jojoprosti mamamišić i sretno sa trudnoćom i novom ginekologicom
 |
|||
|
|
|||
joj
Xpinguica prvotno napisa
joj
Joj baš žalim žene koje žele abortirati (mislim na abortuse iz obijesti prvenstveno, iako za mene abortus nije nikada opcija), a dr. im kaže čestitam, baš treba paziti na njihove osjećaje, a to što one žele uništiti život i bespomoćno stvorenje u čijem su stvaranju sudjelovale, to je manje važno. Glavno da se one kod ginekologa osjećaju ugodno. Ma dajte... Kako god da im je u takvim trenucima, nije im dovoljno loše naspram čina koji rade jednom malom stvorenju.
I meni je problem u Zg nać ginekologa-katolika, meni je moja privat. ginekologica kad sam odbila radit biokemijski screening tj. na kromosomske anomalije gledala ko nekakvo čudo, osjećala sam se kao neki izvanzemaljac zato što sam rekla da ne bih pobacila svoju bebu bez obzira na rezultate tog testa i da zašto bih onda i radila. Šta dragi Bog da neka bude, dat će mi i snagu za to. Da, onda je navela u povijesti bolesti da sam to odbila, kao da sam odbila ne znam šta.
Ma... Sve je to danas otišlo krivo, ali evo drago mi je da ima curki koje slično razmišlaju...
Sorry na dugačkom postu, ali je i mene ovo malo tj. jako razljutilo.
Hvala vam na četitkama.
prvo dijete sam rodila na trećoj godini faksa, drugo nakon diplome, a sad daj Bože, i ovu bebicu.
osobna me takve stvari ljute jer su slično govorili i mojoj mami za svako iduće dijete nakon prvog (!!) no tada je bila takva politika.
sad sam se neugodno iznenadila. e ...da ih je mama slušala ja sad ne bi ovo pisala.
sve je to još za prožvakati samo kaj ja to ne želim žvakat, ne želim se živcirati po tom pitanju. uz moje dvoje dječice treba mi mir!
još jedno: hvala!!
i ja isto mislim.Joj baš žalim žene koje žele abortirati (mislim na abortuse iz obijesti prvenstveno, iako za mene abortus nije nikada opcija), a dr. im kaže čestitam, baš treba paziti na njihove osjećaje, a to što one žele uništiti život i bespomoćno stvorenje u čijem su stvaranju sudjelovale, to je manje važno. Glavno da se one kod ginekologa osjećaju ugodno. Ma dajte... Kako god da im je u takvim trenucima, nije im dovoljno loše naspram čina koji rade jednom malom stvorenju.
.
bilo bi ti okej, kad bi trebalo bit.
Isto kao što je ok bilo i meni , bez baba i inih. I još hrpi ljudi
Slažem se, prvo na drugoj, drugo na trećoj, treće na četvrtoj godini.bilo bi ti okej, kad bi trebalo bit.
Isto kao što je ok bilo i meni , bez baba i inih. I još hrpi ljudi
Ali moram priznati da mi nikad nitko od gin. nije niti dao prijedlog za ab. Jedino što su se svi čudili jer sam mlada.
Sretno u potrazi, ako ima neki takav u Zg. i ja bi voljela ići kod gin.katolika pa ako netko zna...
i šta kad nađete te katoličke ginekologe, jel onda nema ni kontracepcije, ni MPO ili...?
Ako je katolik, nema toga, a ako mi tražimo ginekologa katolika ni nama nije opcija ta kontracepcija koju mi on može prepisati, ni MPO. Jel to jako čudno? Vidim da nas ima, samo uvijek mi moramo mučati, za nas kao da ne postoji demokracija. Da, osim prirodne metode ne želim kontracepciju, ako je Božja volja da nemam svoje djece onda ih koristeći neke metode neću ni imati. Ok?
Jel imamo mi pravo koji tako mislimo slobodno izraziti svoje mišljenje?
Zapravo ne mogu vjerovati da je u civiliziranom svijetu, vremenu Un-a, ljudskih prava, demokracije, prava manjina, zabrana diskriminacija itd., abortus uopće dopušten.
Vi se slobodno tješite koji mislite drukčije...
Ja u Zg još nisam naišla na takvog dr., jedino jedna teta dr. s zaručničkog tečaja mi ostala u sjećanju pa sam u vezi nekih dilema, tipa otići na neke preglede ili ne i kako se postaviti, zvala nju.
normalno da je ok, to je tvoj izbor i nitko ti ne može nametnuti drugačije.Da, osim prirodne metode ne želim kontracepciju, ako je Božja volja da nemam svoje djece onda ih koristeći neke metode neću ni imati. Ok?
jel shvaćaš i razliku koja leži u činjenici da je tvoj izbor skroz neovisan o ginekolozima i doktorima?
I tako pada u vodu ona fama o državi sa 91% katolika (valjda sam pogodila postotak).Ako je katolik, nema toga...
Da to ne shvaćam bila bih ispodprosječne inteligencije, pa je pitanje u najmanju ruku suvišno.
Ja samo ne prihvaćam da me netko zbog mog stava, kojeg smatram jedinim ispravnim i dopuštenim, doktori gledaju kao neko čudo. Ako im je normalno da netko hoće abortirati, onda im treba bit barem jednako normalno da netko poštuje ljudski život od začeća.
To je sve obrnuto, ono što je ispravno i normalno u današnjem svijetu ispada nenormalno i nazadnjački.
A moj izbor je bio promijeniti doktoricu što sam i napravila.
isto bi te gledali u 90% hrvatskih rodilišta kad bi rekla: želim prirodno, bez dripa, klistira i rezanja, i ne želim ležati na leđima
ja sam promjenila rodilište
kopiram s drugog topica..
Osobno, nije me uopće briga kako će moj ginekolog podsvjesno i na prvi pogled reagirati na moju trudnoću. Dok god poštuje moje želje, ne nameće svoje (privatno) mišljenje i profesionalan je.
Ab je jedna od opcija, zaista nemam ništa protiv da ju gin prezentira ukoliko smatra da bi to pacijenticu zanimalo (nisam našla na prikladniju riječ).
A jednako kao što bi mi smetalo da mi netko tura Ab pod nos (a da sam protivnik) bi me smetalo i da mi eliminira tu opciju ili nagovara na trudnoću (a da sam odlučila za prekid)
_________________
osim ako i oni smatraju da je njihov stav jedini ispravan i dopusten
slazem se s icyoh
Ne vidim zašto se toliko čudite što ginići pitaju jel želite zadržati dijete ili ne. Probajte pitati gina koliko žena ih zove da su trudne i da ne žele zadržati dijete. Vi očito niste svjesne da nisu sve žene sretne kad zatrudne. Nekima je to nočna mora, razočarenje, problem... Koliko god to sada vama/nama izgleda nemoguće jer smo ovdje sve više/manje sretne majke ili buduće majke. Stvarnost je drugačija pa tako gin nemože znati, osim ako vas poznaje dosta dobro pa zna da se veselite trudnoći, hoćete li zadržati ili ne to dijete.
Oko nagovaranja na ab mislim da se svi slažemo da nije ok. S druge strane, ako žena ima namjeru napraviti ab smatram da je dobro da gin s njom razgovara i bez nagovora da joj proba iskristalizirati situaciju. Nije sve crno što se nekome čini i vjerujem da dobar razgovor bez presinga može spasiti mnogo života.
Što se školovanja tiće, ako želiš završiti školu, završiti ćeš je s djetetom ili bez. Nije djete nikakva prepreka ako se nešto hoće
slazem se, dijete nije prepreka, ali sve one usputne neophodne sitnice jesu. ja sam, npr. radila da bi si mogla placati faks, studirala psihologiju (moras ici na sve vjezbe i praktikume, jer ako izostanes vise od 2 puta padas godinu), a da sam odlucila roditi, morala bih se iseliti od roditelja (u podstanarstvo koje ne znam s kojim bih novcima placala). a da ne pricam o financiranju bebica (jer su bili blizanci)...MM je takodjer jos studirao i sam si placao faks...i sada nek mi jos netko kaze da se, bar u mom slucaju, studiranje i roditeljstvo ne iskljucuju.Što se školovanja tiće, ako želiš završiti školu, završiti ćeš je s djetetom ili bez. Nije djete nikakva prepreka ako se nešto hoće
Slažem se. Kao da je nas netko financirao dok smo oboje bili studenti s dvoje djece. Dobivali smo dd, ali tko bi od toga mogao preživjeti... uzimali smo svakakve poslove, on se crnčio na instrukcijama, ja sam doma radila na kompu i čuvala klince i učila jer sam nakon svakog poroda zamrznula godinu. I onda smo zarađene novce potrošili na..... plaćanje računa i kupovanje hrane i pelenaŠto se školovanja tiće, ako želiš završiti školu, završiti ćeš je s djetetom ili bez. Nije djete nikakva prepreka ako se nešto hoćenisu baš one stvari na koje studenti obično troše. Istina da još nisam završila faks
, ali planiram i to kad riješim ovih par ispita što su mi ostali. I nije mi faks u rangu nekih laganih pa da mogu za ispit učiti par dana i položiti ga.
Ono što je neophodno nije sitnica s mog gledišta. Znači da ti je potrebno. Za mene je to hrana i odjeća i obuća za djecu. Ne i za roditelje. Moje tenisice imaju staž od 9 godina, a sigurno bi nekome bilo neophodno kupiti nove tko drugačije gleda na to.
Mi smo se sada super snašli, tada su nas svi osuđivali na propast. Samo treba volje, volje i upornosti.
Mislim da je vrlo lako reći "kad čovjek nešto želi, to će i napraviti" (mislim na studiranje i dobivanje djeteta). Uglavnom se i slažem s tom tvrdnjm, no ima ALI..
Ljudi su različiti, ima nas svakakvih. I faksevi i bebe i partneri i roditelji i uvjeti. Ono što jedna osoba uspije, ne mora nužno značiti da će i druga uspjeti.
Uvijek bih dala ruku u vatru da se može imati dijete i studirati bez obzira na sve, ako se želi. Dok jedna kolegica s faksa nije ostala trudna. pa su je roditelji izbacili, dečko ostavio, ostala bez prihoda... Ostatak priče ne znam, no samo želim reći da sam promijenila mišljenje - nije sve crno ili bijelo, ima i nijansi između.
Sve ovisi kako gledaš na stvari.
Mi smo primjer da se može, sigurno ima i nekih koji su primjer da se ne može jer su probali pa odustali. Samo što ja ne znam takve.
Nitko ne može garantirati uspjeh, ali mogu uspjeti samo oni koji probaju ući u to. Onaj tko niti ne pokuša ne može tvrditi da bi ili ne bi uspio jer ne zna. Joooj, koja rečenica. Lupa me mamnezija
moram samo reci - svaka cast onima koje su same uspjele, bez icije pomoci, uz fakultet odgojiti i dijete (jedno ili vise njih). na zalost, ne znam bi li i ja u tome uspjela, no odluke donesene davno se ne mogu promijeniti. samo znam da su sve moje kolegice s fakulteta koje su ostale trudne (a bilo ih je) imale pomoc baka i djedova (ili bar jednoga od njih). i tada sam im na tome bila jako zavidna...
Meni se čini da se svašta može, u svemu, ali nismo svi isti i tu se trebamo tolerirati.
Moji osobni stavovi su kao kod klarah, dakle, ab. ne ni pod kakvim okolnostima.Nisam htjela raditi ni kromosomske testove u zadnjoj trudnoći (iako sam "u godinama" kao trudnica) jer bih svejedno rodila bez obzira na njihov rezultat, a ginekolog se tomu nije ni čudio, a kamoli zgražavao.
On nije katolik, nego je civilizirano, kulturno stvorenje i logično mu je da ljudi imaju različite stavove.
No, ponavljam, to su samo moji osobni stavovi, mogu ih reći i obrazložiti, ali ne i drugome nametati. Nasuprot tomu, moje su dvije najbolje prijateljice napravile ab. za vrijeme studija, jedna je bila trudna na početku prve godine faksa, s dečkom koji joj je sada muž i s kojim ima 3 djece, a druga na 3. god. faksa., također sada imaju 3 djece.
Obje su imale vrlo tešku financijsku situaciju, bez ikakve podrške obitelji, ne mogu reći što bi bilo da to nisu napravile, ali znam da im tada ta odluka nije bila laka, a nije im posve svejedno ni sada.
Nisam ih osuđivala ni tada niti ću sada, iskreno se divim onim curama koje tako hrabro i uporno uspiju studirati, raditi i podizati djecu, to zaslužuje veliko poštovanje, no zbilja nismo svi isti, jednostavno nemamo svi jednako snage u sebi za velika djela.
ja duboko vjerujem da se može, ali ja sam odustala. zašto?
zato jer sam na jedan ispit izašla deset puta i deset puta pala - uz profesorovo -kolegice, još malo vam fali...
a ja sam izgubila godinu i pol živacana taj ispit, naučila stvari koje ni on ne zna... i digla ruke. jer mi je dijete bilo sve veće, jer sam se osjećala kao teret mami kod koje smo živjeli jer ja nisam radila, a dobivala samo naknadu od czss kao majka studentica.. jer bi , da sam nastavila studij uz plaćanje, izgubila i tu mizeriju koja je namjenjena samo redovnim studenticama.... jer sam bila sama i sva odgovornost za to dijete je bila na meni.
da može se, potrebnon je puno volje i odricanja. i ne uspiju svi. ja sam odustala od studija, jer niti jedna druga opcija nije dolazila u obzir.
a iako mi je tada bilo žao i osjećala sam se loše, danas gledam iz neke druge perspektive i sigurna sam da za obrazovanje još imam vremena, nastavila ovaj studij ili izabrala neki drugi.
ali sada je moje dijete veliko, ja financijski neovisna i najvažnije, nisam više sama.
upravo ovo je najveci problem, sto svatko polazi iz svojih postola i gleda tako u drugoga pa se sokira, zgraza, iscudjuje, genralizira i ne znam ni ja sta (govorim opcenito).meni bi to bilo van moje snage, paralelno obitelj i težak fax, ali svejedno ne bih pobacila
neki su ljudi jednostavno sposobni ostvarit i dvije/tri, koliko god, trudnoca i porodjaja i odgajat isto toliko i vise djece, a pri tom zavrsit studije i to u roku, vjerujete mi ima ih
apsolutno mi obrazovanje i majcinstvo nisu dvije iskljucive stvari, dapace.
apropos, ginekologa i mijesanja u osobnu odluku - meni bliska osoba je isto za trcu trudnocu dobila pitanje od ginekologa: onda kada ste spremni da se TOGA rijesite, kad je odbila iti tu pomisao dobila je jos i ruzne opaske i vrijedjanje od tog istog ginekologa kojeg je naravno proijenila.
mislim da je bitno i jedno i drugo,ja ne zelim odustat od svog faksa,jel nije nesto pretezno tezak a i kod mene vole trudnice i mame... a nikako ne zelim jednog dana kad me pocne pucat menopauza predbact djetetu da sam zbog njega odustala od nekih svojih snova
mislim da se uz dobru volju i prvenrtevno vjeru u sebe i nesto vise(ima ljudi/zena kojima to jako puno pomogne)
ja da nemam muza kakvog imam koji mi vjeruje i podrzava me,mislim da bi mi bilo teze, izvedivo ali dvostruko teze
a i malo mi vec fali faks
jedina osoba kojoj mogu predbacivat sam ja sama, nikako dijete jer zbog njega nisam odustala nego zbog drugih razloga.ne zelim jednog dana kad me pocne pucat menopauza predbact djetetu da sam zbog njega odustala od nekih svojih snova
oni koji bi predbacivali djetetu, samo negiraju svoju odgovornost za neuspjeh.
da me se ne bi hvatalo za rijec, ne mislim da kako su oni koji su odustali ili iz bilo kojeg drugog razloga nisu zavrsili studij, ostvarili su trudnocu, nisu sposobni.
mislim da je to svaciji zivot spet razlicitih okolinosti, ali za nekog to je uspio iskombinirat i privest kraju studij i ostvariti trudnocu, mislim da je sposoban.
I ja znam dosta majki koje su uz dijete završile studij. Doduše, sve te koje znam su imale jedno.
Ja ne spadam u takve. Još uvijek. Trudim se ko pas, na rubu snaga ali povremeno otvorim skriptu i učim. U kontaktu sa faksom, profesorima..ono čisto da se ne pogubim jer sam zadnjih godina bila stvarno van svega. Ali uz troje djece skoro pa sama, odvojiti vrijeme za učenje je skoro pa nemoguća misija. Onda kad se dogodi da jednu noć tjedno, a događa se svaki tjedan, spavaju kod bake, ja spašavam i ono malo Mene što je ostalo pa se družim sa ekipom i opuštam mozak i tijelo. A sutradan imam grižnju savjesti što nisam učila. Jesam blesava? Neodgovorna?
ma znam...ja sam upoznala dok sam bila u srednjoj par takvih mama...ima nas svakakvih...mislim da ja nemam pravo nikome solit pamet jel bolje ovak ili onak
dal netko moze ili nemoze
ima zena/djevojaka koje stvarno uz najbolju volju to ne bi mogle...u zadnje vrijeme sad dal od hormona ili od cega sve manje generaliziram i sve gledam kao pojedinacan slucaj
ja sam sigurna i dam desnu ruku u vatru da moje cure bi na kraju odustale od skolovanja tj da ce cekat sa djetetom dok ne zzvrse faks i ne nadju posao
i mislim da je za neke od njih to i bolje opcija
na kraju
svatko je kovac vlastite srece
Ma kakva grižnja savjesti. Totalno je nepotrebna, makar imam ju i ja. Skupa smo u tome i nismo ni blesave ni neodgovorne
Uopće si ne mogu zamisliti noć bez xy buđenja zbog cicanja ili takvih nekih stvari. I ne mogu si zamisliti noć provedenu bez klinaca. Sad kad razmišljam o tome onda si govorim da bi sigurno učila, ali vjerojatno bi blejala u prazno i isto tako bi spašavala sebe i opuštala mozak kao i ti.
Zato meni stoji veš neopeglan po tjedan dana
MM se trudi se koliko može. Problem je jedino što radi po 10-12 sati dnevno. Da sad odustanem on bi to smatrao i svojim neuspjehom jer smo mi znali da će biti ovako i svjesno smo ušli u to. Samo što je on zaboravio da smo imali samo dvoje djece dok je on studirao, a sad ih je troje i očekuje malo brži tempo od mene, a ja ne mogu brže ni da se na trepavice postavim.
Meni je veliki plus to što je moja generacija još na faksu, ja sam rađala, a oni su padali godine. Tako da me cure povuku. Donesu klincima neku igračku, ili crtić pa onda sa mnom u tih pola sata - sat dok se klinci zaokupe zajedno prođemo kako se nešto rješava ili ispitamo jedna drugu. Pozovi si i ti nekoga tko još uči isto što i ti, čisto da ne ispadneš iz kolosijeka. Baš mi je drago da smo dvije. Možda ima još tko sa troje na faksu?
ja idem vanredno na faks i radim, imam jedno planirano dijete i trudna drugi put isto planirano, nitko nam nikad ni sekunde dijete nije cuvao, al moram priznat da je sad puno teze, a nemam ni neke volje vise, al moram zbog svoje djece to zavrsit. obitelj mi je uvijek ispred skolovanja. al evo od danas moram pocet ucit navecer i po noci jer cu inace past godinu.
