 |
|||
meni uopće nije padalo na pamet da će se po noći buditi sto puta, da će imati grčeve, da će plakati u autosjedalici, da će 10-15 minuta biti maksimalan vrhunac vožnje u kolicima ... i sve sam to dobila u paketu. Za većinu ovih stvari moje je objašnjenje da je ona izrazito taktilni tip s time da su samo jako bliske osobe smjele ući u njen prostor svi ostali su morali biti na sigurnoj razdaljini ili je nastao kaos
ti imaš neke ekstra zasluge
Kao sto sam i pretpostavljala, pozalihJadranka prvotno napisa
Ja bi se opet pohvalila, al ne smim...Al ipak hocu... pa cu za dva dana ponovo pisat kako sam se djabe hvalila
Ne znam vise sto bi rekla! Dosla sam kukat!
Zadnja dva dana sam na rubu, ali stvarno!
On se nocu budi nebrojeno puta! Ja se pol noci ne sjecam! Pa se probudim i ne znam gdje je on, bojim se da me legnem preko njega u tom stanju! Pa bidim tu je spava sve je u redu!
Vecernje uspavljivanje je postalo uzas! Ja sam prenervozna! Ne mogu se umiriti nikako! Onda pokusavam pa pjevusim pa ga ljuljam, a on ko da je podne! Uspavljujem ga na rukama s upaljen usisavacem! Pa zar je to normalno?!? Jer to je jedini navin da se umiri i zaspe u roku dvije minute!
Da uvedem ritual? Da svaki dan ide spavat u isto vrijeme?! To mi se cini kao sf! Jer on bude prezaigran! Ne znam vise totalno sam zbunjena sto krivo radim!!!!
Dodje mi da ga odvedem mami i skinem sa cice! Eto do toga je doslo!
Al onda si mislim sto ce jest?!? O dohrani cu kukat na drugoj temi!!!
Uglavnom, ne mogu vise ne spavati, ovo je stvarno tesko! Bar meni! Ili sam ja razmazena?!? Ne znam...
Potpuno te razumijem.
Rastrojeni post 316
Giussepe, kad je teško, živi dan po dan, noć po noć. Meni je u mom rastrojenom razdoblju pomagalo to da idem spavati bez nade da ću spavati.
Ako možeš spavati po danu (ja ne), odmaraj tada.
Ili pokušaj nešto poduzeti, ima topica o tome...smanjiti davanje cice po noći, polako ukidati noćno dojenje...
Ja sam hrpu vremena potrošila na čitanje tuđih iskustava i savjeta, knjige o spavanju, ima ona poznata o spavanju bez plakanja... Ništa nije pomoglo. Onda sam s 14 mjeseci, bez imuniteta, snage i živaca, ukinula dojenje. Ima okolo po raznim topicima mojega plakanja o nespavanju i o ukidanju dojenja pa se neću ponavljati. Tek nakon mjesec dana od ukidanja dojenja počela je bolje spavati (ali ne i dobro, ipak, neusporedivo je imati 5 buđenja ili 30).
Ti najbolje znaš gdje su ti granice. Samo si nemoj ufuravati film da si loša majka. Nije lako nespavati danima, mjesecima... Dok sam tražila post koji sam ti htjela poslati da vidiš da se to događa mnogima od nas, malo sam preletjela djelove topica...i sjetila se... spržen mozak, to je filing koji sam znala imati. Spržen mozak, sumaglica, svaki djelić tijela boli, a treba izdržati dan. Što ne bi bio najveći problem, da iza toga ne dolazi još jedna neprospavana noć.
Izdrži, sve smo. Teško je, užasno teško, ali ima i to svojih trenutaka, i bolje upoznaš sebe, svoje najbolje i svoje najgore strane. Hug.
Hvala ti draga Zuska!
Sve citam, ali nikako odgovoriti! Nikako da sjednem i otpisem!
Istina lakse je cuti da se netko osjeca kao ja jer ponekad mislim da nisam normalna!
E tocno sto kazes, sprzen mozak!
Prekjucer sam sjela na pod, a bruji mi u uhu. Cak sam se i prepala malo! Glavoblje su pod normalno! Ma uzas!!!
Bacam se tamo na citanje cijele one teme jer moje dijete je definitivno vrlo zahtjevno!
Nocas je cak bilo ok! Samo se tri puta budio! Ali zato sam se ja stalno budila i gledala na sat, pokrivala ga i uporno si mislila hoce li se probudit il ne! Umjesto da spavam!
Izbaci sat. I brojanje budjenja.
Dobre vijesti od nas ! Odlučila sam da ne ide više tako, savjetovala se s pedijatricom o izbacivanju noćnih pijenja boce (ipak se radi o 9-mjesečnom djetetu) i krenula u rješavanje problema ! Prva noć tako - tako, morala sam ga malo tješiti i pronosati, ali nije bilo nekog velikog urlanja i plakanja, što mi je bio poticaj za dalje. Druga noć katastrofa, cijelu noć nam je proveo na rukama napola spavajući, a napola plačući. Zadnje dvije večeri odlično ! Tu i tamo se načas probudi, dam mu dudu (nemojte me kamenovati) i on dalje nastavi spavati. Jedina mana je to što se sada budi oko 5 - 5 i pol ujutro, ali neću tražiti kruha preko pogače, dovoljno mi je to što spavam 7 sati u komadu. Možda bih mu trebala staviti u zadnju bocu prije spavanja malo griza da mu bude zasitnije, da malo produlji san, što mislite ?
Tek sad vidim ovo. Pa ja bih mu svakako uvela neki ritual, to sam radila sa svakim djetetom. Ne stavljati dijete prekasno na popodnevno spavanje, ali ne valja ni premoriti dijete. Moj ide na zadnje spavanje oko 16 - 16.30, budan je najkasnije do 18 h, i onda ide večernje spavanje u 21 h. Obavezno idemo vani prije spavanja i ostajemo barem 2 sata u šetnji. Netom prije spavanja isključujem sve podražaje, uzbudljive igre, puno ga nosim i to ga sve umiri. Pokušaj i s kupkom, masažama, tihim pjevušenjem... Općenito s malom djecom bolje je držati što veću rutinu, a uvoditi što manje izmjena u dnevnom rasporedu.
Ja sam par puta pokusavala ranije ga stavljat! Ali on bude prenemiran! Vrti se, dize, oce van iz kreveta... I nema sanse da zaspe! Oci sirom otvorene!
On sad ima samo jedno spavanje, odvali cca sat i po cak do tri! Jucer se recimo probudio u 16:00 i od devet do deset sam ga nosala , pokusavala umirit, a on je htio na pod i puzat i pentrat se di stigne!
Jedva sam ga oko deset umirila s cicom i onda je brzo zaspao! Ne uspavljuje se na cici nego malo pojede i okrene se, pa se malo vrti i na kraju zaspe!
Ali odlucila sam od danas pocet s ritualima u isto vrijeme, kupanje, gasenje svjetla, televizije ( da mu ne skrece pozornost), ugasit cu pjevajuce igracke! Pustit uspavanke! I tako cu sad pokusat bar sedam dana da vidim!
Skuzila sam da mu mora proc bar pet do sest sati od zadnjeg spavanja i onda moze zaspat! A meni se to cini previse za njegovu dob! Ne znam?!
Pokušaj nekako, vidi što mu paše. Mom starijem uspavanke nikako nisu odgovarale, dok mlađem pjevam od prvih dana, tako najbrže zaspe. Obojica trebaju mrkli mrak pri uspavljivanju, iako stariji zna katkad zaspati navečer u dnevnom boravku kad je baš preumoran. Pokušaj reagirati na prve znakove umora - trljanje očiju, razdražljivost i sl. čak i kada ti se čini zaigran, jer znalo mi se dogoditi da dijete prođe pospanost i eto veselja. Što više svježeg zraka prije spavanja, kupka (samo pazi, kupka može i razbuditi, pokušaj nekoliko puta ), približno isto vrijeme odlaska u krevet i valjda bi trebalo uspjeti.
Zuska ja svako toliko pa negdje naletim na tvoj post opisa krajnjeg ocaja-umora-suludosti-iznemoglosti i kojecega pa se cesto pitam kako mame kao ti uopce ostanu normalne pametne osobe (iz nacina na koji pises i stila rijecnika kuzi se da si dosta razborite i zdrave pameti). To mi je bas jako dojmljivo kako vi takve zivite i prezivite, te na koji nacn uspjevate i dalje bezuvjetno voliti svoju djecu. Eto, morala sam to napisati jer bas cesto to pomislim kad tebe i takve mame citam.
Giussepe na tvom bih mjestu u totalu izbacila tv pred tako malim djetetom i drzala ga ugasenog do bar drugog preporucljivo treceg rodjendana. Tv je dokazan uzrok hiperaktivnosti kod djece, pa cak i da ga ne gleda to je stalni zvuk u pozadini koji remeti paznju. A kod beba je neuroloski stetan bilo kakav ekran ako ga beba gleda. Kasnije steti i razvoju govora jer ne potice dvosmjernu komunikaciju no to je vec kod onih koji gledaju crtice nakon godine dana. Uvedi setnje, obaveznu setnju jednom dnevno. Uvedi neku jednostavnu pricu za laku noc. Ili masazu pred spavanje. Moja je do nedavno da bi odspavala noc bez budjenja trebala sat vremena pred spavanje nositi se u klokanici okrenuta na naprijed. I ja bi raspremala stol od vecere, perilicu,skidanje sminke s lica itd.s njom u klokanici. Kad mi se ne bi dalo da mi visi na meni jer mi se zuri, tu noc bi se probudila a na cici pred spavanje obavezno bi bila nemirna. Sad sam ovako usput svasta sasula, nesto od toga mozda upali, a mozda ti otkrijes sasvim drugu umirujucu rutinu. Mozda je otkrije tvoj muz, ili se mozda s njim moze lakse smiriti jer si ti premorena.
@ Giuseppe
Nama je uvijek palila rutina nekih sat vremena prije spavanja: igračkama kažemo laku noć, ugasimo telku, radio, nepotrebna svjetla i sl., operemo se ili okupamo, obučemo pidžamu, kažemo laku noć svima(iliti tati). Sve skupa odrađujemo polako, bez škakljanja, vikanja i sl. Onda odemo u sobu, obučemo vreću, ugasimo svjetlo, ja joj kažem laku noć i legnem i žmirim, ako joj se baš ne spava onda se valja po krevetu dok se ne umiri. Ali moram napomenuti da nam je dugo vremena trebalo da sve ovo skupa odrađujemo kao po špagi
A za noćna buđenja nikada nisam našla rješenje, jednostavno je prestala sama od sebe... Jedino s čime si možeš pomoći je da se pomiriš da je tome tako i da će proći jednog dana. Ja sam se uporno borila s time, čitala knjige, forume, ispitivala druge mame za savjete ali ama baš ništa nije pomagalo i to me još više ubijalo u pojam.
klinci točno znaju što i koliko mogu/smiju
moja znanica ima trojke; dvije cure i dečka
imaju 14 mjeseci
u 18:30, ona njima kaže: krevet...
poljubi ih, oni ko mala vojska stanu u vrstu, svatko svoju igračku za spavanje i SAMI odu u krevet
zaspe oko 19 i spavaju ujutro do 8, bez ijednoga buđenja
meni je tužno kad slušam kako se o tome priča, ali drugačije ne bi moglo; zamislite da imate troje takvoh kakva su naša djeca
ona stigne i u kino, i na kavu i sve napraviti u tih 13 sati što oni spavaju (tata ostane s njima, da ne mislite da ih ostavi same)
Posljednje uređivanje od apricot : 09.05.2013. at 16:30
hvala vam drage cure
redom:
rehab: da, i nama mora biti mrkli mrak inače nema šanse, osim ako je iznimno umoran (sto je rijetko). Uspavanke voli i često se upravo pjevušenjem uspavljujemo, tj pustim da svira na mobitel i ja pjevam skupa s Vesnom Matanom Matić (tako neka komorna glazba, al šta cu skuzila sam da to pali)
Jako puno setamo, ko cigani smo stalno vani tako da mu svježeg zraka sigurno ne fali. Hm...moraam priznat da se i meni čini da koji put propustim moment za spavanje...učini mi se da mu se spava i onda se odjednom razbudi sto na sat.
Tiziana: TV nam je stalno upaljen, ali on ga uopće ne gleda. Crtići ga ne zanimaju ni najmanje. Priznajem pokušala sam u nekom momentu čak i sa crtićem samo da imam pet minuta mira da nešto napravim što stvarno ne mogu s njim na rukama. Sva sreća da je tako jer ja sam ovisnik o TV-u. Što je najbolje ni ja ga ne gledam, nego navikla sam da stalno drnda u pozadini. Znači šetamo stvarno jako puno. Čak nam nisu smetali ni oni silni minusi ovu zimu.
Jainina: pa to si i ja mislim da se mozda prekasno budi pa zato ide kasno spavat, ali jučer je ustao u sedam i zaspao je tek oko 22:30 ako se dobro sjećam.
Apricot i moja sestricna ima blizance i oni legnu i spavaju, nema nunanja, uspavljivanja, zaspu sami. Ona je tako morala postaviti stvar od početka jer bi u protivnom vjerovatno pukla.
Iako ne mora značit, ja sam nekako sigurna i da puno ovisi od djeteta. Moj je bio najglasniji u sobi ods prvog dana. Po plaču sam ga već drugi dan prepoznala kad bi mi dolazio u sobu. Bistro gleda od prvog dana, upija sve oko sebe, sto na sat je. Od dana kad je propuzao počeli su problemi s uspavljivanjem i umirivanjem.
Nikad neću zaboraviti prvi dan kad smo došli iz rodilišta...Navecer smo ga sredili za krevet, stavila sam ga na prsa, pojeo je, malo sam ga nosila i polegla i zaspao je za deset minuta sam od sebe. To je tako bilo taj dan i nikad više.
Već sljedeceg dana krenulo je arlaukanje i plakanje koje ja, neiskusna i vjerovatno preplašena prvi puta mama, nisam znala umiriti. nažalost nisam se prije poroda dovoljno educirala o dojenju da dijete stavim na prsa i tako ga smirim ili pokušam smiriti pa sam imala pet dana "pakla" dok nisam došla do pravih informacija.
i još nešto...stvarno ima nešto u onome da oni osjete kad je mama došla do ruba pa se malo kao smire.
Noćas opet samo tri budjenja. Zaspao oko pol 11, budjenje u pol dva pa u 3:50. pa oko 15 do pet...e onda je bilo nešto malo kenjkanja. al meni je i ovo spavanja bilo dosta pa se ne bunim!
Ovo pred jutro jednostavno ne brojim!
Pa nisam baš bila normalna, osjećala sam se malo rastrojeno i povremeno bih pucala. Ali to je normalno za to stanje.
Osjećam veliku zahvalnost što imam zdravo i veselo dijete, podnijela bih nemjerljivo više, samo da tako i ostane. I tako razmišlja većina majki.
...Tako da se priroda pobrinula za to da smo zaljubljene u svoje potomke bez obzira na sve
Kod nas je obrnuto, nema smirivanja prije spavanja, on je ko mali zvrk na baterije, svuda ga ima, a onda shvati da je premoren, i promjena pelene, zubici, pidjama, malo cice i spava. Ako ga stavimo lec, a da nije krepsi, onda ce cicat i cicat i cicat i naposljetku zaspat, al i ja cu vjerojatno s njim.
@ giussepe
Ne zelim pametovat, vec samo rec da te Razumijem!!!
Moj je do 5 mj bio djete za pozeljeti, a onda je krenulo sve naopako. Budimo se bezbroj puta nocu, uz to jos znamo imat party, probudi se oko 3-4 pa sat, dva ponavlja sve predhodnog dana nauceno, preko dana spavanje po 20 min, u kolicima vise nema sanse da bi zaspao, dnevna rutina nam je bila nepoznanica zbog obiteljskih obaveza... Onda sam bila luuuuda od umora i neispavanosti!
Mislim nisam ni sad bolja
Al nakraju sam rekla dosta.
Posvetila sam mu se u potpunosti 2 tj da uvedem rutinu.
Budimo se oko 6/7, Presvucemo, igramo u krevetu, pa se dignemo i dohranimo koju zlicu, oko 8 setnja do placa i u 9 doma na spavanje. Naravno da nece odma zaspat, al
Pustim ga malo po krevetu da se igra i dize uz kinerbet, stavim ga na cicu i uspavljujem, probudi se nakon pol sata, al ga na kameru vidim i odma trcim da ga "dospavam". Tako odspava sat ujutro i dva, tri sata popodne od 13/14 do kojih 16. Onda opet malo igre, puzenja, dizanja, dohrana i u 18h ili pranje ili kupanje, zamracim sobu, sve pogasim, upalim nocno svjetlo, cica i uspavljivanje. U 19:00 spava.
Naravno da se i dalje budi mnogo puta i krene u gmizanje i dizanje, al kamera me spasila ( on to sve radi u tisini) pa odma trcim sprijecit ga da se razbudi i razigra.
Rutina mu stvarno pomaze da ne bude razdrazljiv za spavanje. Vidim po njemu da ako ne reagiram na njegov umor odma da ce bit "belaja".
Nadam se da ce te uskoro pronac svoj dnevni ritam i odmorit bar malo!
evo, stiglo sunce nakon kise. :D
3mj budjenja svakih 1h, 1mj budjenja svakih sat i pol-dva, tjedan dana budjenja na moru u pola 6 :D i dosli smo do toga da zove u ponoc ili tek u 2 i da ima 3-4 podoja, i spava do 8.
ja sretna i zadovoljna.
cure, ima nade, you will survive :D
potpis!Izbaci sat. I brojanje budjenja.
mislim, moram li reci da sam na kraju bila toliko rastrojena da nisam znala koji je dan u tjednu (o datumu da ne pricam), da sam bila toliko zivcana od umora da sam samo urlikala, starija je ispastala ko nikad...da sam gurala sisu u potiljak mladjoj jer nisam skuzila da je okrenuta u krevetu meni ledjima i da sam bila uvjerena da sisa i pitala se sta negoduje i budi me...
onda sam prestala brojati, prestala gledati na sat, prestala navecer biti spremna svake sekunde skociti ako se ona zbudi i zove me. prestala sam sve. pomirila se sa svime. i onda je pocelo ici na bolje.
grlim te!
jos jedan niz...
@ Giuseppe skuzila sam da moja, koja je uvijek kad je bilo vrijeme spavanja zaspala u roku par minuta. sisala bi, stavila palac, okrenula se i za koju minutu zaspala. imala je ritual, u isto vrijeme bi isla u krevet, a onda je pocela faza posisam i sad bi se ja igrala, ustajala, skakala, necu spavati, ne zezeaj me, ja ti se smijem, a ti me usutkujes... tada je svaki put imala neki dogadjaj prije spavanja. bilo da smo bili u gradu, u setnji, nabavci, njoj je to bilo previse uzbudjenja prije spavanja. ista stvar popodne. ako ide spavati u 3 i ja bi s njom dosla doma u 15 do 3 i odmah u krevet, nema sanse. ali ako dodjem ranije, pa ju pustim da se malo igra, da procesuira ono sto je vidjela i sredi dojmove, uspavljivanje je islo ko po spagi.
Isto i kod nas! Primjetila sam da i zna plakat "nasuho" u snu ako smo taj dan bili u vecem shushuru.
Prije dva dana bili posljepodne u Petrinjskoj po putovnicu, a tamo hrpetina ljudi, vika... Plakao je od pola sata u snu, jedva ga umirila
Prvo hvala cure!
Drugo, zadnja dva dana je totaLni kaos pa samo citam i nemam opce snage sjest i otpisat! Prosla noc je bila ajmeeeee... Uzas....
Trece, Leonisa i on je sad u toj nekoj fazi umoram totalno i ja ga sredim za krevet, sve stisam, on posisa i onda ko da mu je podne! Opet akcija!!! Grrrrrrr,,,
Najvise sam ljuta na sebe jer sam postala nervozna i na njega! I na sve oko sebe!
Uhvatim se da samo cekam da se zaigra sam i da ne pusti na miru da ne mislim o nicemu!
Glava mi puca umorna sam ko pas! Idem sad spavat! Nemam snage ni citat tudja iskustva ni nista! Onda ko neka luda skacem s teme na temu, pol ni ne procitam,,,
Evo spava prasac mali pored mene i sad mi je tako krivo sto od tog umora budem nervozna!
Giussepe, možda bi ti ovo moglo pomoći. Nama se isto zna dogoditi da maleni popije bocu prije spavanja i još uvijek ne zaspe. Ako ga pustim tako da leži na krevetu i čekam da zaspe, razbudi se. Ako ga odmah uzmem i malo pronosam, odmah zaspe, za manje od minute. I obavezno mu pokrijem oči rukom, to ga jako brzo uspava (nekad se zna malo pobuniti na to, ali ako baš ne urla i ne plače, ostavim ruku i brzo se umiri). U zadnje vrijeme počeo je prihvaćati nošenje tako da je okrenut prema meni, pa zna uvući i glavicu pod moj vrat. To nam je zamjenska opcija za pokrivanje očiju rukom. Dakle, ako ne zaspe poslije sisanja, samo ga malo uzmi na ruke i poklopi mu nečim okice, možda i vama pomogne.
Prijavljujem da je odvikavanje od noćnih bočica uspješno završeno i da imamo dvije prospavane noći zaredom
bravo!
rehab - bravo za prospavane noći!
Giuseppe - hrabro, znam kako ti je. Prođe s vremenom.
Meni je fascinantno kako mame multiples-a uspiju ustrojiti svoju malu vojsku. Meni je to nepojmljivo. Nikad nisam bila tip od režima
A znam za cure koje svoje twinse nisu nosale po rukama, da se ne naviknu na to, koje nisu nikad uspavljivale već samo stavljale bebe ležečki u krevet i oni bi spavali. Kod nas toga nema, uspavljuju se jedan po jedan, zasebno. Jedino je interesantno kako jedan čeka drugoga bez pol muke.
Kod nas su noći dosta mirne, Palčić samnom, Dobrica u svom kindaču. Bude se, ali ne znam koliko. Tako sam dobro izvježbala mjesečarenje da se radnji u snu ni ne sjećam.
Rehab, sjajne vijesti, nadam se da ćete tako i nastaviti!
Mi imamo sad drugi problem, nadam se da ima sličnih iskustava. Već jedno tri noći curka se po nekoliko puta na noć budi (ili ne budi) u jakom plaču, kad je hoću podragati i privući k sebi, umiriti, otima se i počne još jače plakati, sve što napravim samo je dodatno uznemiri, urlanje odzvanja ulicom, a ja očajna... Imam dojam da se noćas u jednom od takvih napada nije ni probudila (jer je cijelo vrijeme držača oči zatvorene)... Jedva je smirim. I tako nekolik puta.
Imate li sličnih iskustava, jesu li to noćne more? Moram reći da joj izbijaju novi zubi pa je možda iritira ta bol? Ali i prije smo imali drame za svaki zub, ali to nije baš tako izgledalo...
Šumsko voće, a gdje je taj park kojeg si spominjala na drugom topicu? Mi smo danas popodne u tvojim krajevima pa možda da ne odemo ponovo na naftaplin...
Nama se ovo znalo često događati. Pusti je da otplače i ne diraj je, što je više budeš pokušavala utješiti, to će biti gore. S mlađim mi se to još nije dogodilo, a starijeg i sada znam nekad čuti u sobi kako drekne i zaplače. Ako me počne dozivati, dođem u sobu i utješim ga. Ako ne zove, znam da je riječ o ovome pa ne ulazim, sve prođe za minutu.
Joj, kad nisam sigurna da će proći za minutu, to bude dosta srčano, glasno, srce mi se kida. Koliko je to trajalo kod vas? Nama, eto, tri noći zaredom...Baš mi je bad.
Moj Palčić zna zaplakat po noći, onako tužno tužno, a spava ko klada. Misleći da ružno sanja, dam mu dudu (često iako ju već ima u ustima - majka mjesečar) ili mu dam vode, ili ga samo približim sebi. Moje je pravilo da se noću ne priča, pa ga ne tješim, samo ga diram. U pravilu nastavlja spavat dalje. Dobrica slično, on tužno stenje u snu, pa ja zavučem ruku između prečki od kindača i dodirujem ga. On se odmah smiri i spava dalje.
Parkić - Zuska to je parkić od hotela Luna, malo dalje od kafića Malu (špadići - suprotna strana obale od naftaplina) Parkić je ograđen, to je u biti dio hotela, nema čikova, nema čepova od boca, sve sprave su ispravne i neke jako lijepe. Malo je nas domaćih koji tu dolazimo (za sada) jer je parkić zimi zatvoren, pa nemaju ljudi naviku dolazit. Možeš bit 100% sigurna da je dijete ograđeno i dosta sigurno - kad se ja usudim pustit svoja dva trkača da bauljaju po njemu, a sama sam s njima - to je čisti dokaz da je okruženje OK. Možeš mi napisat PP ako ćeš, mi smo vjerojatno u parku predvečer - ako izvijećam da ne odem s Dobricom pedijatrici - opet treći topic
Šumsko voće, ako dođemo i vidim majku s blizancima koju ne poznajem, javim se
E sad ću ja gledat sve majke koje ne poznajem, a pričaju istrijansko-hrvatski i imaju male cure
Ja prijavljujem rastuće zubiće (il nešto) i dvije neprospavane noći... Noćas mi je u jednom trenutku stvarno došlo da nekoga bacim kroz prozor... A ujutro ga gledam kako milo spava i tako mi je sladak... prase malo - nakon sto sam se ja digla jos je bar dva sata odspavao bez budjenja!
A nemaju kolicaE sad ću ja gledat sve majke koje ne poznajem, a pričaju istrijansko-hrvatski i imaju male cure
Zuska, to se zove pavor nocturnus
Trajalo je skoro 2 godine. Ne svaku večer, ali je trajalo dugo. Prestalo negdje oko 4. rođendana. Cura zasad nema takvih ispada, nadam se da ni neće, preznojim se pd muke kad se sjetim.
Hvala na linku, dakle, night terror, tako sam i mislila. Jao, zar sad i to.. Nadam se da neće trajati tako dugo ili da neće biti učestalo
Moji nisu imali, ali imao je nećak - svega 2,3 puta u razdoblju od par tjedana
Zapravo, wiki kaže da night terror nastupa između 3 i 12 godine, bit će da je ovo ipak neki lakši oblik, noćne more ili nešto tako.
Zuska, mi smo to prosli sa starijom kad je imala oko 18 mjeseci. Taman je bila pocela lijepo spavati nocu kad je krenulo s tim budjenjima u placu, bas jako je plakala, grcala, nista nije pomagalo, zagrljaj, mazenje. Samo se otimala i plakala jos jace, onako polusvjesna. Kod nje je palilo da upalim svjetlo, i/ili da izadjemo iz spavace sobe. Onda bi se smirila i ubrzo opet zaspala, ali znali smo i sjediti svi troje na podu u boravku u 2 ujutro i igrati se...uh ne ponovilo se. Ta faza je prosla za par mjeseci, i nije bilo placa svaku noc. No prvih par puta sam se dobro prepala.
E, pa sad moja ima 18 mjeseci, da baš tako nekako izgleda i nama.
Hvala, cure!
Moj sin je imao identicne epizode s 5 mj. Trajalo je oko 3-4 mjeseca. I bilo ga je uopce tesko razbuditi da prestane i smiri se. S mlajom nisam imala te dozivljaje.
Evo konacno smo se unormalili od kozica i post-kozica, ustalilo se spavanje bez budjenja i povratak u kinderbet fiksno na cijelu noc. Ja se naspavala konacnooooo
Cure drz'te se!
mi se evo već jedno desetak dana budimo po 12 puta. Noćas sam brojala. U sedam više nije bilo milosti. Morala sam se s njim ustati. Bio je sit do pred malo. Sad smo doručkovali. Cice će mi otpasti.
Joj meni se nesto desilo s mailom i sve obavijesti su mi isle u smece! Pojma nemam zadnjih dana sto se pise!
Evo sve sam procitala!
Uglavnom vec par dana imamo rituale pred spavanje, i probala sam ovako kako je rehab napisala, cica pa onda malo nunanje i spustim ga i dosta bruo zaspe!
Cak su zadnje noci bile ok!
Ali nocas... Ajme majko... Probudio se oko pola dva, tj poceo aaaaaakat, pa se okrene umiri i opet aaaaa! Ja ga dignem, tek onda uzas! Spojim ga na cicu, malo jede okrene se opet aaaa, opet cica pa aaaaaa, dudu ni blizu!
Umirim ga usisavacem, mislim zaspao je i nakon par sekundi opet aaaaaa...
Imala sam osjecaj da je budan, ali da nije tu?!?
Onda sam ga totalno razbudila, promijenila pelenu, malo smo se poigrali i tek je onda nekako zaspao!
To je sve trajalo do 3 ujutro, ne moram rec da ne znam za sebe!
Uh uh...
Jadranka, nama isto opako idu zubi, uzasno je nervozan! Da ne govorim da opet nista ne jede osim cice!
Stvarno se umiri uz zvuk usisavača??
Posljednje uređivanje od Sumskovoce : 17.05.2013. at 14:05
O da!
Evo maloprije sam ga tako uspavala
A sta cu! Ponekad jedino to pali! Zezamo se frendica i ja kak cu to objasniti tetama u jaslicama?!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom