Zadnja dva tjedna moj troipolmjesečni curetak odbija ostati sam. Nemojte me krivo shvatiti, ne ostavljam dijete ne znam koliko dugo ali zna se dogoditi da se umijem i operem zube poslijepodne jer ne stignem prije.
Do nedavno su me baby gym i mobil u kinderbetu spašavali ali u zadnje vrijeme kao da su joj dojadili. Nakon par minuta počne cendrati što prerasta u deračinu ako se ne pojavim kraj nje (i po mogućnosti intenzivno počnem baviti njome). To što sam ja tri metra dalje i meljem joj cijelo vrijeme kako bi me čula nema efekta.
Jesu li vaše bebe imale sličnu fazu? Radi li se o fazi uopće? Okolina smatra da me dijete "trenira" i ne pomaže kad im pokušam objasnit da tako mala beba ne može biti razmažena/zločesta/"trener"![]()
Cijelo vrijeme se trudim odmah zadovoljiti svaku njenu potrebu kako bi kasnije izrasla u dijete sigurno u roditeljsku ljubav i pažnju no sad već padam s nogu i zapuštam i sebe i kuću. Što se održavanja kućanstva tiče, MM uskače i stvarno je potpora ali nitko ne može otići na wc umjesto mene. Ne znam kako dalje - ne mogu cijelo vrijeme sjediti kraj nje, puštanje da "otplače" ne dolazi u obzir... kako da to preživimo?![]()