Hvalim ih. Ali opet ne pretjerujem. Moja mater je recimo napravila veliku grešku pa tako uzdizala brata preko krajnjih granica, baš to, uzdizali u nebesa njegovo postojanje. pa se dogodilo da je on kroz čitav svoj život bio uvjeren da bi svi oko njega trebali ljubiti tlo po kojem hoda a to je povuklo sa sobom tisuću drugih problema. Ona to i dalje radi

Meni je to nekakva škola da se zaustavim kad treba. Naravno da ih hvalim u čemu su dobri. Ali često pohvalim i drugu djecu, njihove prijatelje, kolege iz škole i vrtića..pokušavam doći do toga da shvate da je svatko u nečemu izniman, oni u nekim svojim stvarima, druga djeca u nečem drugom..