Možda je glupo ovo što sad pišem ali obečala sam MM da ću pisati i pitati. Nas dvoje smo jučer razgovarali o svemu tome što se trenutno događa s nama. Od tri neuspijele inseminacije, sada IVF(koji će biti uspiješan ), o ljekovima, injekcijama itd. I tek mi je jučer rekao, nakon dvije godine na Vv , kako je on sav lud i u panici. Kaže da ga je užasno strah za mene zbog svih tih ljekova i injekcija, kako se boji da ću se ja izdeprimirati ako nam sad ne uspije...a ako uspije...ajme meni. Hoće li trudnoća biti u redu, hoće li s bebom biti sve u redu, hoće li on znati s tom bebom i još tisuću pitanja ga mori.Uglavnom rekao mi je da će poluditi od svega toga. Da li vaš muževi tako reagiraju na sve to ? Kako se nose s svim tim postupcima,pokušajima, razočaranjima ?
Da me ne bi netko krivo shvatio želi on tu bebu isto kao i ja ali je eto puno više u panici nego ja