Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12
Pokazuje rezultate 51 do 53 od 53

Tema: Pobjeći iz vlastitog tijela...

  1. #51

    Datum pristupanja
    Jul 2005
    Lokacija
    za laptopom :)
    Postovi
    234

    Početno

    Hvala svima

    Rodila sam 30.10.'09. svoju curicu od 3950g i 53cm i opsega glavice 37cm :shock: i ovdje je nova, skroz drugačija, osječka priča:

    http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...251166#2251166

    Pusa!

  2. #52

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    1,357

    Početno

    Leia čestitam ti na bebici i radujem se što si ovaj puta imala predivno iskustvo poroda.


    Citiraj tweety prvotno napisa
    voljela bi da imam snage ispricati svoju pricu sa poroda, ali zaista nemam.htjela bi ti samo reci da suosjecam s tobom.
    za vrijeme najvece dripovske boli samnom je razgovarala, suosjecala i ohrabrivala me, samo cistacica.
    tuga, bol, osamljenost i ponizenje samo donekle opisuju osjecaj koji se javio u meni tijekom poroda.
    kad sam ih molila da dodju jer ne mogu vise i moram tiskati, i hodnika su mi vikali da samo disem jer necu roditi jos dva sata.pocela sam kidati infuziju i lupati u onu metalnu ogradu na krevetu da se udostoje doci.naravno da je fran bio vani za deset minuta.sve sto je babica, totalno u cudu, imala za reci je :"Koja mala beba a veliki trbuh".
    Onda sam im iskvarila, pa je pocela panika oko toga, pa su me sasili tako da su savovi popucali..........
    evo upetljala sam se u pricu a da to zapravo nisam htjela
    od presretne trudnice napravili su od mene invalidnu babinjacu (odvratnog li termina) koju su spasavali od previsoke temperature sa tri vrste antibiotika istovremeno.

    ono sto sam zapravo htjela je podijeliti s tobom svoje iskustvo psihickog oporavka.
    Dakle, jos uvijek imam nocne more od svog poroda, ali samo kao dogadjaja, ne sjecam se zivo vise onog prestrasnog osjecaja.
    O kontracepciji nisam uopce razmisljala, vec o tome da vise nikad necu imati potrebu s nikim biti.To se sva sreca nije obistinilo!
    Bila sam uvjerena da cu od stresa zavrsiti u prijevremenom klimakteriju.Ni to se nije dogodilo!
    s obzirom da mi nisu ponovo sivali rasitu ranu, mislila sam da je rupa tolika da ce mi organi kroz nju ispadati.bila sam disciplinirana, mirovala i rana je ok zarasla, nema nikakve rupe!
    Zbog dvadeset dana strogog mirovanja totalno sam izgubila energiju. Vracala se godinu dana, ali evo vratila se, a s time se izgubila i jos jedna doza odvratnih osjecaja vezanih uz ljude koji su mi trebali biti pomoc u datom trenutku.

    i tako......sad mogu reci da bi bila spremna opet biti trudna ne zbog zacrtanog plana o broju potomaka, vec iz gusta. ovaj puta nadam se uz nekog tko ce biti samnom i dizati glas u moje ime kad ja za to ne budem imala snage.

    P.S. Kao sto netko vec rece, amnezija je nekad super stvar!

    Davno je napisana ova priča, ali kunem se, čitajući je, mene je uhvatila takva panika, ma za neopisati. Odmah se sjetim svoje muke i počne mi rasti tlak.
    Prestrašno!!!

  3. #53

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    erdut
    Postovi
    108

    Početno

    jao draga sada sam procitala tvo post iako si ga davno napisala moram reci da tocno znam kako je kao da si moju pricu ispricala takav je bio moj drugi porod u osijeckoj bolnici i zbog tog iskudtva kada sam ostala trudna s trecim nisam nocima spavala od straha kakav cu porod morati opet prezivjeti

Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •