 |
|||
pogle ovo boldano - pocnimo s tim. ipak je lakse ako se budi x puta nocu nego xy puta nocu, zar ne?krumpiric prvotno napisa
feilx, a jes vidla da moje dijete ne zaspiva na cici, i sve to divno krasno, ne nudim dojenje na kme, i ko zna šta sve-pa se i dalje budi, manje, al budi sedaj sta das, i mali pomak je puno za mamu zeljnu sna
felix, nitko od nas nije rekao da mu ne smeta nespavanje.
smeta, ali ne pod cijemu izbacivanja djeteta iz kreveta i odgojnih metoda koje bi mi pale teže od nespavanja.
naravno da mi je teško; često noću urlam da ne mogu više. i svašta nešto, nije ni za pisanje.
ali ja to moram prihvatiti jer ne mogu dijete vratiti u rodilište i reći "roba s greškom".
jer, temelj mojega roditeljstva je da prihvatim dijete onakvo kakvo jest.
inače, što ću sutra s njime ako bude loš u školi?
dati ga susjedi da se bakće s njime jer ja moram imati svoj mir.
a vjerujem da su puno gore nesanice kasnije od ovih sadašnjih.
krumpiric, imam te ja na umu, ne brini, razmisljam cesto o tonkinom spavanju
ni u kom slucaju ne zelim reci da su tvoje ili necije odluke lose ili manje dobre, samo razmisljam naglas...
i ja naravno zelim prihvacati svoju djecu bezuvjetno, takvi kakvi jesu, ali isto tako razmisljam koliko sam mozda sama dovela do nekog njihovog meni nepozeljnog ponasanja i koliko se moze neko njihovo ponasanje i navike promijeniti, bez da mijenjam njih same. dakle, ne zelim mijenjati djecu, zelim mijenjati ponasanje i navike, a to su razlicite stvari...
ja sam pak sigurna da nikako ne zelim jos jednom proci ono sto sam prosla sa zekanom, a isto tako sve vise mislim da to razdoblje nije bilo dobro ne samo za mene, nego i za njega. ne samo zato sto kronicna neispavanost utjece na moje reflekse (jednom sam se zabila u auto iza sebe jer mi nije palo na pamet okrenuti glavu i pogledati, totalno sam bila u 'safe modu') i ponasanje prema njemu (koliko sam se puta izderala na njega po danu jer nisam imala snage za toleranciju), da ne govorim o zdravlju (dugo sam imala neurodermitis na bradavicama koji je prosao kad sam prestala dojiti nocu) nego i jer to utjece na njega (dok sam bila najfrustriranija i najumornija zbog nespavanja i nemoci da to promijenim, i on je bio psihicki u groznom stanju).
dakle, moze dojenje nocu, moze spavanje zajedno, moze sve to, ali bradavica u ustima pola noci - necu i ne mogu. tocka.
tako da zelim naci nacine, njezne i pune ljubavi, da nadjemo nesto sto ce odgovarati djetetu ali i meni. a ne vjerujem da su bas sve metode gore od nespavanja. naravno, plakanje ne dolazi u obzir, ali izmedju cry-it-out i potpunog prepustanja sudbini, tj. djetetovoj navici, cini mi se da postoji siroko podrucje koje se uglavnom ignorira.
Mi smo sad bile doma tri tjedna, zaspe na cici, i ujutro se pristeka i onda jos oko sat vremena kunja. Cim sam pocela raditi, cim smo skupa tri sata dnevno (jer ona u osam obavezno spava) pola noci je na cici! Nije lako ali mogu izdrzati bez vecih problema, spavam ja dok ona doji (iako to nikada nije neki čvrsti san). Fascinira me samo kako bez ikakvog problema zaspi MM, baki, u vrticu, kada mene nema, nije me bilo sedam dana doma, spavala je i noc odlicno. Cim sam se vratila - sve po starom
o daMi smo sad bile doma tri tjedna, zaspe na cici, i ujutro se pristeka i onda jos oko sat vremena kunja. Cim sam pocela raditi, cim smo skupa tri sata dnevno (jer ona u osam obavezno spava) pola noci je na cici! Nije lako ali mogu izdrzati bez vecih problema, spavam ja dok ona doji (iako to nikada nije neki čvrsti san). Fascinira me samo kako bez ikakvog problema zaspi MM, baki, u vrticu, kada mene nema, nije me bilo sedam dana doma, spavala je i noc odlicno. Cim sam se vratila - sve po starom
i dal je to zaista bez razloga? Nekako ne vjerujem.
sve bih ja tvoje potpisala, ali moje dijete i ne doji noću.
ali eto, u zadnje vrijeme se opet budi... i preko 50 puta tijekom noći.
i jest istina da sam danju nervoznija zbog noćnog nespavanja, ali kako promijeniti?
kod mene nije rješenje odvojiti dojenje od spavanja jer on doji samo prije spavanja. i ne zaspi na sisi, nego još malo prošeta, ode vidjeti tko što po kući radi, traži neku od igračaka, pa izjavi da je "strašno, jako, užasno i nepodnošljivo gladan"... i tako po nekoliko puta.
a sto radi kad se probudi? vodis ga na wc, das vode...?
moram priznati da meni puno lakse padaju nocna budjenja koja nisu vezana uz dojenje. lakse mi je starijeg odvest pisat nego mladjoj dati jesti. vjerojatno je kod mene to nocno dojenje postala trauma u nekom momentu.
Posljednje uređivanje od Felix : 16.02.2011. at 16:03
Curke,
pitanje -> vidjeh na rodi članak "Kako prospavati noć?" pa me zanima što bi značilo "starije dijete" u ovom kontekstu:
Vrlo je važno zapamtiti da vodite brigu i o sebi!
· Odmarajte se dok beba spava. To je pogotovo važno kad imate zahtjevno dijete.
· Prošećite. Sunce i svjež zrak koristit će i vama i bebi. Šetnja s vašom bebom zamotanoj u marami, nošenoj u «klokanici» ili u kolicima može biti izvrstan način da se riješite stresa.
Nekoliko savjeta za uspavljivanje starije djece:
Potičite stariju djecu da sami zaspe
- Odredite vrijeme odlaska na počinak.
- Uspostavite svakodnevnu večernju rutinu kao što je kupanje, oblačenje pidžame, pranje zubi, odlazak na WC, pričanje priče ... Završetak treba biti u djetetovoj sobi tako da dijete shvati svoju sobu kao mjesto gdje se događaju lijepe stvari (pričanje priča, maženje, pjevanje).
- Odlazak na počinak učinite zabavnim i sa što je moguće manje sukoba i natezanja.
- Naučite djecu da zaspu sami. Nakon što je njihova večernja rutina završila stavite dijete u krevet i izađite iz sobe.
- Budite sigurni da se mir i tišina nastavi tijekom cijele noći u djetetovoj sobi.
Iako bebe najčešće zaspu na majčinim rukama, tijekom vremena želimo ih naučiti da sami utonu u san. Nakon čitanja priče, pjevanja ili nekog drugog načina uspavljivanja, poljubite svoje dijete, zaželite mu laku noć i izađite iz sobe. Djetetu možete reći da ćete se vratiti za nekoliko minuta da ga obiđete, a ono će do tada najvjerojatnije već spavati. Možete ostaviti upaljeno malo svjetlo dok dijete ne zaspe, a svakako je važno napomenuti djetetu da ste u blizini, i biti spremni se vratiti na njegov poziv.
Naime, ja svog mišeka ne znam kako bih potkanula, čim ga spustim u krevet (bilo naš u kom zapravo spavamo svi skupa u većini slučajeva, bilo u kindač) on otvori oči i počinje dreka - i tu onda ne pomaže nikakvo češkanje leđa, pjevanje, umirujuće pričanje, nikakvo milovanje niti ležanje uz njega pa tada čak često niti cica jer je preuzrujan... Tad ga trebam uzeti u ruke i hodati po sobi (ne samo sjediti i nunati!) dok mi se opet ne čini da spava pa ga pokušati spustiti ponovo...
A zaspati sam naravno ne može..ako u krevetu ne zaspe na cici onda je malo bed jer za početak može malo milovanja, ali ubrzo mu to tada više ne paše pa trljajuć okice ne zna kako zaspati pa počne plakati i ostaje tada samo nosati ga...
E, pa me zanima što znači kada pišu da starije dijete treba tada pustiti malo kad počne tako cendrati pred spavanje kako bismo vidjeli da li će se sam smiriti? Kako pričekati i koliko? Kako ga potaknuti? Možda bi se on zaista i sam smirio nakon malo negodovanja, ali eto ja se bojim da je to onda već kao cry-it-out za početak, iako usred noći onak umorna i iscrpljena još kad i nosati moram a kičma puca čeeesto si mislim o toj metodi
mislim da se to odnosi na djecu s kojom mozes komunicirati, koja razumiju kad im kazes da ces se vratiti - ja bih rekla min. 18 mjeseci
to je moj dojam, ne mora biti tocan.
Ja se samo želim pohvaliti na prospavanoj noći nakon mjeseci i mjeseci konstantnih buđenja i dojenja. Jučer smo ga eto nekako zaboravili staviti spavat po danusjetili se toga tek oko 18.00 ali tad je bilo prekasno a on gambao po kući i uopče se nije ćinio pospan. Dojio je, pa je papao kašicu, pa sa mnom jabuku, pa opet malo dojio, zaspao oko 21 i probudio se tek u 05.30 posisio 5 minuta pa onda potegnuo do 08. Zaboravila sam kako je super spavati!!!
ooo, bravo špirek!
i ovaj moj malac je popravio spavanje - kad uveče zaspi, najčešće se ne budi sve do pet, šest ujutro, takodje sisa i nastavi do 7,8, danas čak do pola devet...
uz "malu" napomenu. spava sa nama, krevetić je omrznuto mesto...
Boobamaro, Felix je vjerojatno u pravu, no ja čisto sumnjam da bih se ja ikako mogla dogovoriti sa svojom malom seratoricom oko toga da će mama doći. Nema šanse.
Istina, nisam niti pokušavala jer rutina je sljedeća - kupanje, ponekad kakav zalogajčić ili malo griza, kapi Deda vitamina, gašenje svjetla, sikenje, maženje, pjevanje, ponekad malo glupiranja... Sve to zna trajati i do sat vremena. Uopće nemam ideju kako bi ona posisala do kraja i da ju ja ostavim da spava. Čak neće ostati ni u krevetu ako kažem da joj idem po vode, mora ići sa mnom (iako je cijeli dan sa mnom, igramo se, mazimo, stvrano joj ništa ne fali... čak neće ni s MM ostati, valjda je navikla da sve radimo zajedno).
Večeras me je izludjela, a onda sam bila toliko ljuta na sebe...
Kada se predvečer probudila, nije htjela jesti što sam joj pripremila, brljala je... onda smo se igrali pa pravili kolače i neke slane keksiće i sve je to trajalo. Ona je u međuvremenu lizala šećer, umakala prste u tijesto, jela jabuke, sira, pila sok od jabuke, jela putar... sve je morala probati i kada sam joj ponudila večeru, pojela je dva, tri zalogaja, popila malo jogurta i gotovo. Mislila sam joj napraviti griz nakon kupanja, ali kako se zaigrala, išli smo kasnije na kupanje (pred 11) i kada sam ju pitala hoće griz, šutjela je, ignorirala me i ja si kontam, ma sisat će i zaspat, umorna je.
No, ona je svoje posisala i krenula se glupirati, skakati po MM, po meni, pjevati, kao da se tek probudila. I nakon što sam ju 10 puta pokušala vratiti u ležeći položaj, pitam ja nju je li gladna, hoće jesti. Naravno, da, AM, AM tuh (kruh). I sad di luda (ne)matero, donosi kruh u krevet i čekaj da se dijete zasiti. Onda je lijepo popila vodice i brzo zaspala.
Inače se još uvijek budi svakih sat i pol, dva. Možda da spavam uz nju, a ne visim za kompom ne bih ni skužila to njezino buđenje, ovako me stalno prekida. Ccc.
I naravno, bravo za Špiru!
Posljednje uređivanje od SikaPika : 25.02.2011. at 03:23
sikapika, kad ona ide spavati? jel inace oko 11? mislim da je to prekasno.
prvo pravilo u tim sleep-help knjigama je da djeca trebaju ici spavati rano, naaajkasnije u 9 navecer. i zvuci cudno, ali iz mog iskustva proizlazi da ako idu spavati ranije (8, pola 9), bolje spavaju i vise spavaju nego ako idu spavati recimo u pola 10, 10. i zadnje dnevno spavanje ne smije biti prekasno.
Tenks curke! I meni se čini logično da je se misli kad te već dijete može razumijeti, ali kad na početku teksta piše već vrlo rano ili 6-8 tjedana za početak neke rutine (ok, kužim za kupanje, pjevanje, htranjenje i vrijeme spavanca) , ali negdje još čitam kako nije prerano bebi pričati pa više ne znam, možda bi i trebalo pa polako s vrremenom i to shvate...
Mi imamo šemu da oko 7 idemo kupanac i igranje i škakljanje i smijanje /mazanje/pidžama/pozdravljanje i puse za laku noć/hranjenje tj.cikanje, pjevanje i maženje pa onda oko 8-8:30 uglavnom zaspe i to kako kad ponekad uz cicu, ponekad ga valjda zubi razljute pa počne cendrati pa ga nosam ako se cendranje pojačava dok ležimo i nikaj ne pomogne...
No mene najviše muči što onda kad zaspe tak lijepo i blaženo spava, misliš si spavat će tri dana, a ono evo ga za 5-10-15-30-50 min (kako kad) on zove i onda više cicu ne pušta...tako da osim što ama baš nikaj ne stignem k tome se niti ja ne naspavam jer on nije baš premiran u krevetu nego se vrti i okreće, po cijelom ga je krevetu i u svim smjerovima, pa stalno moram se i ja poštimavati s cicom...jer ako je nema, kad ko pesek šnjofa i približava mi se, onda kmekme i tad ne pomaže niti podizanje bradice, niti maženje, niti pjevušenje...i tako do jutra..možda ima jedan ili dva perioda kad malo mirnije i čvršće odspava kroz noć, ali to nikad nije više od sat-sat i pol u komadu...
Koliko god ga volim neopisivo i najnajnajviše na svijetu, ponekad me stvarno to čudno spavanje toliko iscrpi da me glava rastura danima, a noću budi glavobolja kad i uhvatim neki drijemež...pa se pitam hoće li se to bar malo normalizirati jer ako ovako nastavi kad počnem raditi ne znam kako ćemo...
Pa čekam, možda kad dođe prvi zubić bit će malo mira, ali tako čekam već više od 4 mjeseca, pa si mislim sad evo uči sjediti/pokušava puzati/diže se na noge, ali onda opet stalno će biti nešto, a do četvrtog mjeseca je taaaaak lijepo spavao....
Mogu samo reći dragi Bog mi dade snage da preživim još jedan dan i noć i tako od danas do sutra...
Ma joj, Felix, i kasnije. Nekada zaspe u ponoć.
Ma ne znam gdje smo falili. Znam da to nije dobro.
Inače smo MM i ja noćne ptice. Vidiš i po mojim postovima kada ih pišem. Noću mogu dugo biti budna, odspavati par sati i uz nju popodne sat, sat i pol. Znam da dugoročno nije dobro...
Valjda je fora u tome što sam ja kod kuće, ne idem na posao pa onda ujutro do kasno spavamo. Da ja spavam do podne, valjda bi i ona.
Ujutro mi bude žao (a i samoj mi se spava) budit ju ranije pa ju pustim do 9, a onda popodne ide spavati nakon ručka.
Ma baš sam htjela otvoriti novi topic, ali kad ste već tu, evo problema:
M. se ujutro budi sa sikom u ustima (oko 9, s tim da cijelu noć sisa, po malo), onda doručkuje oko 10, pola 11. Ne pojede nešto puno. Onda ili idemo van ili se igramo. Nakon toga pravim ručak jer mi je važno da svaki dan jede svježe kuhano (kad sam već kod kuće) pa ruča i nakon toga ide spavati. No, često se dogodi da odužim s tim ručkom zbog kojega joj se pomakne popodnevno spavanje pa se dogodi da ide spavati i u pola 4.
SAd se pitate, šta ne stavim dijete spavati pa kuham dok on spava. E problem je u tome što ona kada zaspi, odspava 45 minuta, onda se probudi pa ja moram leći pored nje da ponovno zaspi. No, moram i ostati uz nju jer se inače budi. Nisam nikada do sada probala maknuti se i vidjeti što će biti jer mi bude žao da ne spava.
S druge strane, mislim da nije zdravo za želučić što tako brzo nakon ručka ide spavati i još se na sve to što pojede (a uglavnom dobro jede) nalijeva sikom.
Evo, danas je zaspala nakon ručka (kupus na paradajzu i pečeno jaje), a kako sam ja bila pospana, ostala sam uz nju pa je sisala sve vrijeme. Nakon 45 minuta se promeškoljila i počela plakati. Imam osjećaj da joj se podrigivalo, kao da joj se dizala hrana (i inače kada se probudi nakon tih 45 minuta, podrigne, a po noći ju zna probuditi prdac, ima jako lak san). Bilo mi je baš grozno, ali ne znam što raditi.
Znala sam ju staviti na spavanje i nakon što je jela nešto sitno (kruh s nečim, žgance...), ali bi se svejedno probudila.
Dakle, ona na dnevno spavanje ide 5 do 6, nekada i 6,5 sati nakon jutarnjeg buđenja. Je li to prevelik razmak? Onda odspava po tri sata. Bude mi žao buditi ju. Probudi se oko 18 h, nekada i kasnije. I onda na spavanje oko 22, 23 sata. Nekada mi treba pola sata za uspavljivanje, nekada, kao večeras i više od sat vremena.
Nije meni ništa od toga bed, imam ja i živaca i vremena, ali mi je žao ako njoj radim štetu.
Posljednje uređivanje od SikaPika : 01.03.2011. at 04:52
uhhh, slično i kod nas, uz modifikaciju da malac ustaje ranije, jer ja ustajem da budim devojčice. plus što dremne pre podne pola sata. e, onda se vreme za popodnevno spavanje oduuuži. upravo zato jer se budi kad ja nisam uz njega, pa moram da sačekam da se spremi ručak, izadjemo napolje, devojčice i on ručaju. tad već bude jako umoran i dugo spava popodne, pa zbog toga uveče teže i kasnije zaspi (oko deset)...
ni ja za sad nemam rešenje; ako ga ostavim da spava sam, spavaće kraće i biće nervozan čitav dan, ako legnem sa njim čitava kuća trpi...
on je sada na prelazu izmedju dva i jednog dnevnog spavanja...sve se nadam da će, kad preko podneva bude spavao samo jednom (što se desi ponekad kad ustane kasnije), legati na vreme...
SikaPika, mislim da ti ovaj kasnopopodnevni san sve poremeti. probaj pripremit ujutro namirnice, pa skuhat u tih 45min, leći s njome,pa jedite kad se probudite. Moj sin dugo vec ne spava popodne, ali njega sam znala ujutro ranije buditi kad bi počeo s tim nespavanjem.
Inače, on je što se noći tiče, uvijek bio super. Spavanac oko 9, sad što je stariji, zna biti malo duže, ali ok. Ali seka nam je unijela kaos u raspored. Upravo je zaspala. I tako svaku večer. Nismo baš točni u sat, ali recimo: spava do 9, oko podneva spavanac, pa jedan popodnevni oko 4-5. Uredno mi zaspi oko 9,pola 10, ali za pola sata se probudi vesela i zaigrana i onda do ponoći...probam joj uvaliti cicu čim se počne meškoljiti ali ne pomaže. nekad zna biti i budna od recimo 18 pa do 23... iscrpila sam sve ideje, ako imate neki savjet, zahvaljujem, jer ovako ne mogu funkcionirati
Evo da se i ja malo pozalim. Mene izludjuje samo jedna stvar, a to je da mi mala zaspi izmedju 22 i 23 h, kako koji dan i taman kad ja pospremim nered koji je ostao iza nje i spremim sebe spavati i taman legnem u krevet sva sretna kaj cu konacno zaspati ona se probudi
Cure, evo već treći, četvrti dan ide spavati u 13 sati i spava do 16. Nekada pojede dio ručka prije spavanja (juhicu), a ostalo kada se probudi.
Istina, i dalje se popodne budi nakon pola sata, 45 minuta i onda moram leći pored nje. U to vrijeme pripremim sve za završetak ručka ili ga završim, a onda pokraj nje čitam knjigupa i sama zaspem.
Navečer zaspe najkasnije u 22, 22.30. I to je kasno, ali kad tata ovaj tj. radi drugu smjenu pa dok on dođe, jedu skupa, poigraju se, brzo prođe vrijeme.
Zanimljivo je da bez obzira što zaspe ranije, ujutro spava do 8, pola 9. Sad imam grižnju savjesti jer imam osjećaj da je premalo spavala zbog mog principa jedenja svježeg ručka.
a. k. Slično je i kod nas samo što za razliku od tebe, ja kas spremim sve za njom/nama, sebe, sjednem za komp ili raditi nešto drugo (gledati film, peglati, što god), ona se probudi. Na sreću, brzo je opet uspavam, ali je opet budna za sat i pol.
Valjda će do škole naučiti spavati kako spada
Mislila sam nedavno kako me ne bude nadam se na ovoj temi a evo ipak moram....
Možda se ponavljam ali sada već stvarno više ne mogu i ne znam što da radim.
Bebač ima 9 i pol mj. i nije da ne spava, spava on ali se budi svakih sat, sat i pol, tu i tamo 2 sata, do nedavno smo izgubili i po 3h u komadu. Ja padam s nogu od umora, kaos mi je u stanu, jedva stignem pojesti, preko dana spava 2 puta nekad pola sata, nekad sat vremena. Taman ulovim jedan ritam i opet on počne s nekim novim....
Uvela sam mu prije 2 dana 3. obrok samo zato da vidim da li će bolje spavati, nije baš ni da je sve pojeo, par žličica (dok doručak i ručak najčešće lijepo pojede) ali naravno i dalje se budi.
Neki mi komentiraju da sigurno nemam dovoljno "jako mlijeko" ili izlaze mu zubi, pa ne izlaze mu zubi mjesecima.
Sad mu izlaze gornje jedinice ali nije nešto sad da je posebno nervozan i plačljiv, i doljnji zubi kad su izlazili nije bilo posebnih problema.
Znam da mu je potrebna moja blizina i maženje, spava u krevetiću odmah uz mene (skinuli smo stranicu) ali zapravo to je za samo prvi san, uglavnom spavamo skupa, preselim ga ponekad kad se sva ukočim i samo da se do idućeg buđenja ispružim ...jer...sve me boli...
Isključivo sam ga dojila 6mj.kad smo krenuli s dohranom, čajeve ne pije, vodu jako malo, preko dana doji 4,5 puta, ali zato preko noći X puta, dudu nije nikad prihvaćao.
Osjećam se iscrpljeno, iscjeđeno, na rubu snaga. Kila imam manje nego prije nego sam trudna ostala...
Da li se moram pomiriti sa takvim buđenjima? Svaki mjesec si mislim pa bude uskoro valjda, ipak je već veliki, gladan nije sigurno
Draga Mašnica,Mislila sam nedavno kako me ne bude nadam se na ovoj temi a evo ipak moram....
Možda se ponavljam ali sada već stvarno više ne mogu i ne znam što da radim.
Bebač ima 9 i pol mj. i nije da ne spava, spava on ali se budi svakih sat, sat i pol, tu i tamo 2 sata, do nedavno smo izgubili i po 3h u komadu. Ja padam s nogu od umora, kaos mi je u stanu, jedva stignem pojesti, preko dana spava 2 puta nekad pola sata, nekad sat vremena. Taman ulovim jedan ritam i opet on počne s nekim novim....
Uvela sam mu prije 2 dana 3. obrok samo zato da vidim da li će bolje spavati, nije baš ni da je sve pojeo, par žličica (dok doručak i ručak najčešće lijepo pojede) ali naravno i dalje se budi.
Neki mi komentiraju da sigurno nemam dovoljno "jako mlijeko" ili izlaze mu zubi, pa ne izlaze mu zubi mjesecima.
Sad mu izlaze gornje jedinice ali nije nešto sad da je posebno nervozan i plačljiv, i doljnji zubi kad su izlazili nije bilo posebnih problema.
Znam da mu je potrebna moja blizina i maženje, spava u krevetiću odmah uz mene (skinuli smo stranicu) ali zapravo to je za samo prvi san, uglavnom spavamo skupa, preselim ga ponekad kad se sva ukočim i samo da se do idućeg buđenja ispružim ...jer...sve me boli...
Isključivo sam ga dojila 6mj.kad smo krenuli s dohranom, čajeve ne pije, vodu jako malo, preko dana doji 4,5 puta, ali zato preko noći X puta, dudu nije nikad prihvaćao.
Osjećam se iscrpljeno, iscjeđeno, na rubu snaga. Kila imam manje nego prije nego sam trudna ostala...
Da li se moram pomiriti sa takvim buđenjima? Svaki mjesec si mislim pa bude uskoro valjda, ipak je već veliki, gladan nije sigurno
ovo je ko da sam ja pisala. Sa naših osam i po mjeseci imamo i do 15 buđenja po noći, i ne, ne budi se za sisanje to bude nekad dva puta nekad jedanput. Kod preostalih buđenja ne želi ciku, ako mu je dam onda počne plakati, neće vodu, hoće se valjda čuvati. Primim ga u naručje, ponekad traži dudu, ponekad ne, zaspi većinom odmah, stavim ga u kindač i probudi se za 5, 10 ili 15 min. Nekad spava i sat vremena, rijetko duže. Druga varijanta je da ga nikako ne mogu uspavati. Evo prije dvije noći je to trajalo skoro tri sata. Nije da je on skroz budan, ali dok ga čuvam uvijek sa rukom grebe po meni, pa me štipa, čupa, sve onako u polusnu.
Isto sam već luda, za mjesec dana idem natrag raditi i nespavanje je jedino što me brine glede ranijeg povrata na posao. Nije da ja kroz dan spavam, ali doma si mogu dozvoliti da teturam po kući sa kavom u ruci, dok na poslu treba uključiti i mozak u cijelu kombinaciju!
Eto stvarno ne znam zbog čega se budi, znam da nije gladan, da je tražio bi sisu.
Nadam se da ćemo izdržati.
Stvarno je lakše dok vidim koliko nas ima sa sličnim problemima!
Skoro sve isto kao i kod nas. Jedno 4-5 dana je odspavala sa 1-2 buđenja i ja sam tih dana bila preporođena i ponadala sam se da će krenuti na bolje, međutim vratilo se sve na staro. Sinoć je cicala nekih 12 puta i ne moram niti reći da sam danas bila kao da me pregazio kamion. Mašnice mislim da nam se nažalost neće tako brzo promijeniti na bolje. Koliko čujem od mama takva djeca se i do 2-3 godine znaju buditi po 2-3 puta tokom noći a opet uvijek se možemo nadati. Ne znam, ja sam se pomirila s tim da je to tako i ne očekujem poboljšanje, zato trpe neki kućanski poslovi koje bih trebala obaviti kad ona popodne spava ali nemam snage već legnem s njom i iako često ne zaspem već visim na Rodi ali se bar malo odmorim.
Ja sam ovih dana opet na rubu rubova. Nakon tri paklena tjedna na poslu, ovaj mi je tjedan malo lakši, ali sam totalno prazna. Ne mogu napuniti baterije konstantno tonem u sve dublji "minus". Jedina mi je svjetla točka to da sam ga zadnje tri noći po prvi put pokušala (i uspjela!) uspavati bez cice. Mrak u sobi, on se ustaje da bi sjeo, da bi se kretao po krevetu, a ja lagano "idemo pavati", "ajde, lezi", "dođi kod mame" blabla... pomogne i MM i nakon pola sata on zaspe bez cice. Šok. Po noći isto tako, noćas mu nisam davala svaki put cicu u usta već isto to "hajde, ššš, idemo pavati, dođi"... Inače, ovu noć me puknuo svom snagom glavom u nos, bila sam u polusnu, strašan udarac, vrisnula sam, ne znajući ni šta se događa, grozno! Mali se uplašio, ja se uplašila, ne znam gjde sam, užas... eto čari zajedničkog spavanja. Dijete se probudilo, ja ga nisam čula i on se zaletio umjesto u cicu meni u facu. Stresla sam se sad dok pišem. Naš se sin budi 4-5 puta do negdje 6h ujutro, sisanje, nasisavanje. I tako već 17 mjeseci. Ima gorih noći, boljih ne.
Felix, razumijem sve što pišeš. I ja mislim da negdje griješim, ali nemam snage doslovno o tome razmišljati i, još gore,nemam snage to ispravljati. Dojenje je tako komplicirano, a ni u spavanju skupa nisu sve cvjetići i leptirići. Umorna sam... divim se vama koji isto ne spavate, a imate strpljenja... zavidim vam... no, ja se iz ovog sada ne mogu isčupati, niti ga mogu odvojiti od sebe da ne spava više sa mnom, niti mi je prestanak dojenja rješenje... Trebala sam prestati dojiti ranije... Ne znam ni jednu mamu koja daje umjetno mlijeko i da joj dijete ne spava...
Posljednje uređivanje od Aiko : 24.03.2011. at 12:51
baš mi je susjeda pričala da se njena kćer do nedavno, čak i dva puta tokom noći , budila i tražila mlijeko. curica ima pune 3god. i nije dojena (od poč je na adaptiranom) eto tek tolkoTrebala sam prestati dojiti ranije... Ne znam ni jednu mamu koja daje umjetno mlijeko i da joj dijete ne spava...
inače čitam ovu temu, jer ni mi ne spavamo po noći, a i po danu nema nekakav ritam. čini mi se kao da bi izbacila izbacila dva spavanja, a onda bude popodne jako nervozna, pa jedan dan spava 2 puta, pa je opet nervozna. i stvarno ne znam što joj je (ima 10mj.)
Oprosti, ali...Sirota, mora da ta mama pada s nogu od noćnog posla i nespavanja!
Ja se do ponoći probudim najmanje dva puta, a to je tek početak noći...
Evo,ja imam troje.
Prvi malac je sisao do 4 meseca,zatim sam izdajala jos 5,znaci pio je moje mleko 9 meseci,i nastavio Ad do 2 godine.
I do 2 godine se uredno budio na 2 sata,svake noci,i cokao po flasicu Ad.Uzasno je bilo.
Rekla sam sebi NIKAD vise.
U medjuvremenu se rodio i drugi malac,i iako sam rekla da cu sasvim drugacije s njim,ponovio mi se ISTI scenario.
Jednostavno,nekako mi je izmaklo,bila sam nemocna.
I 10tak godina kasnije,rodila se cura.
I s njom sam odlucila da cu drugacije,naravno.
I bilo je.Tj uspela sam da je dojim iskljucivo,prevazisli smo strajk koji su i braca imala sa 4 meseca,i dojimo jos uvek.
Sada ima 28 meseci.
I tek sada je prestala da se budi!
Razlicita deca,ista mama.
Aiko, nemoj tako razmišljatiJa se do ponoći probudim najmanje dva puta, a to je tek početak noći...
Svom djetetu daješ najbolje što možeš, sigurno ti nitko nikada nije rekao da je roditeljstvo - majčinstvo lako. Proći će i ti dani.
Evo, u duhu toga:
Jučer M. i ja idemo na pijac i pored nas u busu sjedne starija žena pa počne, sama od sebe (ja sam inače mamac za takve, kao da mi na čelu piše, ispričajte mi svoju životnu priču...)
E, najbolje je kada su mali. I majci i djetetu. Koliko god vam je teško, znate da je uz vas, vi ste sve što mu treba, a majka je sigurna, zna da je dijete uz nju, da ga ona pazi... A kad odraste, onda počinju pitanja, gdje je, kada će doći kući, zašto se ne javlja na mobitel, da mu se nije što dogodilo. Uživajte u ovim trenucima...
Inače, žena je majka jedne naše poznate glumice. Istina, malo je depresivna, ali baš poslije razmišljam, u pravu je. KOliko god da nam je teško, dijete plače, znamo da smo upravo mi te koje ga znaju smiriti. Bilo sikom, nošenjem, tepanjem, igrom - pa makar i u koje doba noći (boobamaro, ne znam koliki tije sinčić, ali ako je sada počeo puzati ili hodati... onda vjerojatno sve to proživljava i noću)
Moja sera pera unazad tjedan dana popodne zna SAMA odspavati po sat i pol dva (istina, sad meni taj san fali jer po noći i dalje vilujem), a noću joj prvi san traje i po 4 sata (već se jučer i noćas pokvarila, ali dobro...), istina, nakon toga se razbudi pa teže zaspe, ali dobro, izdržimo.
Cure, držite se
Posljednje uređivanje od SikaPika : 10.04.2011. at 04:31
Nije to baš uvijek tako. Frendica ima malca starog ko i moja cura, 10 mjeseci, od početka na ad. mlijeku. Dečko se od rođenja budi bar 4-5 puta po noći, i s vremenom ne spava ništa bolje.Ja se do ponoći probudim najmanje dva puta, a to je tek početak noći...
Ja sam svojoj pokušala postepeno ukinuti to noćno dojenje. Pa smo se naučili uspavljivati bez dojenja, a onda sam joj pokušala reducirati broj noćnih podoja. Ali, bolje da nisam. Prve dane bi se budila jedanput, ali bi za nekoliko dana krenulo po starom. I tako tjednima. Onda smo se 'dogovorile' da cica spava, cijelu noć, probudit će se kad bude dan. Tri noći se budila i vikala. Dosta. Mislila sam da je gladna i svašta, ali sam probala ne pupuštati.
Sad evo već koji tjedan probudi se, dam joj dudu ili zagrlim ili već nešto i ona spava! Zadnje dane spava u krevetiću do našeg. Probudi se oko 3- 4, dođe kod mene i spavamo do jutra.
Presudna je bila moja čvrsta odluka (koju su mi pomogle donijeti cure s foruma) da joj noću ne dajem sisati. Bunila sa, imala je pravo na to, tješila sam je, ali nisam popuštala.
A koliko je ona bila stara kad si to krenula? Mi još ne možemo s konceptom "cica spava", ne kuži to... Pokušala sam s "neemaaa" jel to kuži i onda vrti ručicom u stilu nema, nema... Ali šta kad zna da IMA ispod majice, napipa mali čovjek... Probat ću za sad svako večer uspavljivanje bez cice. Već mi je i to nevjerojatno da je upalilo! Bar za sada...
Oko 2 godine je imala...
Držim fige!
Ja sam vise luda od nespavanja, ne secam se kada sam spojila 3h u komadu... davno bilo. Od kad bebac ima 4-5meseci, do sada kad ima 7 milion budjenja. A sto je najgore cica vise ne pali za uspavljivanje. Budite srecne dok se uspavljuje dojeci, kad ne moze tako sledi nosanje... a nosati bunovan po noci 10kg nije lako. Ja sam se odavno pomirila da nije faza, da je moje dete los spavac. Jos je puno gore od kad je naucio da puzi pa krene da puzi u snu, pa ustaje, pa ga to budi... Jedino sto pomaze je da se pomirim sa tim, ne gledam na sat, ne brojim budjenja i cekam da prodje.
evo, ja sam konačno dočekala spavanje po cijelu noć.
dva mjeseca prije 3. rođendana.
doji samo za uspavljivanje, ali ne zaspi sa cicom u ustima: pusti, još se malo pomazimo, popričamo i onda zaspi.
i to je počeo rano lijegati: oko 21:30. i spava do 6.
nadam se da se neću više morati vraćati na ovaj topic.
čestitam!! uh, to je velik dan.
ja još čekam (2g 11mj); a i prvi put sam dočekala oko trećeg rođendana.
trenutno imamo buđenje oko 1 (bez cice), pa oko pola 5-5 (cica) i onda dremuckanje do buđenja u 6.
dojenje navečer, ujutro, popodne.... i kad god mu dođe. nastojim prorijediti, pa ponekad bude po mojem a ponekad po njegovom.
I moja je pocela spavati bez budjenja(trazenja sike)28 meseci
Spava od 21 do 6.30.Nekad i malkice duze.
Moj je problem sto mi je san dugogodisnje narusen.
Tako da(nocna ptica)kasno legnem,jedva zaspim,lose spavam i za cas dodje njeno ustajanje,a meni je to raaanooo
Kada bih zaspala u neko pristojno vreme,i imala cvrst san,sita bih se naspavala.
Ovako,cini mi se da to vise nikada nece biti...
Ja ako mu po noci ne dam on ce urlati i bacati se koliko god ja njega mazila i tjesila. A po noci ga nikad nisam nosala pa necu ni sada jer bi mi onda bilo jos gore. Drz'te se curke!
Ali puno je jednostavnije privući dijete i staviti na prsa nego dizati se, grijati, stavljati u bočicu...
Vjerujem da je ddee na to mislila. A i dijete je puno starije od tvoga sina.
Aiko, malo znače pojedinačni primjeri, ali evo - moja sestra se s oboje vrlo kratko dojene djece budila milijun puta po noći, spremala bočice mlijeka, radila čajeve. Bratove cure su oko pola godine dojene, kasnije su bile na bočici, jedna je spavala neloše, druga se budila više puta tokom noći, i oni su se dizali i pripremali adaptirano. Od mojih troje dojenih, dvojica starijih su spavali cijelu noć od 1.5 odnosno 2.5 mjeseca. M spava najlošije, a to znači da se probudi jednom u toku noći, ili nijednom.
aj, rodi četvrto, ako smiješ!
Ma ne smijem ni spavača, a kamoli nespavača!
aj, rodi četvrto, ako smiješ!
ja mislila da imam problem... a kad vidim da neke cure s foruma ne spavaju 2-3 godine...
Mi smo 11 mjeseci i bez 5 budjenja nismo
Pokusavali neke od "metoda" zasad bezuspjesno
bas nam je to problem, posebno jer uskoro krecem na posao
Nama ne pomaže niti 3. obrok (jer KAO dijete je možda gladno) mda...
bok cure...ja sam vam jedna veoma umorna zenska hehehe...moj mali zaspe u 8, jede u pola 12, pa u 2, pa u pola 4, pa u pola 5, pa u pola 6 i tada i ostane budan...nije mi jasno sto se pred kraj noci ovako cesto budi....ali su mi podocnjaci do poda...pomagajte hehe
hello od još jedne i dalje premorene s podočnjacima...vjerujem da je to "must have"
za to češće buđenje pred jutro svi kažu je nekako normalno jer je san lakši i sad ak ti se klinac još ne zna sam zaspavavat onda vele se češće budi pa traži siku...
e sad, kod nas je dakle uz tisuću sikanja kroz noć došao i još jedan problem pa pliiiz help ako ste to nekako uspjeli riješiti odnosno izvježbati... ovak, moj mali anđelek više ne zaspi na ciki (žalim za tim danima...) jer je njemu postalo fora da malo ciki pa se sjedne pa puže po krevetu i jastucima pa se smije pa je malo umoran i obruši se doslovno na glavu pa ga stavim na cicu, onda si malo po cica, ali onda sve ispočetka...
mislim si bude se izmorio, ma moš mislit, njega to još više razbudi iako si zna trljati okice...
ako bi ga pustila dok ne bude skroz umoran to bi trajalo satima ako ne i cijelu noć...
i taman ono stavim ga po ne znam koji put na cicu, on krene sikat i taman mislim evo umirio se bude nekaj, ali ne evo ga guza ide u zrak, on se okreće, pušta cicu i ide dalje u pohode po krevetu i jastucima i smije se jer mu je to tak super...
ne znam kaj da radim jer sad nam je i bed "zajedničko spavanje" jer me strah da nam ne zvizne s kreveta... pa bih ga voljela pokušati u kindač kraj našeg kreveta stavljati, ali to isto neide samo tak jer ga budnog mogu stavljat satima, a ako ga umotam u dekicu on se bez problema izvuče i opet nikaj...
ne znam kaj da više pokušam...al stvarno se bojim da iz našeg kreveta ne padne (pogotovo ako se ja kojim slučajem uspijem iskrast van na koju minutu ili "ne daj Bože" čak i puni sat koji rijetki put) jer mu više ni jedna prepreka tipa jastuk/poplun/ili barikada tog "mekanog" tipa nije dovoljna...
i samo da još podijelim s vama, da iako sam turbo iscrpljena jer se budim sto puta noću jer hoće ciku ili se sjedne i nekud krene pa ga vraćaj ili počne jako plakat (valjda sanja nekaj), ali zaista se je nekako mrvicu lakše pomirit s takvom situacijom kad ne razmišljaš intenzivno i sa čežnjom "zašto frendičin mali spava cijelu noć od rođenja, a moj sve gore i gore" i kad ne misliš da ga treba nešto na brzinu pošto-poto istrenirat da spava kako bih ja htjela i kad zapravo nekako ideš od danas do sutra ne previše razmišljajuć u strahu o tome što noć donosi....iako naravno i mene jako brine kako će to izgledati kad uskoro krenem na posao....
boobamara
kod nas je bila ista situacija s uspavljivanjem. sisa pa se ustane u sjedeći položaj, pa se ljulj ko pijanac, ruši, smije...ali neće spavati. i tako sat vremena ili više. ja i mm ležimo svako na jednoj strani i pazimo da ne padne, i tako joj malo i ograničavamo prostor po kojem "skače".
to je trajalo neko vrijeme cca 1mj.
sad se isto tako uspavljuje, no puno kraće traje. 15ak min.
kad zaspe prebacimo ju u krevetić dok ne dođemo mi u sobu. čim nas osjeti u sobi traži k nama u krevet. ponekad ju vraćam više puta ali se odmah budi. spava između nas. krevet nam je jednom bočnom stranom uza zid, tako da ujutro kad muž ode na posao ja legnem na suprotnu stranu da ne može pasti. i probudim se čim se probudi i ona.
isto je znala jako plakati, sama od sebe. ali već dugo nije. i budi se nekoliko puta- uglavnom podnošljivo. uvališ cicu, promjeniš stranu s mužem i nastaviš dalje. osim ako ju nešto muči. ali eto već neko vrijeme je ovako.
sve što si napisala dešavalo se i kod nas i samo od sebe se popravilo. naoružajte se strpljenjem i sretno.
Hvala vam curke
Ddee, utješno je znati da je to faza koja brzo završi (što je to mjesec dana za nas
I moj mišek spava između nas u krevetu, ali recimo kad po noći odem na wc (npr. on se skine s cice i naizgled blaženo paja) i evo me nazad za minutu i već ga nađem na rubu kreveta i on se smije, a mm naravno da ga ne čuje kad mali puzavac ne ispušta zvukove, samo ide...
I ja velim, dok ga sama cica može smiriti i da nastavi pajati dalje to je zaaaakon, velim samo blažena cica pa da je i sto puta noću...
SikaPika, moj malac je deset mjeseci i zaista znam da proživljava sve intenzivno i noću, ali onda si mislim pa uvijek će bit nešto...al dobro...vjerujem da su to sve faze koje će proć, samo treba nekak izdržat...lakše je kad znaš da nisi sam i da nije tvoje djetešce neka iznimka ili čudo, ma koliko se ja ponekad iscijeđeno osjećala...
A ovo da zaspi sam, to je zasad za nas čisti SF...
Ali da, to što ti je rekla ta gospođa (a inače sam i ja mamac za takve..) je fakat sve živa istina...ja već sad razmišljam
Ah..živjelo majčinstvo!
Drage moje, moj dečko ima 10,5 mjeseci. Još doji a jede i sve ostalo i to dosta. Prije 1,5 dana se budio 2-3 puta, papao i nastavio spavati a onda kao da više nemam dosta mlijeka. Rutina nam je slijedeća:papamo mliječnu kašicu oko 19:00, pa cika oko 22:00, onda spava do 01:00 i onda se budi svakih sat vremena kleči do mene(spava s nama) i plače, dam mu ciku, pa opet se meškolji jedno sat vremena i opet. Juče sam mu dala poslije moje cike bocu AD da vidim koliko će popit oko 3:00 i popio je 110 ml i spavao do 7:00.
Od njegova rođenja nisam spavala ni jednu noć u komadu već sam se na to navikla, ali ovo svakih sat vremena je neizdrživo. Uskoro počinjem radit i mislila sam da polako prestanem sa dojenjem, a opet mi ga je žao kad vidim koliko on uživa u tome. Ne znam šta bi.
Inače doji oko 3 puta po danu, ali s velikim razmakom, pa mislim da se ne stigne napravit mlijeko po noći za 1 sat.
Stigne se mlijeko napraviti, ono se radi stalno. Vjerojatnije je da si ti preumorna, ali i beba manje količine sisa, pa se i stvara manje. Ne trebaš prestati dojiti, ako to paše i tebi i bebi, ali on normalno može jesti i drugu prikladnu hranu, a sisat će koliko ima.
Mislim da si najbolje napravila kad si mu dala ciku i onda bočicu. Tako nije gladan, a ipak dobiva najbolju hranu i maženje. Glavno da ste i ti i beba sretni i zadovoljni.
x
Na temu: moja se budi barem 3-4 puta, i to između ponoći i 5 ujutro. Znači ne sastavi više od sat i pol u komadu. Jednako ako spava kraj mene ili u krevetiću na drugom kraju sobe. A pred jutro lijepo opet odspava 3-4 sata u komadu.
Kad se sjetim da je spavala cijelu noć....
Moguće je da ga zubići muče.
Evo, moja ima 21 mjesec, do nedavno je dojila samo pred spavanje popodne i navečer i po noći.
Sad sve češće traži i po danu. Mislim da je do zubića. Oni ga gnjave i nedaju spavati pa onda jadničak ne zna što bi i traži siku.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom