I Mima, i Peterlin, i Frida - ma, jasni su mi svi rakursi. Treba naći osnovu povjerenja. Iz moje perspektive je kamen spocitanja koji (nekim) roditeljima ne ulijeva povjernje je to što se prije upisa inzistira na specijalističkoj anamnezi, koju onda roditelj mora davati u više vrtića. S druge strane, nekako iščitavam iz postova da je ta spec. anamneza i prije upisa i uvedena iz vrtićke perspektive nepovjerenja da će roditelj ili pedagog biti relevantan transmiter med. podataka o djetetu, a nije niti to lijepo, da se tako izrazim, tj. nepovjerenja ima i s vrtićke strane, očito. A nadam se da se razumije i roditelja koji će se naći u situaciji da med. sestra iščitava, npr., detalje ex dg-a o motornom razvoju, kad je default kojim se i većina pedijatara rukovodi stare knjige da je default za samostalno posjedanje 6 mjeseci, a sad se to pomaklo na 8 itd. Pa će eventualno ubilježiti negdje kasni i sl. Osim toga, koji je value added bilježenja da je dijete u obradi negdje drugo. Meni se onako, čisto laički i sa strane čini, da bi bilo logičnije više skrinirat ovu djecu koja i nisu u obradama jer se tu možda može nešto uočiti i intervenirati i slati dalje kod vrtićkih fizijatara itd., a pustiti na miru ove koji se ionako vrte po institucijama i vjerovati da će Goljak, Srebrenjak i roditelji sl. OK napraviti svoj posao. Mislim da je jednostavno stvar krivo ispoklopljenih kompetencija, a vjerojatno je kamen spoticanja to što se te informacije traže na samoj prijavi, inače bi bilo logično iz te perspektive - radimo svi za dobrobit upisanog djeteta XY.