Ne radi se uopće o meni ili mom djetetu, radi se o principu.

Što se mene osobno tiče, u cijeloj priči najveći problem mi je bio što sam dva puta morala voditi dijete u vrtić.

I nisam samo ja u pitanju nego vrtići očito traže medicinsku dokumentaciju za svako dijete kod kojega bilo pedijatar bilo sam roditelj u upitniku navedu da se kontrolira kod nekog specijalista. I to kod prijave djeteta u vrtić.

I za to smatram da nikako nije u redu jer:

1. zadire u privatnost

2. u vrtiću ne postoje stručne osobe koje mogu interpretirati nalaze.
Naime, to što tvoj vrtić ima liječnika u timu čini mi se više kao iznimka (vrtić u koji sam ja prijavila dijete nema liječnika u timu).
Zašto mislim da ti ne možeš čitati nalaz - pa, nemoj se ljutiti, zato što nisi završila medicinski fakultet. Interpretacije nalaza tj. objašnjenje djetetovog stanja od strane liječnika, to se apsolutno slažem da vrtić može tražiti ako smatra da ima potrebe.

3. činjenica da vrtić kod prijave traži dokumentaciju ostavlja vrlo neugodan dojam da će ta dokumentacija utjecati na primanje ili neprimanje djeteta u vrtić. Ja sam danas u Pravilniku o obrascu za sistematski pregled vidjela da djetetov liječnik piše da li je dijete ili nije sposobno pohađati vrtić + ima li kakvih posebnih napomena. Ne vidim nikakvu potrebu da se kod prijave - znači za dijete za koje se uopće ne zna hoće li biti primljeno u vrtić ili neće daje više podataka od toga.

Što se naše 'priče' tiče, Leine motoričke poteškoće završene su sa godinu i pol dana kad je prohodala. Svi njeni nalazi uvijek su bili uredni, dapače i psiholog i logoped procjenjuju je kao napredno dijete sa znanjima iznad svoje dobi. U zadnje je vrijeme prilično sramežljiva, ali to ipak nije dijagnoza. Što hoću reći je da se ja oko ove priče nisam uzrujala radi toga što Leu netko ne bi primio u vrtić zbog njenog stanja, nego principjelno.