rodila sa 20...ja i malac ostali sami od samoga pocetka.....zivimo sa mojima...ja studiram, radim, a svaki slobodan trenutak je za mene i moju srecicu koji zna kad dolazim doma i onda me ceka pred vratima i skoci odmah u zagrljaj..pogledajuci njegove sjajne okice i osmijeh sav umor me prode....odlazeci doma sa posla se mislim kako cu veceras rano ici spavati...pogldavsi njega imam snage do pola noci skakati i loviti ses njim po kuci....a u ovo vrijeme i vani :D

ponekad izadem malo vani sa prijateljima...vecinom u ljetnim vikendima..i pokoji put po zimi....no, rijetko..i on to prihvati bez problema....znajuci da ce sljedeci dan on sa mnom svuda lutati....

vrijedilo je i te kako!!!!!!