STRAH OD ŠKOLE

[cappy]

Radi se o mom 3,5 godišnjaku.Čudno , ali je tako. Problem je nastao od jednog nevinog komentara dok smo šetali uz zgradu škole, kako će on ići u školu , na što se on rastužio i pitao me : jelda češ ti sa mnom biti u školi ? I tako se on toga sjeti skoro svaki dan , oči mu se napune suzama i drhtavim glasom me pita hoću li biti s njim u školi. Vjerujte pokušala sam mu na razne načine odagnati taj strah, pokušavam iz njega izvuči od kud sve to , ali on je beskrajno tužan i samo ponavlja : hoćeš li ti biti sa mnom ?I ništa ga ne može smiriti , tako da sam rekla : da. Znam da to nije u redu , ali nisam znala kako to rješiti.A on sutra pita opet isto. Molim vas pomagajte !

[petra]

a o kojoj se školi radi? maloj školi iliti vrtiću ili osnovnoj? Jer ako je o osnovnoj, ima još 3 godine da zaboravi taj strah pa se ne trebaš brinuti.
a ako je riječ o vrtiću, onda ne znam - jel planira uskoro krenuti?

[cappy]

Radi se baš o školi.Naime u vrtić je krenuo ali neuspjašno , pa kako ga je i dalje mogla čuvati baka , odustali smo od vrtića , a to mu je bilo traumatično iskustvo , pa pretpostavljam da je njega strah odvajanja od bake i druženja s nepoznatim ljudima.Ja znam da ima vremena prevladati strah, ali ne znam kako da se trenutno postavim , jer kad se on toga sjeti ( a valjda ima takav strah od toga da se sjeti svaki dan )on iz mene izvlači obećanje da ću ja biti s njim u školi, pa ne znam što da kažem, ne bih mu htjela lagati , a ako krenem bilo što objašnjavati on se tako tužno rasplače kao da je kraj svijeta i ne prihvaća ništa osim gore navedenog.

[Cathy]

Pa reci mu, da ga budeš vodila u školu i iz škole, a da budeš ostala ako ti učiteljica bude dopustila. To nije laganje. A onda mu malo po malo objasni da si se raspitala i da učiteljice to ne dozvoljavaju.