Anemona, upravo tako, to je bio i moj point.
 |
|||
|
|
|||
Anemona, upravo tako, to je bio i moj point.
ja sam se i nakon prvog i nakon drugog poroda tako super osjećala, i jedva čekala da uzmem mob u ruke i da svima javim da smo stigli iz bolnice, da smo doma, i usput pitam ; a kad ćete doći k nama?!
jedva sam čekala posjete, tim više što su mi svi koji bi bili došli jako dragi ljudi....
živimo u istoj kući sa sveki, doduše na svome smo katu, posebni ulaz i to,
ali ona nije napadna ženska, tu i tamo bi došla gore samo pogledati bebu, i poigrati se sa starijom,
ili pak bi pitala mm da li mi šta treba, i tako
ili kad bi nam neko došao donjela bi kolače, ili slično
Potpis, to stalno naglašavam. Meni bi bilo prestrašno da dobijem unučicu/ unuka a da mi ga onda njezina/ njegova majka ne da vidjetiAnemona prvotno napisa
Pa da se i ne znam koliko ne slaže sa mnom. I kako bi se tek mm osjećao :/
meni nije jasno zašto se sve vi pravdate jer ne želite goste nakon poroda? ili što ćete im dati sok i kekse iz dućana? što tome fali?! goste treba dvporiti? pa neka ih dvore vm . vi ste rodile, boli vas, umorne ste, beba je cendrava... ko za to nema razumjevanja, ja bi mu pokazala vrata. i rekla da se vidimo kad rodi.
anemona, good point.
kad sam rodila T jedini ljudi koje sam htjela vidjeti su bili moji roditelji i sestra, i najbolji frend i frendica. i samo su mi oni trebali prvih tjedana. kad je mali imao mjesec dana na dva tjedna mi je došla rodica iz splita i ostala dva tjedna i ona me doslovno spasila, jer em što mi je pomagala oko bebe, imala sam i društvo 24/7 i na tome sam joj vječno zahvalna
ka se rodio J , bili smo u rodilištu 8 dana i ja sam već ludila bez dragih ljudi. na dan kad smo došli doma, mama mi je skuhala ručak i došli su moji, najstarija šogorica po mojoj izričitoj želji i krsni kum, koji nas je i dovezao iz bolnice.
svi ostali su se najavljivali nakon par dana. i svi su dobili sok i kekse iz dućana, bez ikakvog pravdanja.
nenajavljene goste nisam imala jer su svi znali kakva sam ja inače i bojali se da ih ne torpediram na mars.
Što se tiče "dvorenja gostiju" kod nas u obitelji je jedan zgodan običaj. Tko dođe u goste uglavnom donese tacnu kolača, sokove, kavu, kekse,..., pa to onda lijepo staviš pred njih na stol (ili još bolje, oni stave sami) i to je to. Pa nek mi netko veli da su Zagorci ludi. Živjeli Zagorci!!!
Bome kod nas se očekuje i slano i slatko... :/
Je donesu zagorci..I kokoš...Al onda očekuju juhu
pa jedno su očekivanja, a drugo koliko ćeš ti tim očekivanjima udovoljiti.
Anemona, nije svekrva manje baka od vlastite mame ali sve je stvar odnosa među ljudima. Ako ljudi ne dolaze jedni drugima u kuću jer su u svađi, onda ne dolaze bez obzira na povod. Dakle, ljudi će se ili morati pomiriti ili i dalje neće dolaziti u kuću. Meni je to nekako normalno... Ne razumijem kako ljudi mogu biti u svađi, a istovremeno se posjećivati. To mi je malo licemjerno. Ja sam za raščišćavanje odnosa
takvi su i naši Međimurci,
sve donesu sa sobom, samo kavu skuham i voila!
pa samo stavim to lijepo pred njih.....
jedino kaj donesu tolko puno da onda neznam di bi to stavila kad odu......
hm,taj sam problem imala i objašnjavajuči mužu
Ne,ne mislim da je moja mama veče baka od njegove,ali to uopće nema veze jedno s drugim,jer ako mi mama i bude pomagala to neče biti oko dijeteta niti će ona biti s djetetom,s djetetom ču biti ja,a mama će biti čisto pomoč u kuči,pa neče sjedati sa mnom u sobi.
Tako da ne mislim da ja tu ikoga oganičavam u druženju s dijetetom,jednostavno se radi o pomoči u kuči,a nitko mi tu ne može pomoči kao moji,a kad muž bude sam doma s bebom,e nek tak njemu njegova mama dolazi i pomaže
Netipična, nemoj se ljutiti, ali meni je glupa ta podjela moji meni, tvoji tebi, pa u braku ste, obitelj ste ti i TM i bebica, nema mjesta takvom razmišljanju.
Nije se odnosilo na mene, ali nekako smo istomišljenice, pa... Možda je Netipična htjela reći da joj ipak njezina mama može u nekim stvarima pomoći u čemu nitko drugi ne može - ni npr. baka, ni teta. Neke stvari su ipak osobne
Dok sam bila trudna svima sam nenametljivo proširila priču kako kad beba dođe mi hoćemo malo da budemo samo sa njom, bla, bla.... Kako sam se samo pokajala!!! Nađa je prvih 15-tak dana tri sata spavala pa sat vremena sisala, a ja sam se dosađivalaaaaaaaaa. A onda, kad su svi počeli da dolaze i ona se razbudila pa je bila na sisi non stop.
Živimo sa mojima tako da tu nije bilo pitanja kad će da dođu. A pošto MMovi žive preko puta porodilišta, mi smo, na izlasku prvo otišli kod njih (na 15-tak minuta) pa onda kući. Tako da im je unuka od nepuna tri dana bila u gostima, a oni su bili presrećni i mesecima to prepričavali. I naravno da nisam branila da dolaze i posle, kad god su hteli, mada smo pre bili u jako lošim odnosima i do poroda nismo skoro ni razgovarali sa njima ni MM ni ja. Ne znam da li su očekivali da ih dvorim ili ne, znalo se da mogu da dođu posle 16h kad je MM kod kuće, ja nekad nisam ni znala da li ih je on nečim ponudio jer sam sve vreme dojila (ležeći, zbog rane).
Ma, i meni bi zapravo bilo drago da to mogu riješiti baš tako kao što si opisala - neka dođu kad je muž kod kuće, samo da mene ne 'dave' dok sam sama s bebom. Jedino što ja inzistiram da prethodno raščistimo probleme jer smatram da moramo razgovarati o stvarima oko kojih je sukob izbio. Na žalost, svekrva ne želi, ona bi sve probleme pod tepih...
Što se ostalih tiče, takav mi je plan, kako je bilo i kod tebe - na vrijeme diskretno reći svima da ću cijeniti mir prvih dana kad beba i ja stignemo doma. Nadam se da će shvatiti
Mislim da to nema veze,naravno da će meni moja mama njemu njegova,tj meni će moja,a njemu mogu i moja i njegova.Ja se ne osječam dobro u društvu njegove mame,a još manje da mi se mota po kuči,sprema kuha i pere moje rublje...ne-ne.A što se tiče podjele između mene mog m i dijeteta tu nema podjele mi smo jedna obitelj.
E bravno kiara hvala ti. Upravo tako.Nije se odnosilo na mene, ali nekako smo istomišljenice, pa... Možda je Netipična htjela reći da joj ipak njezina mama može u nekim stvarima pomoći u čemu nitko drugi ne može - ni npr. baka, ni teta. Neke stvari su ipak osobne
Ja nisam ni otvarala vrata nikome ako sam bila sama kod kuće sa bebom. Ni patronažnoj
Ako bi neko zvao da se najavi, rekla bih da nam odgovara sve posle 17h, beba tad ionako nije imala raspored pa bi MM primio goste i sedeo sa njima, a ja bih se pojavila sa bebom ako je bila budna, ili sama ako je N spavala.
u mom slučaju je moja svekrva manje baka od moje mame zato jer moja svekrva nema niti najmanjeg poštovanja prema mom djetetu.
ni prema meni.
žena koja ti ispuhuje dim od cigareta u facu i ne pita te "jel ti smeta" prije nego što u tvom stanu zapali, žena koja ti napravi propuh kad dođeš kod nje na ručak, žena koja smatra da je luksuz imati uredan i čist stan za dijete, žena koja sad kad je meni i mužu novac najpotrebniji da sobu uredimo dokraja i kupimo djetetu sve što mu treba kaže da joj izvolimo davat pare jer mi ne znamo upravljat parama, žena koja se prema mom nerođenom djetetu odnosi ko prema bijednom psu... nije baka mog djeteta.
odlučila sam s njom ne komunicirati sad u trudnoći i još jedno vrijeme poslije trudnoće.
i ne osjećam se uopće dužnom njoj pokazivati svoje dijete niti joj dati priliku da ga vidi barem dok ne shvati kakva sranja mi je radila i kako se ponaša prema meni....
na kraju krajeva, ako treba, viđat će ga kad mali ojača i kad će ga otac moći voditi njoj da ga vidi...
makar nisam ni u to sigurna da bih ga pustila u ralje takvoj kravetini, ne bi me čudilo da mu uvali meni iza leđa adaptirano mlijeko, ili da mu stavi cigaretu u usta i ostavi ga na propuhu.
uopće me ne bi čudilo...i jako mi se gadi ta žena..i zadnje što mi treba sad u trudnoći i još dugo vremena nakon trudnoće jest ona.
ne smatram ju bakom svog djeteta.
nipošto.
ona nije baka mom djetetu.
razumiješ?
Možda je stvar da je ovo tema drugog topica, onog o pomoći nakon poroda.
Ili imaš isti stav i kad su u pitanju posjete, o kojima je riječ na kurentnom topicu?
Death-of-Art, možda ti ne smatraš tu osobu bakom, ali ona sebe smatra, kao i zakon, a tako će je jednoga dana gotovo sigurno doživljavati i tvoje dijete. Zato ti toplo savjetujem da probate izgladiti nesporazume dok još možete. Ne morate se (i vjerojatno nikad nećete) voljeti, ali treba razmišljati i o tome koliko je djetetu teško odrastati u obitelji nesređenih odnosa i podijeljene vjernosti (iskusila na vlastitoj koži).
Death-of-art je napisala:
Oprosti, nisam cijeli post kopirala, ali razumiješ se odnosi na mene, pa da odgovorim: naravno da razumijem, u tvojem slučaju svekrva očito ne zaslužuje biti baka, ali ja pričam o nekim svakodnevnim slučajevima gdje postoje redovne trzavice svekrva - snaha............razumiješ?
Netipična je napisala:
I tebe u potpunosti razumijem, ali da pojasnim što sam mislila. Več sam na 100 mjesta napisala da se s večinom stavova svoje svekrve ne slažem i tijekom trudnoće sam se osjećala kao i ti i mislila čim je dalje to bolje. Pogotovo nakon nekoliko savjeta npr. kad me pitala da li ja znam da je žena nakon što rodi jednom nogom 40 dana u grobu,... :shock:Mislim da to nema veze,naravno da će meni moja mama njemu njegova,tj meni će moja,a njemu mogu i moja i njegova.Ja se ne osječam dobro u društvu njegove mame,a još manje da mi se mota po kuči,sprema kuha i pere moje rublje...ne-ne.A što se tiče podjele između mene mog m i dijeteta tu nema podjele mi smo jedna obitelj.
i takve bedastoće. Tlak mi je bio na 1000. Mislila sam ko te šiša stara, ne trebaš mi u životu, MM i ja možemo bez tebe.
Ali, nakon što se maleni rodio i sad s njegove dvije godine sam shvatila, da ustvari on treba dedu i baku i zašto da mu ih uskratim radi svojeg ponosa, prkosa, što li več,....?
Oni su ustvari dobri deda i baka i ne mogu biti tako sebična da stavim sebe ispred malenog. Sve ovo pišem da pomognem nekom od vas da ne gubi dvije godine ili više bezveze. Naravno ovo se ne odnosi na dede i bake koji stvarno imaju nekih nepremostivih psihićkih problema, ili slično.
Što se tiče pomoči u kući, naravno da ti je ugodnije da ti mama pomogne. Ali, ako je TM uz tebe ne treba ti svekrva ili mama prati veš, pa sve to muž može, .... Lijepo je ako ti mama može pomoči, neka ti pomogne, i meni je, zašto ne.
Ali ako želiš pokušaj shvatiti ovo što sam napisala o svekrvi. Želim reči, da to što ju ti ili ja ili bilo tko drugi ne podnosi, ona ne bi time trebala biti definirana kao loša baka, pa još nije niti probala biti baka tvojem djetetu, neka proba, možda te iznenadi, ne možeš znati, samo pretpostaviti. I još jednom ponavljam, potpuno te razumijem, bila sam u istoj situaciji.
Dok sam ja pisala, argenta se ubacila, potpisujem argentu.
A sad ću i ja tebe, da budemo kvit
Malo se šalim, ali stvarno mislim da si u pravu. Ja se sa svojom svojtom razilazim u toliko stvari da mi ne bi stalo u jedan post, i toliko su mi sr*** napravili da ni to ne bi sve stalo u jedan post, ali prema mojoj su djeci dobri i ona ih obožavaju. Tko sam ja da im to uskraćujem?
I moram priznati da mi se perspektiva malo okrenula otkad imam sina
Obzirom na to da moji jako vole nametati sve i svasta mi smo bili najsretniji samo kad su nam dolazili prijatelji i patronazna sestra. Svekar je isto bio ok. Vidio je da se sami snalazimo i da nema potrebe pametovati.
Moj tata je uzasno nedokazana osoba koja nema potrebe najavljivati sebe i ako s nekim dolazi. Tvrdi da nema sta najavljivat se.
Kad su moji napokon poceli koristit telefon za najavu da bi dosli, a mi nismo culi zvono ili se nismo mogli javiti, jednostavno bi samo banuli, i to sa pratnjama. Pa mi se naredjivalo: domacice, ajde podvori nas! Prva 3 djetetova mjeseca smo zivjeli ko podstanari u kuci bez centralnog pa smo bili samo u jednoj prostoriji gdje je kuhinja, tamo smo si napravili i spavacu sobu. Nije se imalo gdje smjestiti goste, ali ne mozes objasniti nekima i gotovo.
Srecom je muz uspio gotovo stalno biti sa mnom. Kad smo morali prijavljivati dijete i kad se islo u dom zdravlja tad je moja mama cuvala bebu, a mi bi bili u strahu hoce li sve biti u redu jer svaki put kad bi dosla kukala da joj nije dobro, da je gladna i da joj se rusi.
Vrlo su mi bili simpaticni gosti koji su nam pametovali da dijete od pocetka obavezno mora spavati u kinderbetu, ne smije se uciti na nosanje, treba pustati da place... Katastrofa i odvratno!
Rodbina se toliko uvrijedila jer smo rekli da ne mozemo primati goste zbog premalo prostora, da nitko od njih kasnije nije zvao i nijednom nisu vidjeli nasu curu. S tim da se to njihovo drzanje uvrijedjenima povlaci jos od naseg vjencanja jer nismo radili veliku svadbu koja je po njima obaveza i nismo ih zvali. Imali smo vjencanje i kratku vecericu sa najuzom rodbinom, kumovima i par prijatelja.
ha ha ha bebac, i kod nas ti je slična situacija još od vjenčanja,prije više od 3 god
ali evo da ne skrečemo s teme,samo da se referiram.....naravno da neču dijete uskračivati baki,mojoj sveki,ali o prvim danima kad izađem iz bolnice ne radi se o djetetu nego o meni,meni treba pomoč,ne djetetu,a čim dijete bude moglo biti s bakama i kad se uštosimo svi oko novih obaveza naravno da će dijete biti s bakama,ali to ne znači da mi moraju visiti doma,nek uzmu kolica i neka ga šetaju.
Naježim se od pomisli koliko će vremena dijete provoditi s tom ženom i prestravim se stvari koje bi mu mogla govoriti (odgajati ga),ali ona je od MM majka i naravno da mora zauzeti mjesto u dijetetovom životu.....ali ovo je opet neka druga tema
Opet malo OT.
Čula više puta, još i gore stvari. Savjet: kroz jedno uho nutra, kroz drugo van. Djeci takve stvari sigurno neće govoriti (nadam se), a mi smo dosta velike da pregrmimo takve komentare.
Dobro došla u klub
Mi smo se pokupili i vjenčali se na plaži, van zemlje, za bitno manje novca nego što bi trebali dati za klasičnu svadbu. I kasnije samo večerica za najuži krug. Moji su to super primili, i pomogli financijski, a njegovi su radili scene i prijetili. Tako je i sad, oko bebe - moji pomažu oko svega, a njegovi se ponašaju kao da susjedova mačka čeka mačiće. Zašto da se ja onda opterećujem time kad će ona vidjeti svoju unuku?
I, da, također me brine što će mom djetetu svašta protiv mene govoriti, i što će mu davati. Ali svejedno, jasno mi je da baka mora viđati unuku. Samo, ne u mojoj kući i ne u danima kad sam najosjetljivija
Ja nisam htjela zvati nikog dalje od roditelja, brace i sestara sa njihovim partnerom, vjencanih kumova i par prijatelja. Nego se moj tata grcio ko da smo najveci sotonisti pa je nametnuo krsnog kuma (jer je smrtni grijeh ako te krsni kum ne gleda na vjencanju) i bake i djede (jer se to MORA). Bljuje mi se kad se svega sjetim. Naime, mi smo jos studenti i obzirom da nemamo stalan posao (a ni velike troskove, stvarno) moji se ponasaju ko da smo prosjaci i robovi i daju si kompletno pravo ucjenjivati i nametati svoje. I to sto nismo htjeli napraviti svojima trosak za svadbu i sto nas nije zanimalo tradicionalno vjencanje njima nije sjelo kako treba.
A sto se tice soljenja pameti mojoj djeci..to se meno najavljuje od malih nogu. Oni ce po svome odgajati moju djecu, sestra također. Jer me nikad nisu postivali i uvijek sam bila nitko i nista. Ali kad ispricam jednog dana svojoj djeci kakve traume sam prosla od strane svojih, ne bih se cudila da ih zamrze. Previse su mi toga napravili i sretna sam sto ne zivim vise s njima, iako svaki put kad se cujemo/vidimo priuste nove stresove.
"Nece meni tvoji mama i tata govorit da ti ne kupujem sto ja hocu i ne vodim di ja hocu, sta oni znaju. Inženjeri nemaju dusu. Bezosjecajni su." To su samo neke mamine izjave.
Prva 3 mjeseca kad bi mi mama dolazila budila mi je dijete i kad je nakratko bila zamoljena samo da ju nadzire dok odemo na opcinu - bez presvlacenja jer smo ju mi netom prije izlaska presvukli - morala je i to prekrsit. Rekla je da nije mogla odolit itd. :shock:
eh. lijepo sročeno. ista stvar kod mene.Dobro došla u klub
Mi smo se pokupili i vjenčali se na plaži, van zemlje, za bitno manje novca nego što bi trebali dati za klasičnu svadbu. I kasnije samo večerica za najuži krug. Moji su to super primili, i pomogli financijski, a njegovi su radili scene i prijetili. Tako je i sad, oko bebe - moji pomažu oko svega, a njegovi se ponašaju kao da susjedova mačka čeka mačiće. Zašto da se ja onda opterećujem time kad će ona vidjeti svoju unuku?
I, da, također me brine što će mom djetetu svašta protiv mene govoriti, i što će mu davati. Ali svejedno, jasno mi je da baka mora viđati unuku. Samo, ne u mojoj kući i ne u danima kad sam najosjetljivija
osobito mi se ovo sviđa:
"Ali svejedno, jasno mi je da baka mora viđati unuku. Samo, ne u mojoj kući i ne u danima kad sam najosjetljivija"
ja sam zbog svoje svekrve skoro pobacila u 27om tjednu trudnoće.
toliko me je užasno iznervirala da mi je prvo počela krv na nos curiti a onda me i maternica počela strahovito grčiti. strah me bilo otići na wc i skinuti gaćice da ne vidim na njima istu stvar kao što sam vidjela na maramici kad sam nos obrisala, ali hvala bogu sve je bilo u redu.
otad ne komuniciram s njom.
a zašto ovo govorim.
govorim zato jer mi je to totalno opravdanje zašto ja tu ženu ne želim vidjeti dugo vremena nakon poroda.
ako žena može pobaciti ili roditi prijevremeno od stresa i od šoka, onda sam uvjerena da isto tako može izgubiti mlijeko bez pola frke doživi li kakav šok ili stres koji joj netko uzrokuje.
a ja sam 100% uvjerena da će ona meni zadavati šokove i stresove još mnogo puta...
ali sad nije vrijeme za to.
trudnoća nije vrijeme za ikakve traume. a isto tako vjerujem da se žena isto kao u trudnoći , ne smije niti još jedan duži period nakon poroda izlagati bilo fizičkom bilo psihičkom naporu.
i zato je samo stvar racionalnosti i logike - eliminirati uzročnike stresova.
u prvom redu muževe roditelje- moj slučaj.
zvuči grubo..znam...ali sory... moj život i život mog djeteta bitniji su od njihovih isprazih i fragilnih pseudo emocija koje kao gaje prema mom djetetu.
i zbog svega ovoga se ne osjećam dužnom
biti u kontaktu s njima
još dugo dugo vremena
niti ih pustiti u stan da vide moje dijete.
nisu zaslužili.
to što su napravili mog muža i doveli ga na svijet, nije opravdanje da ja dovodim sebe i svoje dijete u granično opasne situacije.
zato ih ne želim. nakon poroda...dugo vremena ih blizu sebe i svog djeteta ja ne želim.
i rekla sam svekrvi unaprijed...kad mi se onako milo i blagonaklono ponudila kao "pomoć" nakon poroda...rekla sam joj da se nije usudila prijeći prag mojih vrata jer nikad mi ni u čemu nije pomogla...pa neće niti tad.
pa koliko god se ja loše osjećala nakon poroda...u ralje i pod skrb takvoj gaduri ne želim upasti.
ne dolazi u obzir.
nema posjeta nakon poroda.
i to je moja zadnja.
