Stvar je u tome da ga ja nikad nisam uspavljivala. On je davao signale umora (ovisno o dobi) i uvijek sam ga stavljala spavati kad bih primjetila da je umoran. Od cca. 2. mj. nije podnosio nunanje na rukama (u tom položaju je plakao), već sam ga stavljala u krevetić umornog i mazila dok ne zaspi. I to maženje mu je brzo dosadilo (nervozno je micao glavom) pa sam odustala od toga i pustila ga da zaspe. On bi se samo okrenuo na bok i zaspao. Bez ikakvih metoda, plača i sl. Nikad nije previše volio da ga se "ometa" pri uspavljivanju. :/ Ja sam nekad sjedila pokraj krevetića, a nekad bih odmah izašla iz sobe. On nikad nije primjetio razliku. Samo mu je bitno bilo da ga ne ometam.
Probala sam ga uspavati sa mnom u krevetu.... samo me čupao za kosu, gurao prste u nos i sl..... njemu je to bio poziv na igru, a ne spavanje. Za spavanje treba mir i minimalni kontakt.
Ne gledam na sat, već ga promatram i "čitam" njegove signale. Presvučem ga i nahranim prije nego ide spavati. Nekad zaspe uz bočicu pa tu nema plača, ali ako ne zaspe dok jede, obavezno plače. Dudu smo jedno vrijeme koristili, ali ju sad sam odbija. Pljuje ju čim mu probam staviti u usta.
Dosta se ovdje spominjalo da neki roditelji i po sat vremena uspavljuju dijete. Zanima me kako? Što zapravo radite s djetetom u tom vremenu?
Mučno mi ga je slušati i žao mi je da se toliko dere

iako to ne traje dugo, ali ne bih ni ja voljela svaki dan zaspati uz plač i deranje. Isprobala sam sve što mi se instinktivno činilo da bi ga moglo smiriti. Više nemam ideju.
I, da, probala sam ga i ranije uspavljivati. Obično ima razdoblje budnosti od 3-4 h. Probala sam sa uspavljivanjem "po satu" i stavljala sam ga u krevetić nakon 2,5-3 h budnosti. Samo skače po krevetu, smije mi se i igra se dok mu ne dosadi, a onda plače da ga izvadim van iz krevetića, što i učinim.