu dok je plakao.

[spajalica]

ja sam prije par dana proglasena losom majkom :/ .
nije bilo u zgradi, vec na ulici. pljusti kisa, balerina i ja idemo, bez kisobrana (moja greska zaboravila sam ga na poslu). ona ima kabanicu, ja nista, ja bolesna. imam i kolica. balerina ne zeli u kolica, bilo je ok dok onako je pala koja sitna kap, ali kad je pocelo jace, bilo mi je glupo da se sad setamo kao u ljetnoj veceri. na kraju kad je padalo jace odlucim ja nju staviti u kolica da idemo brze. jos da dodam idemo po BCa. e tu ona dobije tantrum. pocen se valjati po plocniku. ja se par puta odmaknem od nje da ne pukenm. da udahnem (udaljim se par metara, bez nekog drugog cilja, samo da sebe smirim). ugalvnom to traje. ne bas sat vremena, ali par min sigurno . scena se odvija ispred kozemtickog salona i frizerskog salona. obje tete su sad vani. jedna u ruci drzi neku cokoladnu glupost, a druga krene na mene.
Gospodjo sta radite to svom djetetu. kako vam nije zao pa to je vase djete.
e tu sam se rasplakala, jer to je moje djete, ja pokusavam je staviti u kolica i otici po drugo djete koje me ceka.
sad te dvije tete odluce prici mom djetetu u zastitu. na sta ova pocen urlati na njih i pobjegne meni. na to ja zamolim jednu od njih da je proba staviti u kolica i da cu joj biti zahvalna. pokusa zena a ova u jos vecu dreku. na kraju a zasto je ne nosite. e pa kako da nosim djete koje se ne zeli ni nositi i gurati kolica, a pri tome se rita ko da je kolju. na kraju ostavim kolica u jednom od salona i odem sa frajlom koja je pobjedonosno drzala tu cokoladnu glupost u ruci s onim pobjednickim smjeskom na licu.
Iskreno u prvi tren sam bila bjesna jer znam da nisam bas tako grozna majka, a kasnije sam bila zahvalna, jer sam ostavila kolica i rjesila se jdenog problema, a i meni su ti mali razgovori pomogli da udahnem i da se malo smiraim.
poslije sam otisal po kolica jos placuci i plakala sam narednih sat vremena sigurno . cak me ta ista teta poslije tjesila jer i ona je skuzila da je malo malo tantrumasta .
tako da ne znam da li bi ja reagirala, ali eto meni je pomoglo sto neko je.



a sad o malo tantrumastijim klincima.
moja sestra ima kcer, divno djete, mirno poslusno, ma za pozeljeti. nakon 6 godina rodila je sina, a razlika izmedju njega i BC-a je 10 mjeseci. kad sam ja rodila, NJM mi je lijepo poceo objasanjavati da klincima treba dozvoliti, ali i od pocetka nauciti gjde su granice. recimo kad se ode u restoran, da djete bude pristojno i da sjedi pristojno za stolom dok traje obrok . slusamo ga MM i ja oci nam onako kao u crvenkapicinog vuka, ali covjek ima tako divno djete (ja sam s frendicama bez frke znala popiti kavu s njom dok je bila mala, svi se divili djetetu).
uglavnom kad je mali stao na svoje noge i kod njih se sve promijenilo. cak nisu mogli s njim ni kavu u miru popiti, a kamoli u restoran na rucak ici . dakle dok ne dobijes tako zlatno djete ni ne znas sta je to.

[domy]

ustvari, najiritantnija stvar vezana za roditeljstvo jest ta da bi svi tuđu djecu bolje odgojili od vlastitih roditelja svi su jako pametni i puni savjeta, pa tako i daisy may, koja uporno neće shvatiti da nije ona ta zbog koje su njezina djeca poslušna, nego su njezina djeca takva - nezahtjevna.
ne mislim pritom da je njoj lako odgajati svoju djecu, nego samo da postoje zahtjevna djeca koja neće stati niti na treće ne, neće se pomiriti sa situacijom koja im ne odgovara niti nakon petog pokušaja objašnjavanja, nego će se baciti na pod a kad su malo starija onda će samo nezaustavljivo plakati bez mogućnosti tješenja, a kad su još malo veća onda će krenuti komentari tipa: "sad si me naljutila, jako sam tužan, ti meni ništa ne daš, a zašto to ne mogu?, ali nisi mi rekla zašto ne mogu (premda jesam), ja sam velika..." i tako dalje.
blesavo je dijeliti savjete, ako se u situaciji koja zahtijeva savjet nikad nije bilo.

Dobro rečeno.
To ja uporno tupim MM da postoje lako odgojivo djete i teško ali ne on tvrdi da je D takav jer smo ga mi tak odgojili.
Jesmo istina puno se radi ali nije ni toliko zahtjevan.