 |
|||
fokusiranje nekad upali, nekad se još više naživcira i počne toliko vrtiti i bacakati da me duša boli koliko se ne može umiriti...ivy prvotno napisa
pokušaj ga fokusirati
ja imam za to jednu vrlo nepedagošku metodu
polegnem ga, zagrlim i onda mu u uho šapćem koje ćemo sve igračke kupiti. dijete se smiri u roku keks 8)
a sutra (bar zasad :/ ) se ničeg ne sjeća
ja došla prijaviti noćašnjih tridesetak buđenja.
Prva dvojica su mi bili teški nespavači, nikada nismo imali ispod 6-7 buđenja, a sada sa trećim imam sreće jer nekada imamo takve noći, a nekada se budi samo 2-3 puta za dojenje, što znači da se u prosjeku svaku drugu noć odmorim. Nadam se da će tako i potrajati.
Bila sam u subotu na jednom ročkasu sa klincima i bila je još jedna majka sa bebom, pa krene klasična priča, kako beba spava, kažem dosta dobro, a ona odgovara da je i njena spavala dobro, ali ne zna što joj je, prošli se tjedan skoro svaku noć budila po dva puta... 8)
Apricot, ženo, pa jesi li živa? :shock:
Apricot! Mi smo zavrsili na 2-5 budjenja, ali zadnje koje racunam je pred svitanje i otada se samo gnijezdi s nama u krevetu, svako malo zacendra, pa se pristeka na cicu, pa se okrene, pa mi sjedne na glavu, pa se dere jer nije isti tren ugledao cicu tik ispred nosa... uglavnom, otada vise ne spavam :/
Samo da prijavim poboljsanje u spavanju - otkako smo cicanje sveli na 2x dnevno i ukinuli uspavljivanje na cici, N. spava oko 1.5h preko dana i od 20.00 do cca 04.00 po noci. U tom periodu gotovo da se ne pomakne.
Kljucno je bilo uvodjenje reda u cicanje (zbog mog povratka na posao).
Nije bilo uvijek lako, ali nije bilo ni prestrasno, samo sam se trebala odluciti da je tome kraj. Sad je i N. odmornija i zadovoljnija. To traje sad vec 1.5 mj. i ne vjerujem da je samo faza, a opet - nikad se ne zna, oni su stalno u nekim 'fazama'.
Eto, uzovat cu dok traje, svaki put kad zaspi, ne mogu vjerovati da tako dobro spava, a mislila sam da smo izgubljeni slucaj i da tome nikada nece doci kraj...
uzovat=uzivat
možeš li nam malo opisati kako ste to uspjeli?? naročito me zanima NE uspavljivanje na cici...
I mene ovo itekako zanima,moja cura drugačije ne zna zaspat.možeš li nam malo opisati kako ste to uspjeli?? naročito me zanima NE uspavljivanje na cici...
Polako se trebamo počet pripremat za dan kada ću morat u rodilište,a ona bez sise...Ne želim taj scenarij ni zamišljat...
Koliko vam je trebalo vremena za to ukidanje???
Ja moram priznati da i mi imamo od 3 do 6 buđenja noću za sisanje. Meni to nije strašno jer sam skroz navikla. Sama se budim svako 2-3 sata ako me on ne probudi. Podojim i opet nastavim spavati.
Jedina negativna posljedica je da MM ne spava s nama otkad se on rodio jer ne može podnijeti stalna buđenja pa spava u drugoj prostoriji, šmrc.
Zapravo je islo iznenadjujuce brzo - dala sam nam cca 2 mj. vremena, a na kraju smo u 2 tj. uspjeli svesti cicanje na 2x dnevno i ukinuti uspavljivanje na cici, a onda smo jos 2 tj. 'utvrdjivali gradivo'.I mene ovo itekako zanima,moja cura drugačije ne zna zaspat.možeš li nam malo opisati kako ste to uspjeli?? naročito me zanima NE uspavljivanje na cici...
Polako se trebamo počet pripremat za dan kada ću morat u rodilište,a ona bez sise...Ne želim taj scenarij ni zamišljat...
Koliko vam je trebalo vremena za to ukidanje???
A N. je dijete koje je oduvijek bilo zeznuto za spavanje, uvijek bi tesko zaspala, milijun puta se budila i opcenito bi spavala samo onaj minimum koliko joj treba da ne padne u nesvijest od umora. A cicala je 463 puta dnevno...
Isli smo polako, da ne 'treniramo' sve odjednom - prvo smo krenuli s vecernjim uspavljivanjem (tj. izbacivanjem cice kao uspavljivaca) i tu je bilo najmanje problema - nakon 2 dana je vec krenulo. Jednostavno bih je stavila u krevetic, tiho bih joj pricala, pjevala, mazila je, grlile bismo se, sve sto sam mogla smisliti a da izbjegnem cicu. Jasno, bilo je plakanja, ali ne prestrasnog - prvi dan mozda 30 min. cendranja, drugi dan cca 15, a treci smo se zagrlile, izljubile i jednostavno je zaspala. Poneku vecer smo znali imati kriza, ali sto se god dogodilo, pravilo je bilo da cice nema - par puta, kad je bila dosta nervozna, bih je dignula iz krevetica, a poslije smo i to izbacili da ne bismo stvorili jos jednu losu naviku. Kupila sam joj i tjesilicu, nekakvog bez veze peseka s kojim spava, i dosta sam forsirala da ga uzme dok spava, a cesto sam koristila i 'shhhhh' kao nekakvu univerzalnu onomatopeju, tako da je kasnije i drugi mogu uspavati za nju poznatim zvukom (a ne da jedan pjeva, drugi mrmlja, treci govori 'sshhhh' i sl.).
Onda smo krenuli s produljivanjem razmaka izmedju dnevnih dojenja - tu je bilo dosta problema, pogotovo kad smo dosli do nekih za nju uobicajenih vremena cicanja (podne, pa popodnevno uspavljivanje i sl.) - kad nije bilo vrijeme za spavanje, odvlacila bih joj paznju od cice igranjem, nosenjem, setnjom, telkom, pijenjem vode... Kod popodnevnog, tj. dnevnog uspavljivanja znalo je biti dosta gadnog placa, ali ja bih cijelo vrijeme bila s njom i radila isto sto i kod vecernjeg uspavljivanja - doduse, nekad je stvarno bilo koma, pa bih je uzela i nosila, ponekad bi zaspala na meni, ali opet smo radili bilo sto samo da ne zaspi cicajuci. Za dnevno spavanje nam je trebalo cca 7-10 dana. Sad ne samo da super zaspi nego se ni ne budi nakon 30-45 min, vec redovno odspava 1.5h, sto mi je prije bila znanstvena fantastika.
Onda je na red doslo izbacivanje nocnih nacicavanja - dok smo se uhodavali, nakon sto bih je navecer uspavala bez cicei, kad bi se tijekom veceri/noci probudila, dala bih joj cicu da ne bude previse shokova odjednom. Kad sam procijenila da se vecernje uspavljivanje bez cice ustalilo, presli smo na rjesavanje nocnog cicanja - tu je bilo gadnog placa cca 2 noci, no bilo je udruzeno s nocnim strahovima, za koje smo shvatili da je najbolje da je uopce ne diramo jer smo samo pogorsavali stvar, vec bismo je pustili da se isplace koliko joj je trebalo i sama bi zaspala. Naime, bila bi u takvom bunilu da su nasi pokusaji tjesenja ili razbudjivanja samo rezultirali nevidjenom histerijom, najbrze bi se smirila kad bismo je pustili, a takvo iskustvo su imali mnogi forumasi. Tesko je kad dijete nicim ne mozes smiriti, kada na pola mjesecari, a ti se moras prisiliti pustiti ga... Da nije bilo nocnih strahova, vjerojatno bismo koristili istu metodu kao kod uspavljivanja - shhhh, njezno pricanje, tiho pjevanje, mazenje, grljenje, ako treba nosenje...
Na kraju smo dosli do toga da spava od 20h do 04h, tada cica i spava jos do 6.30 (ako, nekad i ne, ali to je sve pjesma prema prijasnjem rezimu), a preko dana spava od cca 13.30 do 15h i cica oko 17 (zapravo, popodne dosta cica, svaki cas, ali do tada uopce ne trazi cicu, a ja cu u to doba vec biti doma s posla pa nek' cica kol'ko hoce).
Otkako smo 'sredili' cicanje, bolje i jede i spava i opcenito imamo neki red, a do tada je bio cisti kaos. I ona je odmornija, zadovoljnija, vidim da joj taj red dobro cini i da sam grijesila sto smo plutali u tom nekom kaoticnom rasporedu gdje sam dala njoj da diktira tempo, a ona ni sama nije znala sto bi i kako bi - zapravo joj je trebalo da je mi 'izvedemo na pravi put' i cini mi se da joj to daje veci osjecaj sigurnosti jer tocno zna sto u kojem dijelu dana moze ocekivati. Da ne kazem koliko smo se mi preporodili - mislim, ja sam 10 mj. bila zombi sa suicidalnim primislima i shizoidnim ispadima i to vise jednostavno nije islo.
Isto tako, puno ovisi o djetetu, roditelju, okolnostima i kojecemu - treba slusati instinkt, ali opet postaviti neke ciljeve - necu reci da kod nas nije bilo placa i da to ponekad nije bilo tesko slusati, pogotovo jer sam do tada skakala na svaki njen mig i nedajboze da bi imalo zaplakala... Ali, to je bila cijena toga da na kraju sve bude dobro za sve i s tim sam se odmah na pocetku pomirila - zadala sam neke granice koliko dugo cu dozvoliti plac i kod kojeg intenziteta placa cu promijeniti taktiku i dici je na ruke ili nesto, ali dok plac ne bi dosao do te zadane razine, radila sam 'po programu', koji je zapravo kompilacija vise metoda i tudjih iskustava koje sam nasla na forumu, a za koje sam procijenila da bi kod nas mogle fercerati...
Isto tako, iako nam je do tada u danu i cicanju vladao kaos, nisam sigurna da bismo ranije mogli uspjesno provesti ikakvu metodu, mislim da smo morali sazrijeti i ona i mi...
Sada se povremeno zna po noci probuditi, osobito oko 01h jer je to bilo najjace ukorijenjeno budjenje, ali sad je samo pustimo, eventualno malo 'shhhh', dodamo joj peseka, i nakon par minuta cendranja spava k'o top.
Isprike zbog predugog posta, nadam se da cete mozda u ovom opisu naci nesto sto ce funkcionirati i kod vas...
I zelim vam svima koliko-toliko dobru noc...
Sandee primjetila sam da si umiksirala metode: tješilica i shhhh su od E.P. Kako uspavati dijete bez plakanja a i ostalo mi se sviđa. Svakako treba imati plan, dati vremena i postaviti granice i naravno biti uporan...meni ovo sve zvuči kao SF ali vidim da nam djeca imaju vrlo slične fore i probleme pa možda ima nade i za nas...i ja sam primjetila to buđenje u nekom bunilu i ako ga pokušam ponuditi vodom ili pomaziti samo pogoršavam stanje...
Ali pokušati ću sa uspavljivanjem u kinbaču...ja mu sad prije spavanja čitam uz cicanje naravno sa namjerom da mu jednom mogu čitat bez cicanja pa bi mogla pokušati staviti ga u kinbač i čitati mu....
što se tiče dnevnog cicanja on je sad u fazi da se non stop nacicava i cica mora biti vani u svakom trenutku...tako da za sad to ne bi dirala jer je to osinje gnijezdo...najviše me muči to buđenje po noći svakih 1-2 sata...preko dana odspava ponekad 45 min ali nerijetko i po 1.5 h tako da ću se potrudit prema ovoj tvojoj metodu iukinut večernje uspavljivanje na cici i konstantna buđenja...javim rezultate...nadam se prije navršene 2. godine
E, upornost je kljuc - ima sigurno nade, ali zbilja treba biti dosljedan. Po meni je cica najveci problem jer se kod nas koji smo dijete uspavljivali/uspavljujemo na cici to 'zabetonirala' kao navika i dosta ju je tesko iskorijeniti.
Tesko, ali ne i nemoguce.
Treba od svake metode i svakog iskustva uzeti nesto sto bi moglo funkcionirati u danom slucaju (a sve sam metode proucila jer sam teski streber i teoreticar) i samo krenuti - nama je tjesilica spas jer sam skuzila da ce bez toga jako tesko ici, a do sada nije imala nista: dudu joj nisam nikada davala, cica nam je, zapravo, bila tjesilica...
Trenutacno nam, recimo, najveci problem stvara dnevno uspavljivanje - to je i dalje ponekad borba (osobito kad je ja uspavljujem, baki, dedi i tati ne radi probleme - mozda je i tu rjesenje, da se jednostavno osoba s cicom makne
Evo, upravo vec 30 min. mijauce, zijeva, skvici, jauce, zapomaze, cvili, tuli, bacaka se po krevetu, namjesta, prevrce, a umorna je da za sebe ne zna, rusi se od umora naprosto, oci su joj k'o sarme, lupa se po glavi, cupka kosu... Do sad sam ja bila s njom, a sad sam poslala muza, cujem da se nesto malo smirila, ali njoj ocito treba da, kad je jako umorna, izbaci taj umor i frustraciju iz sebe plakanjem.
Ne treba se bojati plakanja, nekoj djeci (N. je definitivno takva, a vidjela sam jos primjera po forumu) plakanje zapravo pomaze da se 'isprazne' i skoro da bez toga ne mogu u pojedinim situacijama (inace uopce nije placljivo dijete, samo kad je uspavljivanje u pitanju, i to ne uvijek). Jasno, nije to 'cry out' metoda (ciji pobornik nisam) i definitivno treba biti siguran da je to taj plac frustracije i umora, a ne posljedica bolesti ili tko zna cega, i ne treba cekati da dijete toliko place da dobije bruh.
Evo, dok sam ovo pisala, muz izasao iz sobe dok je jos zapomagala i prestala je cim je otisao i zaspala, valjda su je zapravo smetale nase intervencije u vidu 'shhh'-kanja, ceskanja i sl., a ja kao prava mama-kvocka nisam se usudila ranije izaci, a ocito sam trebala i mukama bi dosao kraj... Tesko mi je pojmiti da joj nekad, zapravo, smetamo, a ocito je tako...
Sretno!
čitam, čitam i sve se nadam da će F. sam početi duže spavati noću jer ja više stvarno ne mogu. mislim, mogu, ali kvaliteta mog života je opako pala. F. ima 13 mj i od rođenja se budi noću po desetak puta. ima noći kad se probudi samo 3,4 puta, ali prerijetke su. prije mjesec dana sam počela raditi. rad s djecom je sam po sebi iscrpljujuć ako se potpuno daješ, a uz ovo noćno dojenje, ja sa strahom iščekujem sutra jer imam 6 sati (radim u školi) i trebam biti koliko toliko prisebna. ljetos sam pokušala odviknuti ga od uspavljivanja dojenjem, ali bila sam jednostavno preumorna da bih bila ustrajna.
par noći se MM dizao i davao mu vode pa je nastavio spavati, ali nije izdržao do jutra (MM, a ne F.) pa sam opet ja dojenjem jer čim me osjeti, voda ne pali. ne znam. kad dođem doma iz škole, samo se bacim na kauč i gledam kako mi se dijete igra, a ja nemam snage ni volje igrat se s njim. da ne kažem da uopće popodne ne idemo van jer sam ja koma.
čak sam razmišljala da moja mama spava s F. par noći pa možda upali. jednu smo subotu MM i ja išli na svadbu pa ga je čuvala moja mama. isto se budio bezbroj puta, ali uspio je nekako zaspati. možda da je tako više noći... mama mi je rekla da nisam normalna jer se toliko puta budim. a i meni se sve više čini da je noćno dojenje samo mučenje i za mene, a nekako mi se čini da ni on ne spava dovoljno kvalitetno uz toliko buđenje.
radije bih bila naspavana, u školi dobre volje, koncentrirana, a poslijepodne u nekom parku nego ovako...čekam nešto, a ne znam što. manu s neba, valjda.
Isto je bilo kod nas, ja sam mjesecima samo visila kraj nje k'o zombi, obavljajuci samo najnuznije radnje i pazeci da se ne osakati, nikakvo kvalitetnije provodjenje vremena nije bilo moguce. A jos smo bili i vjezbaci pa nam je i to oduzimalo energiju...
N. sad svima bolje zaspi nego meni jer kad je ja uspavljujem, valjda se jos uvijek pomalo nada cici - drugima zaspi bez pola frke. A N. je definitivno bila neispavana, nije cendravo dijete po prirodi, ali po njoj se vidjelo da je umorna - stalno bi se cupkala po kosi, natezala si uho, oci vjecno crvene... Ona je u jednom duljem periodu toliko malo spavala da sam se pocela bojati za njeno neurolosko zdravlje - sva ziva bica trebaju dovoljno sna, u snu se odmaramo, obnavljaju se stanice, rastemo, a djeca osobito...
E, tako sam i ja cekala da se to rijesi samo od sebe pa nisam docekala. I prije sam pokusavala provesti ovu metodu, ali nakon pocetnih dobrih rezultata, naivno sam pomislila da je sad sve rijeseno i da se mozemo vratiti cici jer sam bila toliko umorna da mi je bilo najlakse izvaliti se, pristekati je i cekati da 'odrveni' - normalno, prvih par dana je to sljakalo, a onda sve po starom.radije bih bila naspavana, u školi dobre volje, koncentrirana, a poslijepodne u nekom parku nego ovako...čekam nešto, a ne znam što. manu s neba, valjda.
Ne ide nikakva metoda dok covjek jednostavno ne dodje pred zid i ne kaze 'ovako vise ne ide, zrtvovat cu tjedan-dva-tri i ustrajati, da bi poslije bilo bolje'.
Ali, nije lako doci ni do te spoznaje...
Sad kad se pogledam, vidim koliko me zadnja godina postarala - sva sam se osusila, kosa mi je ispala, naborala sam se, koncentracija mi je nula, uzasno zaboravljam, koma, a nije ni cudno jer valjda cijelu tu godinu nisam dosla do REM faze (ili koja je ono vec faza dubokog sna), to je sve bilo dremuckanje od par isprekidanih nocnih sati.
Da mi je ova pamet i oni dani, sve bih napravila drugacije...
Da se i mi pridružimo. Slažem se sa Željkom, ni on ne može biti naspavan ako se toliko budi. Sad smo bolesni pa mu više dajem i postaje nepodnošljivo. Dva tjedna ga ništa ne zanima osim dojenja, samo vuče majcu i točno se vidi da sam postala nervozna jer je živčan kada traži. Osjeća da mu najradije ne bi dala. Imunitet mi je pao, srušile i mene i MM-a viroze i MORAM se oporaviti jer neću moći ovako dalje.
Ljudi, sto bi rek'o Nike: 'Just do it!'
N. upravo zaspala, ostavila sam je samu u sobi jer sam nepobitno utvrdila da je moja/nasa prisutnost smeta, sto mi je bilo jako tesko za shvatiti, ali tako je - malo se igrala, nekaj pricala, zatim tajac, kad sam nakon 10 min. provirila - dijete spava k'o klada.
A mislila sam da to nikada necu dozivjeti, dok se suljam prema sobi nadajuci se da spava, kroz glavu mi prolaze sve nase (ne)spavacke krize tijekom ove prve godine i samo me pocne oblijevati znoj i mislim si 'a sto ako nije zaspala'...
Uzasno mi je drago sto hoce ovako sama zaspati jer jedan od strahova je bio da ne uspostavimo neku tzv. negativnu asocijaciju na spavanje, tj. da ne bi bilo da stalno moramo provoditi neke rituale jer to je jednako lose kao i uspavljivanje cicanjem. Onda u odrasloj dobi ljudi ne mogu zaspati jer moraju, ne znam, citati prije spavanja, tusirati se, gledati tv, spavati u krevetu tocno odredjene tvrdoce, u prostoriji gdje dopire tocno odredjena kolicina svjetlosti i sl. Ne daj Boze da se nesto poremeti u tom sustavu, odmah se javljaju problemi sa spavanjem.
Tako je kod mene i ja, zapravo, patim od gadnih problema sa spavanjem i svaka promjena neke moje spavacke rutine me ometa, a to je 100% stoga jer kao dijete su me uspavljivali te ceskanjem, te citanjem, te bocicom, te tko zna cime... i nakon svih tih godina meni za spavanje treba nesto od toga (ok, bocica mi vise ne treba)
Sad kad sam uspjela provesti 'metodu' na N., sam je jos moram na sebi
upravo tako...
ja se nekako psihički pripremam za taj korak.
sandee,hvala na odgovoru.
hvala ti, Sandee. je, to je to...treba odlučiti. zez je što smo oboje prehlađeni, ja sam bolesna otkad je škola počela, a i on lagano šmrca. manje nego ja...zbog dojenja vjerojatno. možda i meni treba neka dojilja
frka me da ću biti još umornija ako sad počnem neku metodu, a tko će onda izdržati zaigrane prvašiće i još zaigranije sedmaše. sad mi je žao što nisam bila ustrajnija ljeti. a i kad je bio mrvica, mama mi je govorila da mi ne spava na sisi, na rukama već da ga spustim na krevet, ali ja sam Bogu zahvaljivala što je konačno zaspao pa bih i kao šišmiš visjela na stropu samo da spava
ja nemam snage za taj korak, jer ionako premalo spavam, otkud mi jos snage da ne spavam 2-3 tjedna?!?!
k. nece zaspati sama, dize se i ide zamnom.
nemoze se uspavati drugacije nego sisanjem.
a zadnjih 10ak dana se budi doslovno svakih 10 minuta, neku noc sam se rasplakala od muke, stvarno sam na rubu snaga, ovo je grozan uzas. a f. pak spava ko top cijelu noc, njega bog isus ne budi. covjek ne bi vjerovao koja razlika izmedu njih dvoje :?
meni je jedna žena rekla da je jedini lijek za nespavanje ići na drugo dijete. vidim da su klinci obično različiti, ali svejedno se ne usudim. što ako imam tu sreću da budem iznimka pa mi i drugi bude velika nespavalica? strah me i pomisliti.
što je najbolje, F. može sam zaspati...ali, ponekad. Doji, digne se, namješta se po krevetu dok ne nađe super položaj, ja ga ljubim i on zaspe. Ali, uopće ne znam koja se to svemirska tijela moraju poklopiti da nam to upali svaku večer. Da ne bi bilo zabune, ako sam uspije zaspati to ne znači da će dugo spavati ili, ne daj Bože, sam se uspavati kad se prpbudi. No, no. I opet sam ja ta koja ga mora uspavati inače je to plač očajni.
Da, dok se drugo napravi i rodi, prvo je obično dovoljno staro da bude u fazi normalnog uspavljivanja i spavanja. Drugim riječima, vrijeme liječi sve. Što je slaba utjeha kad se non stop bude
Cinjenica jest da s cca 2-3 g. djeca neuroloski sazriju tako da im faze spavanja pocnu sliciti na one u odrasle osobe (ne sjecam se sad detalja iz literature, ali cini mi se da se ciklusi spavanja vrte kod djece u intervalima od 45 min, a kod odraslih 90 min, tako nesto - N. se fakat budila svakih 45 min., kad bi dosao taj interval plitkog sna, i tada vise ne bi mogla sama zaspati jer je asocijacija uspavljivanja bila cica).
Jos jednom da vas ohrabrim, kod nas je islo fakat brzo, vec nakon par dana je doslo do poboljsanja, a i mnoga literatura kaze da kad dijete zaspi bez cice, da je velika sansa da ce se tijekom noci rjedje buditi - a ono malo budjenja sto preostane, da se izdrzati, a i s vremenom rijesiti.
Stvarno vam se divim, iskreno, ja nisam kanila cekati 'da N. neuroloski sazrije', vise nisam mogla tako i morala sam poduzeti bilo sto, nije bilo vise isprika i izgovora, morali smo krenuti s necim jer je alternativa bila fakat da zavrsimo u Vrapcu svi skupa, sa mnom na celu... :/
Sandee, jako mi se dopada sve što si napisala, od onog iskrenog početka gjde pišeš o zombijanju, do ovog izvrsnog rezultata. Mislim da si mnoge nadahnula da pokušaju od svojih nespavača izvući bar par sati sna u komadu.
Inače, svim mamama nespavalicama na duge pruge kapa dolje! Sve vi ste za mene herojčine kada možete izdržati takav tempo. Zaista se iskreno divim svima onima koji ne spavaju po 4 godine kako treba!!! Svaka vam čast.
Moja T je prosječno dobar spavač, ima nekad super noći (1-2 buđenja, a prošli tjedan nam se zalomilo 3 noći potpunog spavanja .:shock:. ).. a nekad i po 10 buđenja. Taj prekrasan osjećaj naspavanosti mi je u 3 dana dokazao da stvarno možeš biti majka drugačijih kvaliteta kada si u full energiji. Jer i moja T ima evo skoro 17 mjeseci i puno je više bilo nespavanja nego spavanja. Jednom sam plakala ko malo dijete lupajući rukama i nogama po podu i vikala mužu da ne mogu... da ide kupit formulu, da joj sprži brašno... da je katapultira na mars... da joj nagura 6 duda u usta, samo neka zašuti i zaspe...
No, eto... prošli tjedan ili samo 1 buđenje s kratkim cicanjem ili cijelu noć. Taman kad sam već povjerovala da ću početi spavati za istač, evo nam donjih trojkica, lagane temperature i tu noć, bar 15 buđenja
Inače, kod nas se isto poboljšalo spavanje s smanjivanjem količine dojenja. A to se dogodilo sasvim slučajno. Ja sam se bacila na neku dijetu da izgubim 5 kg... i valjda mi se promjenila kvaliteta mlijeka (nisam jela ugljikohidrate baš)... i ona je počela manje cicati i manje tražiti. Uspavljujem na cici još uvijek... ali eto odspava stvarno fine komade. No ukupnog aktivnog sisanja je daleko manje. Jel to ima kakve direktne veze ili nema, tko će ga znati.
Prijateljica Marijana je nedavno prestala sa dojenjem cca 20 mjesečnog djeteta. Uvijek je bila dijete koje se puno budila... prestajala je postepeno (ostala je trudna, a nije željela tandem), prvo je ukinula dnevne podoje... malo po malo, bez ikakvog stresa. A onda i noćne. Nakon što je prestalo po noći - od tada spava cijelu noć. Od tog trenutka.
E sad.... ja sam jako za dojenje i stvarno ne bih htjela da ova poruka glasi - prestanite i dijete će spavati - jer evo, kod mene je slučaj da i dalje dojimo (iako manje), a T je počela lijepo spavati... no... možda ipak ima neke veze... :?
U svakom slučaju, ponavljam... veliki
Sve moje frendice koje su prestale s dojenjem kazu isto: cim su prestale s dojenjem, dijete bi vec drugu noc prespavalo. Ok, sve su dugo dojile pa se mozda i poklopilo sa sazrijevanjem djeteta... Doduse, ja nikako ne bih htjela prestati dojiti ili propagirati to kao metodu, ima i drugih nacina...
Mi se sad mucimo s budjenjima oko 01.00, 02.00, nikako ih iskorijeniti - probudi se, malo cendra, ne strasno, ali dovoljno da cijelu kucu digne na noge. Budjenje i cicanje oko 03.30 je standard, i onda konacno oko 6.30, ali sve je to mila majka prema onome prije...
Drz'te se svi nespavaci!
žrtvovala bih ja tjedan, dva kad bih znala da će to stvarno upaliti. ali, čitala sam na topiću no cry out da cure baš i nisu uspjevale pa mi je to u startu bilo demotivirajuće.
iako, sad kad čitam što Sandee piše... Jer, ovaj produženi vikend mi je došao kao budali šamar budući da imam temperaturu, kašljem i tako to. dijete nema obzira za bolesnu majku
Od svih tih metoda treba uzeti ono sto mislite da bi moglo upaliti u vasem slucaju - mi se nikako nismo mogli drzati samo jedne jer je u svakoj bilo nesto sto nam nije pasalo. I ne treba biti tvrdoglav, ako vidite da nesto ne ide, treba malo modificirati... tj. tvrdoglav ne , ali uporan da.
Ali, zbilja, probajte barem nesto poduzeti jer znam kako vam je - barem cete se bolje osjecati znajuci da ipak nesto radite po tom pitanju, da se niste samo 'prepustili' pa sto bude (a ne bude dobro samo od sebe).
Apsolutno se slažem, opet 8)
Svaka tehnika je samo tehnika... a u kombinaciji sa malim karakterom modificira se prema potrebi. I prema majčinskom instiktu koji je vrlo često nepogrešiv (naravno, ako ga ne ubiju nepotrebni i ne traženi savjeti
Evo naše iskustvo.
Malac od rođenja jako loš spavač, 10 mjeseci se uspavljivao isključivo na cici.
I onda kada smo morali prekinuti cicanje uletio je tata.
Drage mame pokušajte, iselite se iz sobe i neka ih tate uspavljuju.
Prvi dan je bilo najgore, plakao, cendrao, stanje oko 45 minuta.
Drugi dan je već bilo puno bolje, možda 15-ak minuta.
Treći dan je zaspao sa malo cendranja za 10-ak minuta.
Bitno je biti dosljedan i da ih tate preuzme, jer vas povezuju sa cicanjem, pa mame puno puta odustaju, budu frustrirane jer im neide uspavljivanje, govorim iz svog iskustva.
Pokušajte, par noći nije ništa u usporedbi sa svim ovim mjesecima borbe.
Iskreno ja sam mislila da ga moj muž neće moći uspavati, on je mislio da ga neće moći uspavati, a kad ono iznenađenje, samo budite uporni i izgurajte prvih par dana krize, nije tako teško kako izgleda.
Kad ga je tvoj muž uspavljivao, malac se nije budio tokom noći?
Jer MM ponekad uspijeva uspavati mališu. I sinoć se dva puta budio i MM ga je ponovno uspavao. Ali, oko 1 je počeo plakati, MM ga ne smije nositi i opet sam ja morala uskočiti.
Potpis na ovo.
Nazalost, najgora prva 2 tj. smo N. i ja odradile same, ali da je tata bio u igri, sigurno bi bilo brze i jednostavnije. Sad puno lakse zaspi svima drugima nego meni i po noci je puno lakse ponovno uspava tata ako se probudi jer kad vidi mene, valjda vidi veliku cicu...
zeljka231 budi se po noći, recimo 2-3 puta, ali ga mm može uspavati.
U većini slučajeva nije potrebno nosanje, već ga malo pomazi, govori šššš, ako ga treba dići, onda ne šeće s njim po sobi, već ga ljuljuška na krevetu. (Još nismo došli do faze da spava u kindaču)
I da, dobro Sandee kaže i ja sam primijetila da ga svi lakše uspavaju nego ja, mada je sada već puuuuuuuno bolje.
I jučer smo pokušali da ga MM uspava, ali nije uspjelo. Plakao je iako ga je i nosio, ja sam ga nosila, ali plač se nastavio. I opet sam ga dojenjem uspavala. Do 11 se dva puta budio i nekako ga je MM uspio uspavati, ali oko ponoći plač i opet ja. Ja ga jednostavno ne mogu slušati kako plače. Bude baš očajan. Do 4 hrpa buđenja i onda se probudio, počeo igrati. Ponovo zaspao i mislim da smo spavali bez buđenja do 7. Više se uopće ne sjećam koliko smo se budili. I tak...
Borka potpisujem te jer znam jedan takav primjer koji se dogodio isto u 3 dana. Mama je iselila iz sobe a tata je tri dana uspavljivao dijete gotovo po istom rasporedu kao po tvom. I uspjelo im je. Spavao je nakon toga po cijele noći osim kad su ga mučili zubići. Moja K. isto spava na refule od rođenja i ja sam mrtva umorna.MM i ja probali smo ovu tehniku ali JA sam izdržala samo jednu noć. Bilo mi je žao čuti ju kako plače i njega kako ne može spavati
Mislim da bi stručnjaci rekli kako još nisam spremna. Suma sumarum tvoja metoda pali,znam ih još :D [/b]
Eto mi noćas, cendranje i sisanje od 20.00 do 24.00, buđenje u 1.30 i hranjenje s cendranjem do 4.00. Zatim buđenje u 7.30 i cicanje do 9.00 i onda odspava do 11.00. Ja ujutro sjedim na wc-u i mantram izdržat ću, izdržat ću i MM me pita da što mi je, a ja da sam premorena (imam još dvoje male djece i kod mene spavanje po danu ne pali i svekrvu k***u, ja kuham, perem, pospremam, kuham i njoj i čistim iza njenih mačaka i psa, jer je njezin moto da to njoj ne smeta i kome smeta neka počisti)...
I sad kak MM-u da ne odšarafim glavu, jer on me pita pa od čega sam tako umorna. HALOOOO!
Nemogu više, ali moram, moj je još uvijek premali da pokušam bilo kakvu metodu, a izgleda da su i grčevi tu.
dani1, u knjizi Kako uspavati dijete bez plakanja od Pantley imaš savjete i za tako male bebe. Savjete tipa da ne dopustimo bebama da nam spavaju na rukama, kako smanjiti povezanost dojenja i uspavljivanja... Ako imaš vremena negdje ugurati čitanje te knjige, pokušaj! Možda je bolje ustrajati kad su tako mali i nemaju razvijene navike nego se buditi po 10 puta kad su jednogodišnjaci.
Btw. ja sam se jutros u 2 skoro spremila i otišla u šetnju jer sam već pukla od tolikog buđenja. A sad se počeo i igrati usred noći. Stalno ga moram prebacivati s jedne na drugu stranu. I naravno...isto sam pogriješila što sam ga kod svakog prebacivanja ljubila i mazila i sad se svaki put baci na mene i traži da ga poljubim. Jadna mu majka...
Nama je u ovoj ranoj fazi (do nekih 3 mjeseca starosti) za umirivanje i produljivanje noćnog sna jako pomagalo povijanje bebe.
Kupili smo si preko amazona swaddle na čičak (ne znam kako bi se to reklo na hrvatskom). Počeli smo ga koristiti nakon prva 2 tjedna i do 3 mjeseca.
Našoj T. je jako odgovaralo biti povijena.
O tome je dosta pisao i dr Harvey Karp - koji to i jako preporučuje za to razdoblje.
Čula dam da povijanje jako pomaže i za grčeve...
Ovako se može napraviti od dekice:
http://threepts.whaddu.com/blog/pict...dle-steps2.jpg
Šaljem ti ~~~~~ da što prije počneš bolje spavati jer znam koliko je ovo iscrpljujuće... a još uz drugo dijete :shock:
Počela sam raditi greške. S prvim i drugim djetetom sam imala dovoljno snage i živaca da ih nakon dojenja lijepo stavim u kinderbet i uspavam, a s Oskarom-eto greške. Cijelo vrijeme pored mene u krevetu i prebacivanje s jedne cice na drugu, ali konstantno. Čim cica nestane dreka, a uopče ne cica već ju samo dudla.
Jučer oko ponoći nakon papanja jednostavno sam izišla iz sobe van i rekla mm-u neka ga uspava. I gle čuda, prvo je malo njufrao i nakon 10-tak minuta zaspao. Spavao je do 4.00. Zatim klopa i opet u kinderbet. Ovaj put sam ga stavila ja i zaspao je bez problema do jutra.
Zamotala sam ga i u dekicu, čvrsto, ne prečvrsto. Možda mu je i to pomoglo.
Danas me od previše spavanja boli glava
nama evo teče 6. mjesec od kada nisam odspavala poštenih 5 h u komadu...
5? ma ni 4! (osim popodne svake prijestupne)
kako ide dalje, ne ide na bolje bez obzira što nam se bliži famozni 10.mjesec
meni se čini da će biti potrebna intervencija iako je prva neslavno završila
od početka ima problema s uspavljivanjem, u zadnje vrijeme uspavljujemo ga cca 1.5 h, sada je finale u kolicima i onda prebacivanje u krevetić
zaspe jako kasno (svi pokušaji da ga ranije uspavam - ništa) i onda počinje buđenje svakih sat, sat i pol, najkasnije 2... ZAŠTO? ne dojim, uvalim mu dudu, nekad uspije nekad ne, onda dam vode, ako ne upali i probudi se opet za 5-10 min, napravim bočicu... zaspe, ali i dalje se budi jednako često...
rituale imamo, ali on jednostavno nikad nije preumoran za skakanje, dizanje, okretanje, pričanje... a nama oko 10 već padne zastavica...
što je umorniji, zapravo, to je gore...
čestitam :D
(ne znaš bi li se smijao ili plakao, ha?)
ne mogu više ne spavati
Nanon 11mj nespavanja odlučili smo se za metodu, nema cike po noći, mama u drugoj sobi, tata spava s bebom. Tu metodu su nam preporučili frendovi koji su rezultate imali nakon tri dana tj. dijete je tada počelo spavati čitavu noć. Meni je trebalo 4mj da se odlučim na to i sad se pitam zašto nisam prije. Naime, nakon mojih milijun strahova od toga hoću li joj faliti, hoće li biti gladna, hoće li tati jako plakati ostala sam paf! Prvu noć mu je zaplakala dva put, od toga samo jedno smirivanje na rukama, a drugu je već spavala čitavu noć i tako već tjedan dana. JA SAM SE KONAČNO NASPAVALA. A vidim i da K. više nema velike podočnjake i da je zadovoljnija. Metodu sam predložila frendici i njoj je također upalilo :D
Pišem ovo za mame koje se boje milijun stvari
a što je s nama koji ne cikimo? no hope?
ne mogu više ne spavati
Jooj nemam pojma, mislila sam da to muči samo dojenu djecu :/
Ako išta saznam javim ti
nama se situacija dosta popravila ali...
ne znam kako bih izvela da tin spava samo s tatom jer on zaspe oko 19 i spava do 5.30-6 i u međuvremenu traži sisati 3-5 puta.
kako to izvesti? da čekam da čujem babyphone podojim pa odem i ostavim ih?
1.3. ide mm na prodiljni, a ja ću na posao. tin će tad uimati 8 mj, mogla bih pokušati tad s tom metodom.
Re: ne mogu više ne spavati
obaveznoJooj nemam pojma, mislila sam da to muči samo dojenu djecu :/
Ako išta saznam javim ti
moje iskustvo (za sad) kaze da to nema veze s dojenjem
cura mi vec ima 3 godine i 8 mjeseci i na prste mogu nabrojati koliko je noci prespavala u komadu
a mali ( dva i pol mjeseca) ili prespava noc ( od 21.30 do 7 ujutro) ili se jednom probudi
ne mogu više ne spavati
Nevenera, i ja sam čekala da bude malo veća. Bilo mi ju je žao ne podojiti dok je još ovisila o mlijeku ili na samom početku dohrane. Poslije nisam imala hrabrosti, ali nakon noći nespavanja odlučih se. Evo i od zadnjeg posta spava po cijele noći. Na tvom mjestu malo bih još pričekala
Mi idemo spavati oko 18-19 h i ne spavamo u komadu. Imamo 3 buđenja u prosjeku svaka 3 sata za papanje s time da ako ga čujemo da mljacka onda uspijemo složiti flašicu prije nego zaplače ali u biti ako i zaplače naše dijete pojede spavajući i nastavi dalje spavati. Nema potrebe za uspavljivanjem. Zadnje hranjenje ide na cicu (to nam je jedino dojenje na žalost) oko 4 ujutro i onda ostane uz mene na krevetu. Zbog toga moja kičma trpi jer se ne mogu pomaknuti jer smo pod istim poplunom i nemam mjesta.
A budimo se oko 5,30 - 6 h kada ga presvučem i nahranim a nekada i uspijem zamotati u dekicu pa još produži do 7-7,30.
Ne smeta mi ovo dizanje po noći jer se ne izgubi puno vremena, a nekada ga mm uzme ujutro i odu u dnevni boravak a ja produžim do jedno 8. Znalo se dogoditi da ga i mm nahrani da ja uopće ne čujem ni dijete, ni njega pa se onda zbunjeno u 4 sata mislim da je dijete odspavalo dobar komad
Mi i preko dana jedemo svaka 2 sata - očigledno dijete ima takvu potrebu.
ovdje sam nova, drage moje i ne znam je li blesavo da se javljam ja čije dijete cica u prosjeku 2 x po noći (oko 3h i 6h). Budimo se oko 8h.
Prije svega svaka vam čast mame, skidam kapu!
Javljam se zato što su nam izbila 2 zubića :D pa nam (nadam se ) to remeti noći,malena se češće budi i češće joj ispada duda,par noći sam baš bila iscrpljena i umorna,ono turbo. Uzmimo da je to iznimna situacija.
Ono što me zanima je:
-kako naučiti dijete da se samo uspava,
-cicu ne povezivati s uspavljivanjem
-tatino uspavljivanje
Čitam "unaprijed" koje sve poteškoće imaju cure koje su kasno krenule s učenjem beba da cica nije spavanje nego hranjenje (jel to uopće tako
Ono što smo mi poduzeli: L. ne povezuje više ciku sa spavanjem jer po danu uredno zaspe bez cike,SAMA :shock: to smo uspjeli prije par tjedana,i sad redovito svaki dan zaspe 2x dnevno bez cike.
Tata je bolje i brže uspava od mene navečer, doduše nosanjem i tihim pjevušenjem uspavanke (trebaju mu 2-3 min a meni puno duže u zadnje vrijeme),al sad kad vidim postove jasno mi je i zašto.
E sad ne težim ja nekim noćima tijekom kojih bi dijete spavalo cijelo vrijeme,ono što je mene mučilo je jel gladna pa joj treba cika...i sl., nego msilim da bi bilo dobro za nju (a i za nas) ad se nauči sama uspavati kao što to radi po danu,jer bi se onda mogla sama uspavati i po noći kad se probudi u fazi lakog sna.
Što mislite jel bi bilo pametno ostavit joj prigušeno svjetlo u sobi, upalit mobile (on ju je uspavljivao do 4 mj starosti a onda smo je odučili jer smo išli na more,baš smo bili blesavi), tako da vidi gdje je ,da se može poigrat malo sam sa sobom ako što to čini po danu prije nego što zaspe?
Meni ludi bilo blesavo da mi uređaj (mobile) uspavljuje dijete pa je počeli nosat.
svaki savjet i detalj su dobrodošli jer nemam knjigu da je pročitam.Hvala.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom