eto vidiš... znači tata ipak dobro komunicira s djecom i osjeća kada treba pokloniti nježnost...

ja znam da ima sigurno i nemuštih tata koji ne shvaćaju da treba djeci pokloniti i takav oblik nježnosti i poklanjati im ljubav i riječima, jer su na kraju krajeva i partnerici bili škrti na tome, ali to ne znači da ih treba osuditi zbog toga...

treba zdravo komunicirati s njima i kanalizirati im povratnu informaciju onoga što djeca kažu vama u "povjerenju"... zamisli sreću djeteta kad već sljedeći puta u susretu s tatom dobije ispunjenje svojeg "životnog" pitanja ili neke pritajene želje, a samo zato jer je mama to, svojom dobronamjernom inicijativom, tati prišapnula!

To je onda doista zdrava komunikacija u kojoj su djeca najveći dobitnici i sgurno neće više biti ovakvih nemira u duši i bojazni kad djeca odlaze od tebe, da li odlaze u tuzi il veselju...

Meni je evidentno, čim je djevojčica puna doživljaja s tatom i sretna u povratku, da je njoj s tatom očito nedvojbeno lijepo, težak je samo taj početni tren odvajanja od tebe, jer je kroz cijeli tjedan jednostavno navikla na tebe i nekad jednostavno tu ugodu sigurnosti i svakodnevne rutine koju imate možda ne voli prekinuti... Ali što će više ona dobijat tatinih iskaza privrženosti i sama stjecat sigurnost da će joj s tatom biti jednako tako zanimljivo, i da je tata isto pun ljubavi i zna to izrazit kao mama i uliti sigurnost djeci da su željena i voljena i da ih on jedva čeka na viđanjima, tim će više i ona te odlaske doživljavat sa slatkom čežnjom i veseljem...

Ja svome djetetu obavezno nekoliko puta tokom susreta, naprosto spontano, kažem da ga volim, vrlo se često zagrlimo i poljubimo i on u svakom trenutku sa sigurnošću zna da ga tata jako puno voli, bez obzira što ne živi s njime! Čak mi to sam i kaže... jako mu je važno da osjeti i da ga tata silno iščekuje vidjeti opet, tako da to i njemu ulijeva radost i želju da što prije opet bude s tatom... rezultat takvog odnosa je da on naprosto leti tati u zagrljaj svaki puta, kao da se mjesecima nismo vidjeli... isto tako želi ostati puno duže na igri s tatom u dnevnim viđanjima od propisanih sati i želi ostati spavati kod tate puno češće nego nalažu forme viđanja... ja nažalost nemam komunikaciju s majkom za dobit povratnu informaciju od djeteta, što vjerujem da bi još više obogatilo druženja s djetetom, a kamoli tek koliko nedostaje elementarna mogućnost da je možemo nazvati i reći kasnit ćemo pola sata ili sat i time djetetu smanjiti pritisak povratka i tog emotivnog stresa prelaska od roditelja roditelju te u stvari time donekle uravnotežit boravak prema potrebama djeteta, a ne tim formalnim, krutim i djeci neprirodnim pravnim pravilima viđanja!

Dakle možda baš ta roditeljska komunikacija nedostaje i tati tvoje djece, stoga komuniciraj s tatom otvoreno, prišapni mu povratne informacije djece, ne zadržavaj to ljubomorno ili nedajbože inatno za sebe u iščekivanju da on to sam prokljuvi i djeca će ti biti zahvalna, siguran sam puno zadovoljnija i opuštenija, a tebe stvarno ne košta puno, osim dobre volje i dobronamjernog htijenja!