luana, daj si vremena! to ja stvarno sve još jako friško! treba dati tijelu da se oporavi, da se duša oporavi...![]()
meni je sad žao što nisam potražila odmah stručnu pomoć jer mislim da mi se sad sve vraća, i sada ću potražiti pomoć, premda sam trenutno dobro! ali sve sam to potisnula negdje u sebi, ne dam nikom da dođe do toga jer ako dobro sakrijem svoje probleme možda tuga i bol nestanu! ali nije tako! guram glavu ko noj u pijesak! treba prihvatiti da situacija u kojoj smo se mi ovdje našle nije prirodna situacija, i treba znati živjeti s tim križom!
zato, vjeruj mi svi tvoji osjećaji su normalni! i moraju biti, što zbog hormona koji još u ogromnoj količni haraju tvojim tijelom što zbog činjenice da gorka istina svako malo se kao bumerang vraća nazad i lupi te taman kad misliš da si malo bolje!
ali mi žene smo jake i ono što nas ne ubije ojača nas... i zato ćemo sve mi ovdje to preživjeti i biti jake za naše buduće bebice koje samo čekaju da nam dođu...![]()