meni je moja psihijatrica također puno pomogla. ni u jednom trenutku nije koristila dobro poznate fraze o boljem sutra... pomogla mi je usmjeriti moju tugu na prava mjesta, kako da o tome razgovaram sa nekim trećim, što nakon povratka na posao... uglavnom, kako da se što bolje nosim sa svojim gubitkom...

u međuvremenu smo otkrile i neke druge probleme koje također rješavamo, a neizravno utjeću na načine tugovanja. pomaže mi da ih osvjestim, a to je po njoj jako važan prvi korak!

i zato ne boj se! i meni je prvi odlazak bio težak i zato je samnom išao mm koji je taj puta govorio umjesto mene, a ja sam samo plakala... svaki sljedeći puta mi je bilo malo lakše...