e da, a moja frendica je u istoj situaciji ko ja, al je ocito vrijednija, ja sam malo lijenija. ona uvijek izađe na rok i prođe, a meni je bed izac dok ne naucim kak treba i tak mi vrijeme prođe, e a ako uspijem dat jos ova tri ispita bit cu zadnju godinu pametnija i isto odma izlazit na ispite makar samo jednom procitala.
probaj otic sa bebacem na isppit mozda ti progledaju kroz prste
ne kazem da je to dobra metoda,ali mozda se uspijes dogovit za neki vanredni rok
jesi to meni napisala? mislim da to nebi mogla, izasla sam na jedan od laksih ispita mjesec dana prije poroda, a nis nisam ucila, jer mi je knjiga bila uzasno naporna i dosadna a predmet isto nezanimljiv. vjeruj mi skoro sam u zemlju propala od srama, na kraju sam zeni rekla ja vam znam samo to to i to sa pogledom u pod, pitala me kad mi je termin i dala dva, bila sam sretna jer stvarno mi je to bilo prenaporno za citat, al koja neugoda, uzas, tak da se vise necu tak zezat. jednostavno se mram zalijepit od danas :/ za stolac ak mislim kaj napravit. svejedno ti hvala, nije losa ideja, al uvijek imas i onih isfrustriranih zena karijeristica samih bez djece pa mozes napravit kontra efekt, desilo se jednoj curi...
možda sam izvukla iz konteksta, no ovo je nepošteno.
Zašto se uvijek povezuje da je žena s karijerom (ilitiga karijeristica) isfrustirana i bez djece?
ili da je ona s dobrom karijerom i poslom loša majka
mislim da se radi o pojedincima, al mislim da je i realno ( bar one koje ja znam, neke doktorice i profesorice koje nemaju obitelj ), koje se zanimaju samo za posao, nazalost jesu takve i misle da je njihovo predavanje i ispit najbitnija stvar na svijetu, a to su gluposti. ja sam npr. anatomiju fakat naucila, i znala ju neko vrijeme, al posto vecinu djelova ne koristim naravno da sam zaboravila mozdane putove, a to je njima uzasno bitno...
Oprosti, ali mislim da nitko nije kompetentan izjavljivati kako se druga osoba zanima samo za posao, niti koja je njena ljestvica prioriteta. Pogotovo kad je riječ o ženama koje ne poznaješ dobro.mislim da se radi o pojedincima, al mislim da je i realno ( bar one koje ja znam, neke doktorice i profesorice koje nemaju obitelj ), koje se zanimaju samo za posao, nazalost jesu takve i misle da je njihovo predavanje i ispit najbitnija stvar na svijetu, a to su gluposti. ja sam npr. anatomiju fakat naucila, i znala ju neko vrijeme, al posto vecinu djelova ne koristim naravno da sam zaboravila mozdane putove, a to je njima uzasno bitno...
I ne vidim što je čudno u tome da netko cijeni svoj posao (u ovom slučaju predavanje) i smatra ga jako važnim. A kad te netko sruši jer (karikiram) ne znaš nabrojati padeže na latinskom onda te nije srušio jer je isfrustriran već jer ima neki kriterij ocjenjivanja.
OT, no u hipotetskom slučaju.... profesorica koja sruši studenticu jer je na ispit dovukla bebu radi prolaska (namjerno biram riječ "dovukla") nije nit isfrustrirana nit luda. Što ne bih mogla reći za majku kojoj to padne na pamet.
