luana, saljem ti i ja jedan veliki potpre. nazalost puno nas je ovdje koje te razumijemo. i ja sam rodila mrtvu curici u 40.tjednu trudnoće koja je bila savrsena i nitko ne zna zašto je srce prestalo kucati...

prošlo je 5 mjeseci i manje se grizem al fali mi svaki dan sve više...al naši anđeli su zaslužili da ih volimo i da nam nedostaju i trebamo ih se svaki dan sjetiti. al ono što ja mislim, koliko je god prevelik bol zbog gubitka...mislim da smo sve mi mame anđela ipak blagoslovljene i posebne na neki način, jer imamo svoje anđele koji nas prate i čuvaju...zato ne smijemo biti tužne da oni ne bi bili tužni...

drži se, znaš da si napravila sve što je bilo u tvojoj moći, išla si redovno na preglede i radila sve kako treba...a zašto nam se to dogodilo...teško je shvatit...al ne zaboravi da su naši anđeli s nama svaki dan...prate nas i žele da se njihove mame smiju i budu sretne...

nadam se da nisam zagnjavila...sšaljem ti puno toplih zagrljaja...