jako mi je žao

znam da ti ništa pametno ne mogu napisati u ovom trenutku, ali najvažnije je da ne kriviš sebe. to je jako lako reći, ali sigurna sam da smo sve prošle/prolazimo kroz istu situaciju. prođe nam kroz glavu da smo to sigurno nekako mogle predvidjeti, prepoznati ili preduhitriti... A nismo...

nadam se da imaš potporu kod kuće, koja razumije da je tuga jedan dugačak proces sa kojim živimo. slušaj svoje tijelo i svoje osjećaje...imaš na to pravo...

meni je jako teško bilo (i još uvijek je...) biti tužna pred Laiom...iako ona jako dobro zna što se dogodilo, a jednako se tako radovala i prolazila sve radosti trudnoće...
prvi dan nakon što sam došla kući, probudila se i rekla mi: Mama, dobro da sam se ja prva rodila! Zašto? pitam ja. Pa zato ako više nikada ne budemo mogli imati bebu barem imate mene !

meni je ovaj podforum donio puno dobrog - ponekad, i to vrlo često, mislim da nam je oblik psihoterapije u najboljem smislu!

javi se kada god ti je teško, a mi ćemo ti pokušati olakšati