Bas sam pre nekog vremena konstatovala kako je lepota medjusobnog odnosa mojih devojcica vaznija od svake njihove svadje.
Kada je Nadja dosla kuci, nije bilo klasicne ljubomore, Ivana uje ucestvovala u svemu oko bebe, sva velika i vazna. Primetili smo jedino da se tesko odvaja od nas, jedno vreme cak ni u vrtic nije htela da ide, cuvala je devojka svoju teritoriju...
Prijateljica koja ima nesto vece cure upozorila me je da je ljubomora maldjeg deteta takodje mnogo gadna stvar. Mi se sad susrecemo sa tim .Nadja ne da svoje mesto u krilu, svoju stolicu, a o maminoj paznji da i ne govorim... Siinoc je doslo do prave eksplozije placa - obe su bile umorne i u isto vreme htele mamu svaka u svom krevetu. Kako se priblizim jednoj, druga pocne da urla iz sveg glasa. Uzas... kao da imam dva odojceta u isto vreme u kuci....
Ipak, lepi momenti su mnogo cesci i vrlo dirljivi. Po nekoliko puta na dan se bas nezno maze, uvece Ivana "cita" Nadji knjigu dok sede u istoj fotelji, a Nadja joj spusti glavu na rame. kada Nadja uradi nesto novo, Ivana sa ponosom trci da nam to kaze. Sada sve cesce jedna drugoj popuste u svadji ili stanu na sestrinu stranu ako jednu izgrdim.
Ja sam jedinica i sve ovo mi je potpuno novo - i sestrinske tuce, ali i mazenje. I sigurna sam da je to bogatstvo koje se nicim ne moze platiti - one imaju jedna drugu i to je neprocenjivo.