Citiraj nevena prvotno napisa
a dijete obicno samo zna svoje zelje a ne zna potrebe i tu sad dolazimo mi roditelji na red.
s ovime se ne bi slozila (s obzirom na nacin na koje je sroceno) jer npr potrebu: hrane, tekucine, fizickog dodira, kretanja, zraka, spavanja itd. dijete zna i izrazava... zna i pas, koliko mi je poznato...

jedino sto u paketu s potrebama (s obzirom na slicnost IZRAZAVANJA te dvije razlicite stvari) idu i zelje te (kasnije!) i ono sto se vise-manje s pravom moze nazvati hirovima...

i moguce je da dijete ne zna razlikovati izrazavanje potreba i zelja...
SUPTILNIJE nacine izrazavanja dijete uci kroz roditelja (poukom ali najvise primjerom svog vise-manje kompetentnog roditelja)... i tu bi po meni gornja izjava mogla stajati...

novorodjencetu je plac - NACIN IZRAZAVANJA POTREBA... jedan od nacina ali, cini se, glavni...prepoznat plac kao komunikacijsko sredstvo, prepoznati razlicite vrste placa, a (kasnije!) njezno usmjeravanje na neke druge nacine izrazavanja potreba, lagano uvodjenje u komunikacijeske vjestine kako dijete raste je odgovornost roditelja... razina odgovornosti (tu je mozda bitno razlikovati odgovornost od osjecaja krivnje) je relativno paralelna s razinom kompetencije roditelja...

no nije samo stvar ni izrazavanju...
dijete koje hoce jesti samo cevape je te cevape na meniju i dobilo od nekog... dijete koje tamani slatkise je te slatkise isto dobilo, probalo, usjeklo mu se u emocionalno sjecanje kao izrazita ugoda (pogotovo kad se koriste kao nagrada)....

bas mi baka kaze da, dok je ona bila mala ( i u njezinom siromasnijem drustvenom krugu) problema s apetitom djece nije bilo... a bilo je problema sa ispunjavanjem potrebe da se dijete uopce nahrani... tada je kompetentan roditelj u segment ove djecje potrebe bio onaj koji je nasao nacina da nahrani svoje dijete (a kad bi nasao - sve je ionako bilo iz bio-uzgoja , nerafinirano, sasvim vjerojatno svjeze ubrano a bome i skuhano ter pojedeno odmah jer rijetko da ni ne bi nesto ostalo za podgrijavanja - itd.)...

danas je izazov kompetentnosti roditelja - velik izbor stvari koje mogu utaziti glad a da nisu nuzno hrana koja je je za dijete zdrava/zdravija/najzdravija - tj. koja ce ga nahraniti 'kak' bog zapoveda'... postoji cak i 'hrana' koja je pakirana kao hrana a ustvari djetetu moze stetiti - kao sto je npr. kompetentan roditelj u doba kad su djeca dio prehrane dobivala branjem bobica iz okoline - ucio djecu od koji bobica i kada moze dobiti proljev ili se cak i otrovati ako pojede vecu kolicinu...

ova dva primjera samo odrazavaju izazove kompetentnosti roditelja u razlicitim drustvenim sredinama tijekom vremena... slike su, naravno, puno kompleksnije i zanimljivije...

hrana je jedan (bitan) aspekt...

parelele sa spavanjem i danasnjim nacinom, mjestima, prirodi :
-rada
-obaveza
-opustanja/odmora/zabave
-umora (pogotovo sa emocionalnog aspekta)
se isto tako mogu povuci...

na manje-vise kompetentnom roditelju je da razluci i osjeti gdje je catch SADA I OVDJE u svemu tome...

dijete proglasiti kompetentnim je staviti dio povjerenja u (ljudsku) prirodu...
i isprovocirati drustvo u kojemu su elementarna prava djeteta poljuljana (neki bi rekli zaboravljena a drugi i neprepoznata)...

a ovo od vertex cu i ja fino potpisati:

vertex je napisala/o:
Što se kompetencije djeteta tiče (i mnogočega drugoga) - mislim da je i pitanje kome se Juul obraća, tj. tko ga čita. Znam da su meni prvih nekoliko primjera iz knjige (Vaše kompetentno dijete) izgledali toliko banalni, kao krajnji primjeri nekih loših postupaka, da sam se pitala šta je ovom tipu, šta mi piše o ovako očiglednim stvarima. Onda sam se sjetila da puno ljudi radi baš takve stvari, i da im njihova pogrešnost nije očigledna.

******

Mislim da prihvatiti kompetentnost djeteta znači samo shvatiti da je ono osoba koja zaslužuje poštovanje. Seciranje primjera nije baš zahvalno, jer, kako reče Juul, bitnija je atmosfera, melodija koja prati neki postupak, nego sam postupak.Ali vi ste već prežvakali ove teme prije "mog vremena".
s tim da mi je i primjer s dedom super