Death-of-Art, skroz te mogu razumijeti.
Mene je muz spasio svojim nacinom razmisljanja. U mojoj familiji je sloga da treba svoj svome pomagati. Ali to nije u jednakoj mjeri kod svih clanova. Od mene se ocekivalo da cu biti fina i dobra kcerkica pa da cu konstantno voditi sama brigu o urednosti doma, kuhati, odgajati sesstricu kojoj sve dopustaju, bezuvjetno pomagati familiji, jos u osnovnoj su ocekivali da budem efektivna i korisna u njihovom poslu prema kojem nikad nisam imala interes ali su mi ga uvijek nametali, nisu dali da uopce pomislim upisat ikoji studij uz placanje, usprkos tome sto sam upisala jako tezak fakultet bez dovoljno predznanja iz srednje morala sam minimalno 5 sati dnevno izdvajati za njihov posao (non stop sam morala biti na usluzi i ekspresno je trebalo jurit di god). U trudnoci su me slali da obavljam razne poslovne stvari po gradu i to po najvecoj vrucini. Muz je poludio od njihovih sranja, cak je jednom imao napadaje tjeskobe i dobio hitno bolnicko lijecenje (tad sam bila u 5.mjesecu). Izivljavaju se na meni cijeli zivot. Cak mi i baka sama govori da sam mami i tati uvijek smetala i da se nemam sto cuditi sto mi rade.
Kad sam rodila sestra mi je poslala poruku: jesam postala teta? A ja njoj Jesi, cestitam!
Ona meni nista.
Naravno da nije nikad pitala trebamo li pomoc. Brine ju samo da ima koju sliku za pokazat kad ju netko pita i da smo joj mi uvijek na usluzi kad joj sta zatreba. Svakim radnim danom prolazi nasom ulicom i od stanice do vrata gdje smo mi joj treba 2-3 min hoda. Dođe samo kad joj nesto treba, jednom je samo dosla da vidi bebu. Neodgojena je, nazalost. Moji si peru ruke od toga kad im kazem kakva je i bacaju krivnju na mene sto joj ja nisam pomogla da bude bolja osoba.
Tata nam je platio struju koju smo potrosili u podstanarstvu 3 mjeseca i to nabija na nos. A rekli smo mu da ne treba platiti i da cemo mi to srediti. Namjerno je to napravio da nas moze omalovazavat ko da smo mu kruh iz usta uzeli.
Tatina strana familije - nitko od te velike rodbine ni cestitku nije poslao. Ni za vjencanje nit za rodjenje V. Cak ni tatina sestra kojoj sam bila na usluzi bejbisiterice dok joj je mali isao u vrtic pa skroz do njegovog 8.razreda za free instrukcije itd.
Death-of-Art, zato te skroz podrzavam! Nazalost, meni je familija priustila najvece traume i stvarno mi sve manje igra ulogu u zivotu da ih postujem. Ne mogu. I kvit!
Meni je skroz drukčije. Ja sam čak mislila voditi svoju mamu i mamu od MM na porod, tako ako se MM onesvijesti da uđe onda jedna od njih, čak ne mogu odrediti koja bi mi bila bolje podrška u tom trenutku. A poslije poroda ih sigurno želim oko sebe da mi pomažu, a znam da će me i dvoriti, a ne samo pomagati
Ajde bas je lijepo da se javi i netko kod koga nema trzavica u familiji. kul
Ne mogu si zamislit da mi itko u familiji, osim muza naravno, bude ispred box-a i da samo suti, a kamoli da je uz mene dok poradjam! Moze, ali samo ako nekome od njih nije stalo do zivota. Bili bi ko ocerupana kokos! I vjerojatno bih rodila relativno brzo
Isto kao sto dok nemam dugo stolicu mm primjenjuje jednostavno laksativno sredstvo pa pocne citirati moje, a to me instant potera! I poslije se oboje uvijek dobro nasmijemo kako su barem radi necega korisni!
Meni te posjete strašno idu na živce. Nasreću, nitko nam nije uletio bez najave, svi su najprije zvali i pitali kad mogu doći. Nikome od njih nisam spremala ništa posebno, kupili bi kolače, popili kavu, vidjeli bebu i to je uglavnom to.
Svi su bili jako ljubazni, donjeli svega i svašta, pune kutije kolača, škrinju mi napunili mesom do vrha, gomilu toga za malenu, ali ja to tako ne volim...ne volim kad me ispituju sve o porodu, ne volim kad mi uzmu dijete iz ruke, a ja sam prefina da ih odbijem, ne volim kad mi poremete moj mir, ne volim kad odem presvući malenu, a njih petero meni gleda iza ramena...
Onaj dan kad sam izašla iz rodilišta, odmah su došli moji i MMovi roditelji. Razumijem da su željeli vidjet unuku, ali ja sam tako htjela taj prvi dan kod kuće provesti u miru i sa MMom uživat u našem malom čudu. I te prve dane su dolazili svako malo, a meni to nije odgovaralo. Sad bi svakako to drugačije napravila.
ja znam da će i meni tako dolaziti , ali ja ću biti dovoljno nekulturna i neodgojena da im jednostavno NE otvorim vrata :D
a ako ih muž pusti u stan, ja ću se zaključati u spavaću sobu
i to se ne zajebavam.
čak mi je palo na pamet da pobjegnem u neki samostan s djetetom tih prvih par tjedana
Death-of-Art, predobra si
I ja sam tako lijepo raspolozena.
Ali moji su jako religiozni ljudi koji poznaju puno svecenika, casnih, fratara... pa ne smijem razmisljati o samostanu. Takva mjesta su njihov teritorij! Ne znam gdje bih onda mogla...
pa onda nam preostaje solucijaDeath-of-Art, predobra si
I ja sam tako lijepo raspolozena.
Ali moji su jako religiozni ljudi koji poznaju puno svecenika, casnih, fratara... pa ne smijem razmisljati o samostanu. Takva mjesta su njihov teritorij! Ne znam gdje bih onda mogla...
ključ u bravu i neka oni mlate po vratima dok im ruke ne prokrvare
a mi ćemo se pravit gluhe.
reći ćemo da je to jedan od simptoma postporođajne depresije. oštećeni bubnjići i senilnost
i ako nam pokušaju prodati priču o tome kako smo "nemilosrdne"
mi ćemo reći da svu svoju milost čuvamo i trošimo samo na naše dijete
joj. super. ja sve odgovore i argumente za samoobranu već imam pripremljene :D
Kad je moja sestra trazila da joj posaljemo sliku V, mi smo joj poslali fotku na kojoj je pokrivena malo preko nosica. Kaj nije slatko?? Sve se vidlo
Stalno su moji forsali da je se slika pa da oni mogu okolo pokazivat.Poludim!!
Cure, pa nemojte dozvoliti da vas živciraju. Ignorirajte ih. Meni to super ide - ne razgovaramo, muž mi u zadnje vrijeme prenosi pozdrave od drage si mamice, ja samo pitam kad mi se misli ispričati i tu razgovor prestaje. Neće meni biti bolje od njene isprike, ali to je pitanje duševne satisfakcije. Koliko se ona promijeni, toliko će viđati dijete.
A zaključavanje vrata je vrhunska metoda! Ako ne želim vidjeti goste, neću ih vidjeti, bez obzira s čije strane oni bili.
Moji odmah nabijaju griznju savijesti kad ja planem. "Ma ti si si zabrijala. Pa nismo mi takvi. Sto pricas gluposti. Hajde imaj razumijevanja za svoje najblize. Nismo ti nista napravili. " blablabla
sva se podemonim kad krenu!
Ajme, kuda ode ova tema
Trebali biste pokrenuti topic na Izazovima "Kad obitelj podemoni"
(znam da vama objektivna situacija nije smiješna, pa škužajte)
Ispricavam se sto idem previse siroko.Ajme, kuda ode ova tema
Trebali biste pokrenuti topic na Izazovima "Kad obitelj podemoni"
(znam da vama objektivna situacija nije smiješna, pa škužajte)
Necu vise, nemojte me tuci.
Tema je stvarno pobigla
zar vam se ne čini da su te nesritne svekrve ipak malo prečesto za sve krive?Odatle im i naziv koliko ja znam? Možda su i naši hormončići malo krivi, šta mislite?
ja znam da sam pobenavila kad mi je mm reka da će doć njegovi s otoka i bit kod nas mjesec dana. Došlo mi je daostanem u bolnici skupa s malim. Međutim, nisam imala izbora....to je bilo tada. A sada vam kažem da bi makla na mozak da te žene nije bilo u kući skupa uz moju mamu. v je ima grčeve i urla 10 sati na dan. Pukla bi na mozak da mi nije bilo njih da se brinu oko svega drugoga....
Posjete sam jeeeeeeeeeeeedvaaaaaaa dočekala! što zbog radi društva, šta radi toga da se pohvalim sa svojim predivnim dečkom. Nisam zamjetila da se iko nametao jer to kod nas ne postoji. Rodbina mi je oduvjek i više nego normalna a prijetelji mi nikako ne mogu biti nedobrodošli, pa sama sam ih izabrala?!? naravno da se tu podrazumjeva da su i oni takvi da im ne pada napamet dolazit nenajavljeni ili slično a kamoli da očekuju nekakvo dvorenje. Mislim da ne poznajem nikog takvog niti da sam čula da takvi postoje u mojoj bližoj okolini.
Prve posjete smo primili (ne računajući roditelje) jušto isti dan navečer!
i ja sam posjete jedva dočekala, premda se nisam mogla puno micati i imala sam sto šavova, nekako mi se družilo. Istina, morala sam stalno dojiti i izdajati, pa tko je bio spreman podnijeti takve prizore
Suma sumarum...dogovor između muža i žene za posjete odmah ili kasnije = zakon! I to je to, neme forsanja!
Ma htjedoh kazati kako se vas dvoje dogovorite tako će i biti.
nemam ja ništa protiv posjeta.
ali sam za to da samo i isključivo rodilja bira tko će joj doći u posjet.
jer sve suprotno od toga mi ima jak prizvuk agresije i iskreno mi se gadi pomisao da mi netko dolazi na vrata na svoju vlastitu inicijativu i gura mi se u stan.
i mislim da čak niti moj muž nema pravo govora što se tiče posjeta.
ako on želi s nekim se družiti a ja ne, eno mu kafić, pa neka se druži.
dakle, ja i samo ja biram tko će doći vidjeti mene i bebu.
i mislim da svaka žena zaslužuje to pravo izbora.
Naj se ljutiti, Death-of-Art, ali ipak mislim da si malo zabrijala. Mislim na ovaj dio:
Naravno sve je to tvoje pravo izbora, ali ja gledam da čim se dijete rodi muž bi trebao biti uključen u odluke oko bebe, pa i u ovakve banalne. Naravno svako radi kako misli da je najbolje, pa se opet nakon par mjeseci čudimo kako nečiji muž ništa ne pomaže oko bebe,... a u samom startu je odkantan našim stavom. Pa nije on tamo neki slučajni donator sperme, on je tvoj suprug, punopravni otac tog malenog bebača.i mislim da čak niti moj muž nema pravo govora što se tiče posjeta. ako on želi s nekim se družiti a ja ne, eno mu kafić, pa neka se druži.
dakle, ja i samo ja biram tko će doći vidjeti mene i bebu.
i mislim da svaka žena zaslužuje to pravo izbora.
i onda kad se muž ode družiti u kafić , imaš temu koliko muževi pomažu da se ispušeš.
sorry, ali nikako se ne slažem s tobom. to je i njegovo dijete, možda se i on želi nekome njemu bitnom pohvaliti svojom srećom. odakle ti pravo da mu to uskratiš?
Slažem se.i onda kad se muž ode družiti u kafić , imaš temu koliko muževi pomažu da se ispušeš.
sorry, ali nikako se ne slažem s tobom. to je i njegovo dijete, možda se i on želi nekome njemu bitnom pohvaliti svojom srećom. odakle ti pravo da mu to uskratiš?
I moram dodati da sam ja slično razmišljala kad mi je bilo 20 godina. S trideset sam malo revidirala stavove. Egocentrično je ovakvo razmišljanje, MM je također osoba s osjećajima, s kojim ja namjeravam ostati u zajednici i nakon što se dijete rodi. Naravno da svaka tolerancija ima i svoje granice, ali...
Uvijek se probam staviti u tuđe cipele u takvim situacijama. Kako bi meni bilo da sam ja na njegovom mjestu...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom