treba vremena.Kada ti se čini da si krenula naprijed,bit će dana kada ćeš se vratitu 2 koraka unatrag,ali to je normalno,sve su to faze u tugovanje koje moramo odraditi da bi bili bolje i skupili snage za dalje. Sve nam to pomaže da nađemo hrabrosti i snagu da se svakodnevno ne okrećemo unatrag i pitamo što bi bilo kad bi bilo,da ne plačemo za prošlosti nego u onom što smo imali pronađemo snagu za dalje, da ponovo pokušamo prigrliti svoj komadić sreće u onome što donosi sutra.

Teško je i čini se nemogućim,ali vjeruj mi želja da ponovo budemo sretni,osjetimo maleno biće ispod srca jača je od svega.
Tuga neće nestati,promijenit će oblik i sve bolne i lijepe uspomene o svom anđelu čuvat ćeš u srcu,kao što ćeš naći i nadu/želju za novom bebom....ali s vremenom.

Odtuguj,potraži pomoć na vrijeme ako ne vidiš da sama ne napreduješ .
Šaljem ti veliki