Svi naši mali prijatelji igraju igrice već odavno. I tv roditelji koriste da stignu pospremati, skuhati ručak, popiti kavicu, surfati...
Jedna mama mi je jednom rekla da njen mali (od 3 god.) vikendom ujutro prvi ustane, upali kompjuter i igra igricu, a oni se još mogu naspavati. Pa onda red crtića, pa opet igrice...Mislim da to i nije zdravo. Treba imati mjeru i u tome.
Moji imaju hlapića, sve sunčice i silabusa. Igrali su malo, kažu da su sve naučili i više ih ne zanima. Obične igrice na junake i sl. im nisam kupovala, jer kod prijatelja su vidjeli i nimalo ih ne zanima.
Mojima je bitna samo igra, a za tv i igrice nemaju oni ni živaca ni vremena. Znam im reći u šali kad ne gledaju crtić duže od 15 min "da imaju crve u guzi", na šta je Karlo jednom rekao "Ma šta crve? Anakondu!"
Uglavnom, kad dođemo u goste kod (malih) prijatelja, moji se igraju s njihovim igračkama, a domaćini igraju igrice. Nema tu nekog druženja.
Meni je čudno što se neka djeca ne znaju igrati, a možda se i to uči od malena?
da skratim, bojim se da će moja djeca biti čudaci, jer ih zanimaju neke sasvim druge stvari od njihovih vršnjaka, a sa druge strane ne želim da se ponašaju kao većina samo da bi se uklopili.
Da li se vaša djeca igraju, koliko gledaju tv i igraju li igrice i koje? Da li im ograničavate vrijeme pred tv-om i kompom?