...ne promjeni...
...ne promjeni...
Uf, ja se vraćam na posao za dva mjeseca a Sarica puni godinu dana i još uvijek se budi noću svaka dva sata ili svaki sat
Dok sam doma još uvijek hendlam takav ritam ali kad krenem raditi čisto me strah
Očito sam rodila nespavaća
Ne planiram ukidati dojenje još, sumnjam da bi nam to i pomoglo
Ne spavam kraj njega..par puta sam pokusala zaspati popodne kad i on,u razlicitim prostorijama,ali mi je to grozno jer taman kad zaspim on se probudi,pa budem jos gora..kad on spava ja odmaram,lezim,gledam tv,citam..
A i po danu se nekad probudi za pol sata,ali najcesce odguli dva sata..
Mozda da po noci zaspim u drugoj sobi,a da se MD pobrine kad se pocne buditi? Da mu
Da mu probamo dat izdojeno na bocicu? Ne znam ni sama..
Rekla sam da cu otic u sexy shop kupit umjetnu cicu i stavit mu u krevetic..pa nek duda kolko oce![]()
e ovo je meni zanimljivo.
znaci, izdrzi do 2h bez mene. ja zaspem u dn. sobi. i onda, ili vise ne mogu tamo spavati pa se preselim, ili se ona krene meskoljiti. i od kad odem u krevet, ona u naredna 4h trazi sisu 4 puta. barem.
evo, za NG je ostala s mojima. mi smo se vratili, moji otisli, ona je spavala. pa sam s muzem sjedila u dn. sobi do pola 4 i rekla kako vise ne mogu. otisla u krevet, cak se ni tad nije probudila. i onda je u jednom trenu nanjusila da sam tamo i trazila sisati x puta do jutra. nadoknadila je sve one sate mirnog sna.
mozda zaista da se odselim![]()
Zanimljivo,da..svaki dan odem sama nekud na dva sata..on s tatom bude superrr,cak mu zaspe bez cice..cim ja dodem gotovo..
Ma tolko sam neispavana da baljezgam- ne mislim ga jos maknut sa cice,jos mi je mali..a i tolko sam se mucila na pocetku sa dojenjem da bi bila steta sad prestat..ali da sam mrtva,mrtva sam..
Mozda stvarno da vecinu veceri prespavam u dnevnom boravku,pa u sobu dodem samo kad ga treba nahraniti..
Probat cu tako..
moja mrva ne cica, a po noći ima periode budnosti, po sat, dva, noćas dva i po sata, inače krene oko 3, 4 nakon seke, a noćas u ponoć, pa kad završi ona jede seka, koja pojede i zaspi, koja se ponekad budi jer se ne može okrenut na bok, jer je nos zaštopan, jer boli zubić-oću reći-nije cica dežurni krivac, do nedavno je seka bila bolji spavač, stalno mijenjaju uloge
Posljednje uređivanje od mare41 : 03.01.2014. at 16:12
Iako mi je sto puta koma ujutro se ustati iz kreveta stvarno sam se nekako navikla na milijun buđenja. Strgana jesam, zakočena isto tako ali stalno si mantram da ce to uskoro proći i da cu onda zaliti sto je tako brzo prošlo.
Ja ne žalim kaj je prošlo. Naprotiv..još uvijek imam traume od nespavanja i zbog toga jos nisam spremna na drugo dijete, koliko god se to nekom činio banalan razlog
noćas su se zamijenile, dobra spavalica se stalno budila, zuići, a budnica je odmah zaspala, eto, spavanja nema do daljnjeg
Moja se sinoć oko 2h raspričala na veliko...i ne misli ona spavat, a meni duša spava i glava puca od ove južine.
I nikako mi ne ide u glavu zašto se ponekad dobro raspoložene ured noći probude i nikako ih opet uspavati...očigledno nisu zubići il neka druga bol u pitanju jer ne bude ni kenkanja, ni plača....
onavi, i naša budnica se samo smije po noći, ne kenjka, i neće spavat, tako i noćas
I mi smo imali nekoliko takvih noći, probudila bi se oko 4 i šou program do pola 6, 6. Srećom ipak bi još zaspala.
Veći problem nam je zadnjih dana sto navečer premorena zaspi u pola 9, 9 i probudi se za pola sata ko da je spavala cijelu vječnost. I onda se igra do pola 11,11 i tek onda zaspi. Ja naravno padam s nogu do tad.
Eto tako i kod nas...to mi nikako nije jasno...premorena, reka bi čovik da će do jutra spavat kad ono nakon po ure dar mar.
i naravno sinoć oko 3.20 opet pjevanje...a veliki braco s nama spava...to mi je najgore, sve si kontam kako će njega probuditi pa kako ću onda oboje morat uspavljivati.
e pa ja sam odlučila ukinuti noćno dojenje. jako fino jede dohranu, 3-4 obroka dnevno, i to su stvarno ok količine, cica i po danu, i neću mu više dati po noći pa nek se friga. držite fige da uspije bez puno problema. doduše, nije on problematičan kao što djeca znaju biti, ali nisam više spremna davati mu 4-5 puta po noći da jede. želim imati i drugu djecu, barem jedno, i neću da zbog ovoga skroz šiznem.
eto, to je moja novogodišnja odluka![]()
littletuna, drzim ti sve palceve svih nas ukucana. a kad figjur autas kako skinut bebe s cice bez da ono prozivi najgori cold turkey ikad, pohvali nam se rezultatima. iskreno se veselim unaprijed jer volim vjerovati da je to moguce.
jos uvijek ne znam kako uspijevam ne bit preko dana kompletno dotucena, kad vec skoro 9 mjeseci ne spavam dulje od 2h u komadu. i to se dogodi uglavnom samo pred jutro. bojim se da deprivacija ne bi uzela danak negdje na zdravlju..
ok, kicma bas nije najbolje, nije ni cudo.
Bojim se i veselim skidanju s cice. mame koje dojite godinama ja vam se iskreno divim, ali to definitivno nije moja salica caja.
A joj, evomoja mala nespavalica, koja se pod redovno uvijek budi/budila svaki čas, ni ne brojim koliko puta niti koliko često, uglavnom bi ipak pocikila i nastavila spavati (sad mi se to čini super), unazad nekih mjesec dana (dobro bila je i bolesna pa sam mislila da je to uzrok - opet sam krivo mislila), lijepo se probudi usred noći i igra se po 2-3 sata, malo sama, pa nam "kopa" oči, pa nos, pa čupa, navlači cicu (ja glumim neprobudivu mamu jer ono kao da ju ne potičem, pa će ona kao zaspati
), onda se vrti okreće, pa ju moramo hvatati da ne pikira na pod, ako joj dajem cicu u krivom trenutku grize me da zvijezde vidim i uopće joj se ne spava, dok počne zijevati uglavnom ju moram nositi da bi zaspala, iako je par puta i na cici i dva puta sama jer sam se ja valjda onesvijestila pa me odlučila pustiti malo.
Šta je najbolje, sad ove urnebesne noći kombinira s ovom forom koju je netko već pisao, zaspi u pola 8, 8 i za 10 min se probudi svježa i odmorna, pa divlja do 11, 12....dakle, ja ne legnem prije pola 1, 1, 2.....
Da stvar bude bolja, mala uz ovaj ritam uglavnom onda bolje spava ujutro, pa se budi oko pola 9, 9, ali majku budi seka ranoranilica već oko 7....![]()
čini mi se da ću vam se i ja pridružiti![]()
jedna cendrala do 23, pa jela u pola 1, druga budna od 4 do 5, pa obje cendrale od 6, evo ih sad spavaju...
Posljednje uređivanje od mare41 : 07.01.2014. at 09:10
Ja ću samo reći![]()
Mare41, svaka čast. vi roditelji 2 i više djece ste posebna izdržljiva sorta.
Enolee,2 dana sam uspjela, prvi dan malo se češće budio ali nije baš ono cendrao grozno, i cuclao je bocu s vodom. već drugi dan se probudio u 10,1,4 (inače ima još 2-3 intermezza). to u 4 mu se nije spavalo više, pa je bio budan i preko sat vremena, mada stvarno za to krivim jugo, nitko nije dobro spavao tada.
jučer nismo nastavili, jer sam ja bolesna,i ne mogu ga nunat, no chance.cim prizdravim nastavljam.
pa lijepo
radiš, ali možeš u miru na zahod, možeš u miru pojesti, ne trčiš osam sati ni za kime, možeš porazgovarati s odraslima što je meni puno značilo...
meni je posao bio kao wellness
a nije da je lagan i bez odgovornosti
s tim da su moja djeca bila najgori nespavači koji su se uopće mogli roditi: kći se budila do 40 puta tijekom noći, a sin i do 60
u nekom trenutku sam bila rekla kako bih potpisala da cijeli život imam samo pola sata u komadu
eto, došlo je i to
i, ne... ne sjećam se tih noći sa sjetom
to su najgore traume mojega života
[QUOTE=apricot;2548221]pa lijepo
radiš, ali možeš u miru na zahod, možeš u miru pojesti, ne trčiš osam sati ni za kime, možeš porazgovarati s odraslima što je meni puno značilo...
meni je posao bio kao wellness
a nije da je lagan i bez odgovornosti
s tim da su moja djeca bila najgori nespavači koji su se uopće mogli roditi: kći se budila do 40 puta tijekom noći, a sin i do 60
u nekom trenutku sam bila rekla kako bih potpisala da cijeli život imam samo pola sata u komadu
eto, došlo je i to
i, ne... ne sjećam se tih noći sa sjetom
to su najgore traume
Po struci sam odgajatelj!!!![]()
Posljednje uređivanje od matahari : 07.01.2014. at 20:48
onda ništa od toga
zaboravi
Apricot, ma kako je to moguće? 60 puta?? jel to tako svaku noć bilo ili šta?
eto, moguće je
40 je bila dobra noć
doslovce, svake 3 minute, muž i ja udarali recke
nije se dalo živjeti
i to je trajalo jako, jako dugo
do četvrte godine se svelo na desetak buđenja
sa pet je prespavao noć
mala je ranije
ali do treće... svakih 15 minuta
pa je muž satima nosio da ja barem po malo sna uhvatim
ali, nikada nijedno nije iselilo iz spavaće sobe
naše dijete - naša briga
da
mala je otišla u svoju sobu, dolazila je k nama rijekom noći
nekad je to bilo već u 10, nekad oko 1, nekad u zoru
ali je spavala
mali je do četvrte godine imao faze da smo morali nositi i umirivati
ali, od pete spava cijelu noć
oni nikada nisu plakali, samo su se budili, a ja sam bila mater koja nje dopuštala da joj dijete zaplače
pa smo nosili i uvaljivali sisu u usta
bilo je stvarno teško
ali, sada imam djecu koja su jako samostalna i imaju povjerenja u nas
vjerujem da je ta naša stalna prisutnost uvelike pripomogla
ne kažem da je to dobro, zdravlje nam je sigurno stradalo, ali mi drugačije nismo znali
da imam desetoro, opet bih iossto
djecu nisam rađala da plaču, nego da ih volim
To je stvarno jako puno vremena. Svaka čast na upornosti. Mi radimo isto tako, samo što ova naša nije od puno nosanja.Većinom sisa u usta i dobro je (dobro njoj, ja znam imat žulj na bradavici, doslovno). Međutim, ima tek 10ipo mjeseci. Zar se djetetu od 3 ili 4 godine ne može objasnit nekako da ne može sisat ili se nosat po cijelu noć?
pa nisu više sisali
nije dojenje krivo za sve
jednome se moglo objasniti, drugome se nije moglo...
mi jednostavno nismo htjeli da nam djeca plaču
ili cendraju
i ja mislim da djecu ne treba pustiti da plaču ali dok čitam što pišeš( apricot) baš sam iznenađena. zar stvarno nikad nisu plakala? odnosi li se to samo na spavanje ili i na sve ostalo?
moji su dobro spavali. u mom riječniku to znači da sam se za njih troje ponekad u noći digla 20 puta a ponekad jednom, dvaput.dojili su oko godinu i pol svako, nosili smo ih na četvrti kat, muž dvoje odjednom, a ja jedno.. bilo je teško, mala je razlika među njima, istovremeno su bili mali.
ali u nekom trenutku smo morali stati.i uspavljivati i nosiiti i donositi sto čaša vode u krevet i dizati se po noći i brisati guzu i sto drugih usluga. uvijek je bilo nekog protesta kod toga. ako smo bili nesigurni u odluci sve se vrtilo u krug. ako smo bili sigurni plač je vrlo brzo prošao
možda sam izvukla rečenicu iz konteksta kojeg zapravo ne poznam ali ljubav nije isto što i usluga (ne pišem o malim bebama )
a, ne
ja sam stroga mater
plakali su, naravno
kad se udare, kada im nešto ne dam
ali noću, kad su bunovni i nesvjesni što se događa, nismo dopuštali da plaču
joj umirem od smijeha na ovo
vidiš, meni je upravo obrnuto
od kad radim po cijele dane ne da sam umorna, nego crkavam od umora
noćima se spavam jer se eto, dijete budi milijun puta, u 6.30 kad mi zvoni budilica dođe mi da je razbijem od muke
Na poslu ne funkcioniram, nikako. Jedva znam kako se zovem. Tek negdje oko 11-12 kad prođe umor od noći počinjem normalno funkcionirati. Onda dođem doma s posla, u 5, i sama (uglavnom) hendlam njih dvije do 'spavanja'. S tim da od kad radim ova mala je nemoguća, i danju stalno visi na sisi. Onda se borim s njima da odu spavat, a izborim se nakon 10, jer jer njima očito prekratko ono vrijeme koje provodimo skupa pa ne žele ić spavat (ova manja ima parolu - neće pavati, mama papa) (jer kad se ujutro bude mene nema)
I tako, svaka noć nova muka
Sad smo tjedan dana na odvikavanju od noćnog dojenja. I, da, ponekad plače, ja je grlim i tješim ali sisu ne dam. Nikad nisam mislila da ću dopustit djetetu da plače zbog toga, ali k vragu, nema druge opcije, ili cjelonoćno nasisavanje ili normalna mama. Nema trećeg
Zadnje 2 noći se probudila samo 3-4 puta. I nije plakala, samo negodovala. Ja se osjećam ko da sam bila na wellnessu, čak nisam ko zombi![]()
ko ti kriv!
osim toga, ja sam imala fenomenalnu ekipu na poslu
svaki radni dan je bio ko mali maturalac
apricot rado bi ti dala svojeg najmanjeg na koju noć, može?
i kod mene
baš ko maturalac, ili, bolje rečeno, povratak s maturalca uz mamurluk i tako to lol
nekad u pauzi sjednem s ekipom na kavu, i one si lijepo časkaju, smiju se, a ja jedva pratim šta se događa, oči mi se zatvaraju :rolleyes:
ovo bih mogla opisati kao stanje trajnog mamurluka, ono kad ti nije jasno što se točno događa oko tebe...