ove priče su mi tako poznate...

mi imamo Magu. Mago s gospođicom radi baš sve, razdvajaju se samo kad se ona kupa, ali i to tako da Mago gleda s ruba veš mašine, skoro na granici da se i on pridruži u kupki. S Magom se spava, budi, jede, ide u vrtić (tete ga broje kao vrtićarca ali su je uspjele nagovoriti da Mago bude stacioniran na ormaru dok je u vrtiću) - uglavnom ne postoji aktivnost koja se može obaviti bez Mage. Kad je Magi nužno kupanje, tada ga uz priličnu pompu stavljamo u veš mašinu i pratimo proces pranja i stalno ga obilazi dok se suši - kao on sad tu jadan samuje(radijator/balkon- ovisno o godišnjem dobu), pa mu ona krati vrijeme
Ta vezanost je tolika da se dijete naučilo služiti samo jednom rukom za sve što radi, jer beštiju stalno nosi pod drugom rukom-onako pod njušku, ko torbicu, tako da je non-stop upozoravamo da ima dvije ruke i da se počne služit njima..
E sad zamislite što se desi kad se "član obitelji" izgubi, kao što se nama desilo prošlo ljeto.
MM je stavljao cure u auto, a Magu odložio na krov i krenuo... Dobro cure su bile spakirane kak treba, ali jadan Mago se nije dobro proveo. Shvatili smo mi da Mage nema otprilike 5 minuta nakon polaska (tad se ona razbudila i pitala: "A gdje je Mago?" i sjetio se tata što je učinio i naravno okrenuli smo se iz istih stopa i vratili na "mjesto zločina", ali Mage NIJE BILO :shock: . Ne moram ni pisati da smo cijelo parkiralište pretražili detaljno, da smo se vozili istom rutom kojom smo krenuli (i to nekoliko puta) sve u nadi da ćemo ga pronaći...ali bezuspješno.
Kad smo kapitulirali i shvatili da se Mago izgubio, krenulo je slaganje priče o tome kako je Mago morao hitno otići na put brodom (sve se dešavalo na godišnjem) i kako će poslati brata da je pazi i sto nekih drugih "utješnih" priča. Naravno Magu nije mogao zamijeniti nitko, ona je bila neutješna a kod odlaska na spavanje tražila je od nas da joj ni ne dajemo nikog drugog, jer nitko nema takvo uho kao Mago (ona ga češka po uhu dok zaspiva)
Da ne duljim dalje organizirali smo pravu potragu, isprintali plakate s Maginom slikom, brojevima telefona i molbom poštenom nalazniku da ga vrati (naravno i s obećanjem o nagradi) i nadali se najboljem.
Ta je muka (a vjerujte mi, koliko god blesavo zvučalo, svi smo bili u depresiji) trajala desetak dana, do dana kad je MM primio poziv s pitanjem: da li vi tražite Magu? i s obavijesti da gospođa misli da je dotičnog s plakata vidjela kod pedijatrice u čekaoni... :D :D :D Akcija koja je uslijedila bila je brza i munjevita. Dobra gospođa je otišla po Magu, šogorica je potegnula do mora i nakon prepoznavanja prepratila Magu do vikendice, a mi smo se brzopotezno za vikend spremili na more.
Ponovni susret smo organizirali na način da je Mago "pozvonio na vrata" (uspjela sam kupiti mali kofer i par poklončića koje je Mago donio sa putovanja), a dijete mi je, al doslovce zanijemilo od šoka kad je otvorila vrata i ugledala voljenog na pragu ...(taj dio bi sad sigurno promišljenije napravili)
Srećom Mago se više nikad nije poželio putovanja...a nadam se ni da neće...