luana, daj si vremena! to ja stvarno sve još jako friško! treba dati tijelu da se oporavi, da se duša oporavi...
meni je sad žao što nisam potražila odmah stručnu pomoć jer mislim da mi se sad sve vraća, i sada ću potražiti pomoć, premda sam trenutno dobro! ali sve sam to potisnula negdje u sebi, ne dam nikom da dođe do toga jer ako dobro sakrijem svoje probleme možda tuga i bol nestanu! ali nije tako! guram glavu ko noj u pijesak! treba prihvatiti da situacija u kojoj smo se mi ovdje našle nije prirodna situacija, i treba znati živjeti s tim križom!
zato, vjeruj mi svi tvoji osjećaji su normalni! i moraju biti, što zbog hormona koji još u ogromnoj količni haraju tvojim tijelom što zbog činjenice da gorka istina svako malo se kao bumerang vraća nazad i lupi te taman kad misliš da si malo bolje!
ali mi žene smo jake i ono što nas ne ubije ojača nas... i zato ćemo sve mi ovdje to preživjeti i biti jake za naše buduće bebice koje samo čekaju da nam dođu...