ti se draga oces svađat, a ja to nisam htjela. pricala sam o isfrustriranim zenama koje znam i nemaju djece ni muza. i otkud ti da ja pricam da neko rusi zbog gluposti, ja npr. to nikad nisam pricala, a iskreno nikad nisam ni pala ispit jer ni ne izlazim dok ne naucim kak treba, a znam da svasta izmisljaju. i bas si me bezveze izvukla iz konteksta jer ja fakat nis lose nisam mislila.Oprosti, ali mislim da nitko nije kompetentan izjavljivati kako se druga osoba zanima samo za posao, niti koja je njena ljestvica prioriteta. Pogotovo kad je riječ o ženama koje ne poznaješ dobro.mislim da se radi o pojedincima, al mislim da je i realno ( bar one koje ja znam, neke doktorice i profesorice koje nemaju obitelj ), koje se zanimaju samo za posao, nazalost jesu takve i misle da je njihovo predavanje i ispit najbitnija stvar na svijetu, a to su gluposti. ja sam npr. anatomiju fakat naucila, i znala ju neko vrijeme, al posto vecinu djelova ne koristim naravno da sam zaboravila mozdane putove, a to je njima uzasno bitno...
I ne vidim što je čudno u tome da netko cijeni svoj posao (u ovom slučaju predavanje) i smatra ga jako važnim. A kad te netko sruši jer (karikiram) ne znaš nabrojati padeže na latinskom onda te nije srušio jer je isfrustriran već jer ima neki kriterij ocjenjivanja.
OT, no u hipotetskom slučaju.... profesorica koja sruši studenticu jer je na ispit dovukla bebu radi prolaska (namjerno biram riječ "dovukla") nije nit isfrustrirana nit luda. Što ne bih mogla reći za majku kojoj to padne na pamet.
icyoh, cini mi se da sam malo preburno reagirala pa sorry, al naljutilo me jer nisam lose mislila. nije da ja mislim da su sve uspjesne zene bez djece isfrustrirane, al nazalost takve su ove koje ja znam, totalno nezadovoljne i smeta im cijeli svijet. ja bi se npr. sigurno osjecala jadno da imam 45 il kolko vec i da ulazim u svoj stan prazan bez igdje ikoga, ko sam na svijetu i mislim da me nikakva diploma ni novci nebi mogli usrecit ak to nemas s kim podijelit. aj jos jednom sorry zbilja se necu s nikim tu prepucavat.
Neću se ja svađati, nisam taj tip (sad bi MM umro od smijeha).
Ono što me zasmetalo je generalizacija "karijera = isfrustrirana žena". Istaknula sam da sam to izvukla iz konteksta, no, svejedno nije lijepo (nit politički korektno
sve ok. a zakaj bi umro od smijeha, i moj bi, al nisam svađalica. sorry. nije da se ocu opravdat sad al ni ja ne volim genaralizacije, jer su besmislene. npr. za med. sestre generalizirano pricaju stvari koje me ljute, a onda vidim kolegicu u hlacama koje samo kaj ne puknu na dupetu i u majci sa svakakvim natpisima i dekolteom itd. pa se nit ne cudim kaj ljudi pricaju, a ima nas svakakvih.
Možda eto činjenica da žene posvećene karijeri na poslu dnevno provode čitav dan pa im za dijete (one koje uopće imaju dijete) ostaje jako malo vremena, možda to govori nešto o njihovoj posvećenosti obitelji.
Pa ja bi rekla da svaka zaposlena žena na poslu provede čitav dan(8h + 1h puta na posao/s posla), a ne samo ona posvećena karijeri.
Dakle, svaka zaposlena majka za dijete ima jako malo vremena. S obzirom da je u RH stvarno jako teško naći posao na pola radnog vremena, jer se poslodavcima taj koncept "job-sharing" baš ne dopada, ispada da samo majke koje ne rade imaju vremena za dijete.
Da li to znači da zaposlene žene ne bi trebale imati djecu ili da one koje imaju djecu ne bi trebale raditi?
Inače, karijera kod nas ima negativan prizvuk, ali "career" je u stvari zanimanje, odnosno obavljanje posla. Tako da i čistačica ima karijeru, dok je kod nas taj termin rezerviran za "direktore".
kako li samo u svakom topiko brzo dodemo do tih jjao, jao groznih li zena s karijerom. samo nam jos feminizam fali.
vidim da su me neke preduhitrile
prestrašno :shock:
opet ćemo se svesti na prepucavanje o ženama s karijerom i bez nje.
Prvo, što uopće značiKad posao prestaje biti posao, a postaje "karijera?"? Kad netko radi 8h dnevno jel to posao kojim se prehranjuje familija? Ili naganjanje karijere? A kad radi 9h dnevno? ili 10h...?žene posvećene karijeri na poslu dnevno provode čitav dan
a ovo mi je vrhunacznači žena koja ne radi ima najviše vremena za dijete. Iliti je najposvećenija familiji.pa im za dijete (one koje uopće imaju dijete) ostaje jako malo vremena, možda to govori nešto o njihovoj posvećenosti obitelji.
Odličan zaključak
I nemojmo sad o ekstremima u smislu "od bratovog prijatelja susjede unuka žena je posvećena karijeri, radi 12h dnevno i nema djece pa je isfrustrirana"
Ma sta nam je trebao taj feminizam. Prije smo radile samo po doma i odgajale djecu. Sada radimo doma, radimo na poslu i odgajamo djecu.kako li samo u svakom topiko brzo dodemo do tih jjao, jao groznih li zena s karijerom. samo nam jos feminizam fali.
Same smo se zahebale.
Prijedlog: zabranimo skolovanje i zaposljavanje zena.
a ne, ne. Bolje da svaka žena sa 18god uz maturu odmah i odabere hoće li:Ma sta nam je trebao taj feminizam. Prije smo radile samo po doma i odgajale djecu. Sada radimo doma, radimo na poslu i odgajamo djecu.kako li samo u svakom topiko brzo dodemo do tih jjao, jao groznih li zena s karijerom. samo nam jos feminizam fali.
Same smo se zahebale.
Prijedlog: zabranimo skolovanje i zaposljavanje zena.
a) roditi i ne raditi
b) raditi i ne roditi
Naravno ovjereno kod bilježnika. Da se, ne daj Bože ne predomisli.
sto se tice spojivosti majcinstav i skolovanja, mislim da stavri nisu tako komplicirane.
s jedne strane u vecini slucajeva je to manje ili vise napornije u odnosu na situaciju kada majcinstvo dode poslije skolovanja.
s druge starne svi znamo za vrlo cesto izrecenu floskulu "sve se moze".
e pa ja bih je prosirila na to, da se "moze ili ne moze" ovisno o osobenosti, zeljama i sposobnostima osobe.
ako zelis, i organizirana, strukturirana, usredotocena i efikasna osoba jesi, onda je naravno puno toga moguce.
to kazem zato sto se obicno ne izrice to, da su neki vise sposobni (kod cega u ovoj situaciji manje mislim na intelektualno, a vise na osobine licnosti, kao sto su gore nabrojane strukturiranost.....), a neki manje.
oni su naravno u ljudskom smislu jednako vrijedni, ali u odnosu na sposobnosti nisu jednako sposobni.
i mislim da neki ljudi nisu sasvim svjesni svojih pravih zelja, pa kazu da zele ili ne zele nesto, a zapravo su im prave dubinske "zelje-pokretacice" sasvim drugacije.
Ti se možda zezaš, ali MM uvijek kaže, kad se ja požalim da ću krepat na licu mjesta - tako vam i treba kad ste se borile da ravnopravno s nama radite u rudniku!
Sad se uz posao i djecu osjećam ko rudar. Jedino me porodiljni "spasi".
A što se tiče žena od karijere, na četiri rukovodeća mjesta u mojoj firmi su žene (emancipacija - svaka čast). Od toga je samo jedna udana, nema djecu i neće ih nikad imati, a ostale tri nemaju ni partnera. To je malo ekstremna profesija, ali da ja (i druge mame) na tijelu bilježimo njihove prijekorne poglede kad se u 4 sata popodne "usudimo" otići po djecu u vrtić (one ne idu doma prije 6 ili 7), bile bismo pune prostrijelnih rana.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom