Pa naravno da je I savršen
I da, kod mene to ponekad prelazi granice normalnogi nemam baš ni trunke objektivnosti-niti jedno dijete nije toliko slatko, lijepo, pametno, šarmantno, umiljato...Ali isto tako niti jedno nije toliko zanovijetalo i cendralo
Dakle, kao što je rečeno-zlatna sredina, vidjeti i dobre i loše strane i prihvaćati ih jednako, voljeti dijete onakvo kakvo je.
Pohvalama ćemo mislim samo poticati razvoj pozitivnih osobina, odnosno gurati razvoj u smjeru koji nam se sviđa, a to je naravno individualno kod svakog roditelja
Slažem se da nema potrebe padati u trans nad svakom sitnicom, ali kao i cvijeta, niti meni ne bi pomogla niti jedna knjiga kada ga poželim pohvaliti