Mislim da sam danas došla do faze kad zaista više ne mogu dalje ovako...zadnjih 7 mjeseci se nisam naspavala dulje od 45 min u komadu...zadnje 2 noći ne više od 15 min u komadu, s tim da sam od 3 do 5 bila skroz budna...
Cure,
Evo, sad smo tek počele spavati - a ona ovih dana navršava dvije godine.
Nekad se znala buditi svakih nekoliko minuta. Ista priča je bila i sa starijom kćeri. Nemam vam što drugo reći nego - izdržite, sjetite se da nas takvih ima puno. I vjerujte mi, kad taj period prođe, brzo ćete na njega zaboraviti (barem ja jesam).
Mojoj se sad ponekad dogodi da odspava 3-4 sata,i to prvi san nakon uspavljivanja.
Ali,ja sam tada budna,ne mogu ici spavati s njom u 9,pa moram i ja imati malo vremena za sebe
No,dogodi se to mozda 1-2 puta mesecno,i uoooopste nemam pojma od cega to zavisi.
Hranim ju u isto vreme,uvek sisa za uspavljivanje,i vecinom se u tih prvih par sati probudi bar 2 puta.
Nekad se dogodi da ja do 4h uopste i ne zaspim,jer tek sto mi sanak dodje na oci ona opet place.
Ne mogu zaspati "na dugme",tako da redovno ujutro pojma nemam da li sam uopste i spavala....
S 2 godine kazete ce mooozda poceti spavati bolje?
Ajooooj....![]()
Posljednje uređivanje od KayaR : 20.04.2010. at 09:47
evo i mene u ovaj klub.
B. ima 5 mj i zadnjih tjedan dana tijekom noći izvodi stvari koje je naučio preko dana a pri tome spava.
digne se na sve 4, pa guguće, pa se smije, pa se prebaci s trbuha na leđa, ja ga pri tome pokušavam smiriti da spava, on me odbija, ako ga primim negoduje i viče, ako mu nudim dojku, gura me ručicama i protestira. okreće se, prima me ručicama.
sinoć je to dugo trajalo, smirio se tek kad sam ga probudila (jer više nisam mogla) i uspavala.
kako da mu pomognem da se smiri i zaspi?
ps- normalno da je on ujutro u 6 bio budan a ja izgledam kao zombi.
Posljednje uređivanje od sunce moje malo : 27.04.2010. at 09:34
11 mjeseci, update: još je malo gore, obzirom da počinje iznenada, u snu, plakati, bez obzira što sam ja tu pored njega, i njegova sika je uvijek i stalno tu...
Po cijelu noć tješim, umirujem, mazim, dojim i pokrivam... A postao je i prava opasnost, jer iz potrbušnog položaja brzo, u snu, "skače" u četvronožni i onda se baci u kojem god smjeru pa treba paziti i da se ne udari o zid ili rub kreveta...
I onda mi se na sve to još nakalemi i pun mjesec!![]()
superman, nekako mi se cini da smo u istoj situacijimoja je prva 2mj spavala odlicno, i onda su krenula nocna budjenja. priznajem, ima noci kada odlicno spavamo (ona se budi, ali joj uspijevam dati cicu pa nekako nastavimo spavati), ali su sve cesce katastrofalne noci. jos od kad je pocela puzati, posjedati se...u snu se sjedne i krene puzati po krevetu i plakati.
ne znam, sve si vise razmisljam o primjeni one (po meni) drasticne metode spustanja djeteta u kinderbet i pustanja da place prvo 5min, onda 7min...kao, tako ce nauciti sama zaspati i bit ce i njoj lakseali, jednostavno ne mogu vise, vec sam par puta pala u nesvijest (pretpostavljam od iscrpljenosti jer je meni san dosta vazan), ne mogu razmisljati, ne mogu normalno komunicirati, konstantno mi je neki pritisak u glavi...
jel netko od vas probao tu metodu? ne zelim muciti dijete bezveze, jos ce mi i starijeg to urlanje sigurno buditi (iako spavaju u razlicitim sobama, to urlanje se mislim cuje u cijelom ulazu). kako spava sa mnom na krevetu, pokusala sam je spustiti u kinderbet kad je odmorna da se malo poigra u njemu, ali uopce ne zeli biti unutra. sto i kako dalje???
i kod nas je ista stvar, prva cca 6 tjedana spavao ok i od onda su počele turbulencije.
Evo sada imamo skoro 2 god. i ja se nisam naspavala u komadu već jakooooo dugo, evo danas sam na poslu katastrofa, u jednom trenutku sam mislila se leći ispod stola i odspavati.
Ja sam primjetila da uopće nisam svjesna kad ga iz kindaća prebacim kod nas u krevet.
I skužila sam da po noći tu svoju cicku traži samo kao zamjenu za dudu.
Povuče par puta i spava.Niš ne radi, ne jede, ne vuče, nego spava sa sisom u ustima.
I čekam godišnji da ga odviknem.nemogu više tako.
Posljednje uređivanje od Cocolina : 27.04.2010. at 14:02
Ja sam to isprobala s najstarijim.
Sve do godinu dana smo ga uspavljivali satima,bukvalno.
Ljuljanje,nosanje,pevanje,ljuljanje u kolevci do iznemoglosti...
Doduse tada se nocu nije puno budio kad bi jednom zaspao,ali to uspavljivanje....
Secam se scene gde ga ja ljuljam u kolevci(naravno,bio je veci od kolevke,ali nam je sluzila za uspavljivanje),a on stoji,njise se i trudi ostati uspravan i zlocesto se cereka.
Samo su jos roscici repic i osti falile,Boze me prosti
Tu mi je "puko film",odnela ga u krevetic,izljubila i ostavila....
Plakao je 10-tak minuta(chu plakao,urlao)za to vreme sam 2 puta ulazila,tesila,ljubila i smirivala,i taman kada sam htela odustati-ucutao
Scucurio se kao misic,mokar kao 2 misica,cuti i gleda u mraku....zatim je zaspao.
Bilo mi ga je uzasno zao,kako se slomio jadan.
I nikada ga vise nismo uspavljivali.Sledece noci je dobio pusu i zaspao.
To mi je tada bilo ravno svetskom cudu,i bila sam jako ponosna kako smo se resili maratonskog uspavljivanja,i sve ono"da mi je neko rekao da ce to tako lako ici,ranije bih pokusala..."
Medjutim,iz sadasnje perspektive mislim da je to bilo lose,i to vise nikada ne bih mogla napraviti.A sigurno bih se slomila i taj put da je trajalo duze ili se produzilo i na naredne noci,odustala bih sigurno.
Cura me muci svaku bogovetnu noc vec 17 meseci,po danu uopste ne funkcionisem osim za najnuznije,bezvoljna sam i apaticna skroz,ali kad moja mrvica nocu kmekne-skocim,i po 100x tako,i ne znam koliko ce to trajati,jer kraj se ni ne nazire....
mene zadnje skoro dvije godine na smjenu bude malo jedan malo drugi, pa se drugi umiri, pa opet prvi počne....
još je nekako bilo prvu godinu dok sam ipak bila na porodiljskom pa sam popodne mogla malo ubit oko, ali sad kad se ujutro moram dignut ko da me netko mlatnuo batom po glavi, a niti popodne se ne nazire nit sitna mogućnost da se bar malo odmorim - to je hororac na kvadrat!
...pa onda svako malo nekakve noćne temperature, bolesti, cendranja, nošenja - ne da se ujutro ne mogu dignut iz kreveta - a kako god okreneš moram - išla na posao, doktoru ili ih samo morala nahraniti, obući, nešto, nešto....
...i stalno mantram da će proći, a eto već pet godina sanjam jutro kad ću se probuditi naspavana u svom krevetu...
i šalu na stranu - bojim se za svoje (psiho i fizičko) zdravlje - živci su mi o končiću - svi to osjećamo i cijele dane samo urlamo jedni na druge, ništa nisam u stanju zapamtiti i napraviti kako spada, imam sve simptome depresije i druga sam osoba kad bar malo uspijem spojiti koju noć da se odmorim, nije mi ni do čega i stalno razmišljam kako će mi život proći u čekanju da ta djeca malo poodrastu jer ovo sada s njima nije život........iskreno ne vidim načina da si pomognem i stalno vrtim u glavi da djeca zaslužuju sretnu majku koja to sada trenutačno zasigurno nije
a najvise boli kad navecer ti vec spavas na naogama a oni imaju jos 100 stvari za napraviti. pa na kraju viknes, a onda krene plac s njihove strane. glupo ti se ispricavati jer zelis ici bar malo odspavati, jer mislis kao na onoj reklami "jer ja to zasluzujem", a onda malo kasnije kad ipak usniju prvi san ti si u komi jer si svjestan cijele situacije i da to nisi ti.
da stijena potpisujem te u potpunosti i isto patimo
Posljednje uređivanje od spajalica : 27.04.2010. at 17:18 Razlog: neispavanost je dobara isprika za tipfelere
Jooooj cure,u potpunosti vas razumem!
I ja sam imala dvojicu rodjenih jedno za drugim.
I nisam spavala goooodinama.San mi se sasvim poremetio,i onda kada se nisu vise budili,ja vise nisam mogla spavati.
Depresija mi je bila kao "dobar dan",koliko puta sam samo sela i plakala ,a oni vrsljali oko mene zacudjeni.
Muz na visemesecnim terenima,osecala sam kako cu popucati po savovima.
I taman se to nekako sredilo,odlucila sam se na trece,i sad sve ispocetka.....
A ja sam umooooorna,vise ne licim na sebe nimalo,i osecam se staro i potroseno![]()
ja i dalje govorim kako ne mogu.
i onda ipak nekako - mogu.
a već sam više puta završila na hitnoj jer sam se rušila.
i ponekad haluciniram (u smislu da od kamiona mislim da je zgrada koja ide na mene ili od ulične rasvjete mislim da su svjetla automobila)...
i kada me dovezu na hitnu, doktori kažu; gospođo, vi se MORATE naspavati.
kao da ja to ne znam
onda ja da cutim jer ima i gorih.... stvarno je super foru, vidi covek da nije jedini
Potpisujem!
Cure, ne želim se praviti pametna jer moja mala naspram vaše djece dobro spava (prijepodne sat, sat i pol, ja uz nju; popodne pola sata do sat u šetnji; noću se budi svakih 2-3 sata, no ja idem ugl. spavati oko 3, a budimo se oko pola 7, dakle, odspavam sve skupa oko 5 sati), no ako možete nekoga zamoliti da vam preko dana bar malo bude s djecom dok se vi naspavate.
Ne bih mogla ni zamisliti da me sve to muči, depresija, nesvjestica, halucinacije i slično i da još k tome i radim. Nadam se da to nikada neću morati iskusiti. To je jako, jako loše za naš organizam. S jedne strane pazimo što jedemo, pijemo..., a spavanje nula bodova. Tijelo se regenrira snom (umjesto da se idem regenerirati, ja tu pametujem), a nedostatak sna može izazvati ozbiljne posljedice.
Još nešto. Možda djeci koja se noću bude i proživljavaju ono što su naučili tijekom dana treba večer učiniti mirnijima pa umjesto puzanja, skakutanja i sličnog s njima sjeti i pročitati slikovnicu, pjevati pjesmice, nešto što će ih više umiriti.
Počela sam raditi kad je maleni napunio 6 mjeseci (sad ima 11). Svaki radni dan po 9h ja nisam pored svog djeteta. I strašno mi nedostaje. Zato ne mogu zamisliti da po povratku s posla, ponovno ne budem s njim zato što će ga netko pričuvati dok ja malo otspavam. To mi je neprihvatljivo. Vikendima, također, ja se od djeteta ne odvajam. Ako nekuda idem, idemo zajedno. Ako ću tijekom dana malo zadrijemat, to je jedino s njim.
Da, tako ja pjevam uspavanku tihim umirujućim glasom, dok moj sin ciči od smijeha. Čitam priču držeći ga u krilu, sve dok on ne gurne knjigu i jasno mi da do znanja da ga to ne zanima i želi na pod. I što sad? Pustim ga da se još malo poigra. Kad je spreman za spavanje on sam traži siku i to je znak da je igri kraj.
Moja sama trazi spavati.
Imamo nasu rutinu,koju dosledno postujemo uvek.
Siki i blazeno zaspi
Odspava maksimum 1.5h i krece igranka na sat-dva do jutra
I kad dobro vecera i kad skoro nista ne pojede,i kad dnevno 2x spava i kad odspava jednom-noci su iste.
Ja tu nista ne mogu.....sem da cekam da prodje...
Ajme, apri i ostale. S pravom mi možete reći da nemam pojma o čemu pričam, jer ja ovdje imam nevjerojatnu sreću, ali kad dođe do depresije, rušenja i halicinacije, onda mislim da zalazite u opasnu zonu u kojoj stvarno treba odvagnut je li bolje da dijete kratkoročno pretrpi neki stres, ma i veliki stres, pa da to sve skupa završi. Kao plakanje u autosjedalici. Bolje da plače nego da pogine. Ma bit će ste ovakve upute čule sto puta, ali meni je ovo stvarno zabrinjavajuće.
Evo nakon jučerašnjeg sloma, došla sam doma i legla se u krevet, nisam spavala ali nije mi bilo dobro i nakon cca sat vremena sam došla k sebi.Mislim da se nakupilo, niski tlak, ovaj pritisak vani i nespavanje.
Otišla s djetetom u park i bilo je bolje, i meni i njemu.
Evo danas sam opet svoja, puna energije i elana.
I guramo dalje,
![]()
ja još nisam završila na hitnoj, ali nekako u posljednje vrijeme znam reći da će me odvesti ili hitna ili policija jer između ostalog postajem neuračunljiva i opasna za svoju okolinus ovim se za sada još uvijek samo šalim, ali bojim se dana kad ću morati shvatiti da to uopće nije šala i da se moram maknuti jer sam luda
sa starijim sam ispročitala sve moguće knjige na tu temu i No cry... i Svako dijete.... i u krajnjem očaju (koji mi se sad trenutačno uopće ne čini tako strašnim jer ipak me budio samo jedan) pokušala isprobati neke od metoda, ali spoj njegove tvrdoglavosti i težine s mojom neodlučnošću i iskrenom željom da mi susjedi ne pozovu socijalnu službu jer koljem dijete na živo, nije bila baš neka dobitna kombinacija.
s mlađim, moram priznati da nisam ni pokušavala jer je još tvrdoglaviji, a ja poučena negativnim iskustvom još neodlučnija, a i svako malo je bolestan, pa kuri, pa traži još više pažnje, a sve te metode su neučinkovite ako ih započneš, pa ih bolest prekida........
.......i opet ništa od svega!
uglavnom, mislim da sve mi znamo da se moramo naspavati, samo problem je što to očito ne znaju naša djeca![]()
Posljednje uređivanje od Stijena : 28.04.2010. at 11:03
Ja spavam s malom u sobici sama,od pocetka,da bi mm mogao spavati,jer radi jako odgovoran posao i ne sme kunjati na njemu,pa da se moze naspavati.
Na moru smo svi skupa spavali u krevetu,i mislio je da s njom nesto nije u redu
Navaljivao da je vodimo doktoru,mora da joj nesto fali kad toliko po noci vileni.
Nema pojma covek,da je tako uvek.
Kod kuce mu se nakace ostala deca,ali ipak legne kad hoce i spava celu noc.
Ujutro ustanem ko iz "centrifuge" s kicmom koja nece jos dugo,a on kaze kako je umooooran....dodje mi da![]()
meni je jedino zao sto, kad smo ovakve nikakve, i mantramo da ce to sve proci, nimalo ne uzivamo u svojoj djeci. mislim, uzivamo, al nije to to (bar kod mene). kao, trebale bismo cijeniti svaki trenutak proveden s njima, uzivati u svakoj sitnici, svakom danu, a ja se svaki dan po par puta ulovim da si mislim:proci ce!
naravno da bi nam bilo lakse da netko moze preuzeti djecu, ali kod mene to nije opcija, i MM radi po cijele dane, dodje doma da okupa i uspava starijeg i to je to. uz nespavanje i umor se nazalost vezu i slabi i prespori refleksi, tako da mi je stariji jucer dok sam uspavljivala Lorenu razbio glavu dok je trcao po stanu (zaletio se u zid). nije nista ozbiljno, al u svom tom negativizmu samo se pitam kad ce se nesto gore dogoditi (sva sreca pa nam je stan zbilja minimalisticki uredjen i jedino se moze u zidove razbiti).
a sada mi je rucak skuhan i idem se probati malo leci (iako znam da cim se ja legnem, Lorena ce se probuditi). LN!
i mene ovo jako muči jer jednoga dana kad shvatim da je sve to prošlo - whats the point?
koliko ću biti sretna da je, toliko ću se pitati gdje sam bila svo to vrijeme i žalit ću što nisam bila u stanju bar malo uživati s njima u tim dragocjenim trenucima
...pitam se na što sam spala kad samu sebe uvjeravam da je sve dobro dok su zdravi - je li to i SAMO to zaista najbitnije u životu, a ispada da SVE OSTALO - uključujući i imoje zdravlje - kao da UOPĆE nije bitno...
Posljednje uređivanje od Stijena : 28.04.2010. at 12:35 Razlog: isti ko kod spajalice :)
curke,
vaše zdravlje je itekako bitno, stvarno nisam zagovornik metode pusti da plače, ali u vašim slučajevima nema druge,to mi se čini kao jedina solucija jer kako reče L&L0809 čemu onda sve to,ako čovjek ne može ni uživat s njima?! nemojte se gristi nego probajte odlučno s tom metodom par noći,kod vas je to stvarno opravdano... oni trebaju zdrave,vesele i raspoložene mame, držim vam fige!!!
Naravno. Sad te razumijem. O tome nisam razmišljala.
Da, lako je pričati dok nisi u tuđoj koži.
[/QUOTE]
Da, tako ja pjevam uspavanku tihim umirujućim glasom, dok moj sin ciči od smijeha. Čitam priču držeći ga u krilu, sve dok on ne gurne knjigu i jasno mi da do znanja da ga to ne zanima i želi na pod. I što sad? Pustim ga da se još malo poigra. Kad je spreman za spavanje on sam traži siku i to je znak da je igri kraj.[/QUOTE]
I M. je imala ovakve faze kada bi divljala po dva sata, ali budući da je to bilo dok je bila jako mala (5, 6 mj.), mislim da je bilo zato jer su ju mučili prdci, zubići... nikada nije cendrala nego bi se sve vrijeme glupirala, valjuškala... Takve večeri su me strašno iscrpljivale i ne mogu zamisliti da su potrajale. Sad ima super ritam i nadam se da će tako ostati.
to možda možeš ti reći sa svojega stanovišta
kada bih pustila dijete da plače, ja ne bih zaspala više - nikada
ako nisam zagovornik te metode, ne mogu niti pronalaziti opravdanje da ipak postupim u skladu s njome
jer sam sigurna da svaka od nas može pronaći "obrazloženje" za to
hvala, ne bih
Upadam kao padobranac, ali mi je ovo ubolo i oko i srce - KayaR, pa i ti radiš itekako odgovoran posao. Ova teza da se muž mora naspavati jer radi (kakav posao, "pravi, odgovorni" ?) - jednostavno ne stoji. A tvoj posao nije pravi ? Jedino što nije materijalno plaćen.
Da mi MM kaže da se treba naspavati radi posla, dobio bi jezikovu juhu. Jer su i naša djeca posao, i to zajednički, isto kao i onaj gdje sjedi 8-10 sati i za kojeg dobije plaću.
Nemoj misliti da ne razumijem kako je to izgubiti noć. Naša se djeca bude - i stariji i mlađa. I oboje odrađujemo noćna buđenja, uvijek smo tako radili. I kada sam ja bila na porodiljnom, i sada, kada oboje radimo. A preko dana spavamo na smjene, i to prema potrebi. Nekada, kada meni treba pokoji sat sna kada dođemo s posla, zatražim ga, pa se on igra s njima. Tako i MM. Ustvari se ne sjećam kada sam odspavala cijelu noć u komadu. Prije prvog porodiljnog, znači ima tu 4 godine
Jedan prijedlog za male nespavače i umorne mame: mlađa mi se zna razbuditi oko 2-3 sata ujutro i ne bi ju dobila u krevet ni za što na svijetu - plač i suze, nevjerojatno. Najčešća metoda kojom je dobijem natrag je da joj u mraku promijenim pelenu, dam joj malo vode, odvedem do prozora i pogledamo Samoborsko gorje, objasnim da svi spavaju, da trebamo i mi, vratimo se u sobu ... i nadam se da će upaliti iz prve. Nekada uspije, nekada ne. Uglavnom se mi našetamo u sitne sate po mračnome stanu![]()
apricot, ni ja svoju nikad ne bih pustila da plače,ali mislim da dok nisi u identičnoj situaciji kao netko drugi da je teško i nije fer govorit što bi a što ne bi,meni pojam depresije zvuči puno ozbiljnije od neodstupanja od ove-one metode i načela, šta žena treba završit na apaurinima i u Vrapču al najbitnije da ne popusti?!
sorry ali meni je to tako zvučalo kad kažeš uvijek će se naći opravdanje. No offence.
e oprosti ali ovo mi je ipak too much, sad bi se druge mame trebale osjecati manje dobrim i pozrtvovnim mamama jer su ipak tolko odgovorne da traze rjesenje da im se ne desi da ih od silne iscrpljenosti ne razlikuju kamion od zgrade pa da ih taj kamion pogazi npr kad guraju kolica umjesto da doma spavaju?! pa jel bas dotle doslo da te voze na hitnu?!
Cuj, Apricot pa kaj ti niko ne moze doci doma i pomoci pricuvat djecu pa da si jedan dan kolko tolko odspavas? bas nikakvo rjesenje nemas? Vidim i da si rodina savjetnica na sos telefonu za dojenje...pa mozda ti i to oduzima energiju .
to me jako cudi na ovom forumu kako rode bez imalo fleksibilnosti se drze i propagiraju svoje nekakve principe
Kao prvo da kažem da nisam bila u ovakvoj situaciji pa možda možete reći da uopće nemam pravo da ovdje dajem nekakve savjete i pametujem.
Ipak ne mogu a da ne kažem ono što mi je prvo prošlo kroz glavu: ovdje opisano psihičko i fizičko stanje je opasno za vas ali i za vašu djecu (citirala sam apricot, ali mislim općenito i na ostale koji se ovako osjećaju).
Mislim za brigu o malom djetetu je zaista potrebna visoka prisebnost - zamislite da vi namjeravate povjeriti svoje dijete nekome na čuvanje a ta osoba izjavi da ponekad od kamiona misli da je zgrada, pa zar se ne bi okrenuli na petama, zgrabili dijete i zbrisali?
Ne poznajemo se pa ja ne znam kakva je vaša specifična životna i obiteljska situacija, da li imate muža ili partnera ili mamu ili prijatelja ili bilo koga tko vam može pomoći. Ili si možda možete priuštiti da platite nekome da vam pričuva dijete na primjer nekoliko puta po par sati pa da barem malo dođete sebi? Vjerujem da je u stanju opće iscrpljenosti teško uopće organizirati misli i naći nekakvo rješenje, ali ako ste se zaista našle u psihičkom i fizičkom stanju kakvo je opisano u citiranom postu nešto se valjda mora promijeniti?
Ma ja jednostavno mislim da SIGURNO i za vas postoji način da vaše dijete ostane zdravo i sretno a da i vi kao njegova/njena mama sve to preživite bez odlazaka na hitnu.
Želim vam sve najbolje i nadam se da ćete vrlo uskoro naći rješenje svog problema.
Nisam nikada bila u situaciji da mi bude toliko loše da mi padne na pamet ostaviti dijete da plače (ili mislim da nisam bila, možda bi se netko na mom mjestu već rušio). Čak mi bude bed ako se M. probudi (trenutno je faza podrigivanja) i plače, MM ju drži, a ja u kupaonici... i opet, svaki puta izleteim iz kupaonice i bez gaća jer ne volim da dugo plače i jer znam da će se u mom naručju odmah smiriti (da se razumijemo, M. plače samo u takvim situacijama, a inače bude po par sati bez mene, s dedom i bakom u nepoznatoj okolini...).
Isto kao što je depresija bed za majku, mislim da je još gore ono što možemo izazvati u djetetovoj psihi ako ga pustimo da plače. Pa da sretnem na ulici nekoga i vidim ga da plače, prišla bih i pitala što mu je, a ne da svoje dijete ostavim tako. Ne znam, mislim da ne bih mogla ni pod kojim uvjetima. Vjerojatno bih se rušila i završavala na hitnoj.
Osim toga, evo moj MM večeras spava u dnevnom, da se noćas naspava jer s M. ujutro probudi već u pola 7 i onda ga vuče za nos, cima... Naravno, njemu to bude drago, ali se ne naspava jer često puta ide spavati u 3, 4 ujutro. RAdi u školi kao profesor gdje mora biti normalan za 30 djece. I ja njemu znam često prigovoriti, tko mene pita naspavam li se ja. No, ja ipak odrijemam uz M. prijepodne sat, sat i pol... odmorim kod svakog podoja, ako ništa drugo, onda noge. MM je prva dva mjeseca spavao u dnevnom i to samo zato jer se bojao da će "zgnječiti" M. TAda su bili praznici, nije radio i opet se nikada nije ustajao noću zbog njezinih grčeva kada sam ja nosala, hopsala na lopti, mazila, tješila... ne zato jer nije htio nego zato jer ja nisam htjela, nisam mogla. Nema šanse da bih ja mogla mirno spavati dok bih čula kako ona plače. Smatrala sam da dijete treba mene kao što me i sada treba kada se noću probudi.
Ne mogu apricotin post izbacit iz glave...e sad ako me se opet kazni za nivo komunikacije onda stvarno nema rijeci...ali nisam sigurna sta je vise neodgovorno , to sto apricot nije nasla rjesenje za sebe a ujedno i za svoju djecu nakon sto je prvi put zavrsila u hitnoj od iscrpljenosti ili sto ovdje to predstavlja kao nesto normalo , jer ovaj furum se smatra edukativnim i sigurna sam da ima utjecaj na mnoge forumasice.
ja ne smatram da je apricot svoju situaciju opisala normalnom, samo ju je opisala
i kako je netko već rekao teško je prosuđivati tuđu situaciju i proglašavati nekoga neodgovornim na temelju par rečenica
trenutačno niti ja svoje nepavanje ne smatram normalnim niti dobrim za mene, ali mislim da radim ono što mislim da je trenutačno najbolje za moju djecu i jedino mi je rješenje čekati da prođe. da je lako - nije, da bih htjela da je drugačije i lakše - bih, ali nije i nažalost koliko sam god pokušavala naći neko rješenje koje bi odgovaralo svima - nisam ga našla.
zato razumijem, i jedne i druge, i ne osjećam se nimalo manje vrijedno što ja nisam završila na hitnoj
Čitam sve ovo i nisam puno pametnija.
Al da sam mrtva umorna, i da ne funkcioniram..
Već 16 mjeseci nisam spavala. Buđenja svakih 5min, pola sata - sat..
Maleni stenje, negoduje, hoće sisat, promjeniti položaj, nešto.. Ni sama ne znam što.
I onda kad bi pred jutro on i odspavao sat-dva u komadu, ja ustajem i idem na posao. A on odčori rundu.
Sve mislim da neću moći još duo tako, al eto - mjesec po mjesec..
No, zato lako puknem bez veze (uglavnom MM ispašta i to ne nezasluženo..).. na poslu ako ne zapišem svaku stvar koju trebam napraviti i stavim 100 podsjetnika, nema šanse da se sjetim. Nekim stvarima se čudim svaki mjesec ponovo. :D :D :D
I sve se pitam dokle..
Dok voda ne dođe do grla...
Kod nas je mm uzeo stvar u svoje ruke i rekao da je dosta. Da dijete treba normalnu, naspavanu i veselu mamu koja će se igrati s njim i paziti na njega, a ne čardak ni na nebu ni na zemlji koji ne zna gdje je i kuda se kreće.
Dijete je dvije noći malo plakalo (a plakalo je ovako-ionako, samo prije bez razloga), ali sad spava cijelu noć bez buđenja i kao rezultat imamo veselu mamu i veselu bebu.
Ja sam mojoj s jedno 16-18 mjeseci jednostavno ukinula to noćno nacicavanje. Plakala je ali se nisam dala. Izdrzali smo tri noci s plakanjem (od kojih je prva bila najgora) i nakon toga se situacija znacajno popravila - tj. ako bi se probudila bi joj dala cicu ali to je u obicno bilo 1x po noci (uz iznimke naravno), a ne 6-7 puta i vise... Uostalom nas je troje, i ako mm i ja ne mozemo vise biti neispavani onda ne mozemo, mora se i beba malo prilagoditi nama...
A sad lose vijesti... iako vise uopce ne doji i dalje se skoro svaku noc probudi bar jednom, ali kako vise nema cice za uspavati umjesto da zaspi za 5 minuta zna se vrtiti po sat-dva u krevetu, ponekad nakon sat vremena je i malo nosam, pa opet legnemo, pa se opet vrti... tako da ponekad ovih dana spavam manje nego prije... (npr. nocas je bila budna od 4-6, onda je napokon zaspala a ja se ustala jer mi nema smisla vise zaspati...)
I mi smo tako ukinuli nocno sisanje,pre par meseci,a sad krajem 11.punimo 2 godine.
Jedno vreme nije trazila siku po noci,ali se budi,barem jednom.Kada je bolesna,trazi siku i ja joj dam.Nekad bude da i pola noci bude na siki.
Uglavnom,bolje je nego pre,ali nije onako kako sam zamisljala....
Moj problem je sto sam nocni tip,i oduvek sam sve radila nocu.I kada sam najumornija,uvece mi se popale sve lampice i mogu tako vileniti do kasno.Tako da,nikada,ali nikada nisam legla kad i ona.
Bioritam mi je slogiran,pa i kad legnem pre 1,nikako san na oci.I taman nekako zaspim,ona se probudi...
Otkad je krenula u vrtic ustaje u 6.30,te ja cesto ne znam ni da li sam spavala....
Mi smo prošli godinu dana i i dalje smo na cici jer se bojim ukinuti cicanje, a da nam ostanu noćna buđenja! Što ću onda bez cice...No, zadnje tri noći sam u totalnom šoku... dijete koje se budi 10 puta po noći, odjednom smanjio buđenja na samo dva! Oko 3h i oko 6!
Za mene je to neviđeno! Pa malne se poslije tri ne moram više ni vraćati spavati, koliko sam skupila energije u tih par sati bez buđenja! A što smo radili? Mislim, probali smo i prije pojačati taj večernji obrok, no, ništa nije upalilo. Sad smo išli na varijantu: voćna večera s keksima, pa neki pudingić od malina za bebe od (kršitelj koda)a i to sve "zalili" Piškoti/keks biskvitom od (kršitelj koda). Grozno zvuči, ali on spava! I ne, nismo mu dali sve odjednom, nego u sat-dva prije spavanja mic-po-mic. Sve je popapao.
Znam kako vam je i moja se tako budila,nekad i svakih 45 min,a zaspala na cici.Pa kad bi mi se neke mame tužila kako im se beba budi 2 puta noći i da im je stvarno teško,ja sam mislila eeee da bar moja tako pa da se naspavam.
Uskoro počinjem raditi,a kako ću ove god. radit u malim jaslicama i morat se brinut o 16 beba shvatila sam da je krajnje vrijeme da nešto promijenim jer neću moći radit ako nebudem spavala.
Prvi mi je korak bio da odvojim dojenje od uspavljivanja,pa je cicu dobivala pol sata prije nego ide spavat.
Drugi-stavila bi ju budnu u krevetić da nauči sama zaspat.
Plakala je jer joj je bilo čudna ta promjena,a ja sam dolazila kod nje,smireno ju tješila,nisam ju dizala iz krevetića.I ona je prvu noć nakon 40 min negodovanja zaspala i samo se jednom probudila.Dala sam joj cicu.Pocicala je,pogledala me,ja ju vratila u krevetić,pokrila ,poljubila i ona opet zaspala do jutra.
Po danu ista procedura,nije ni plakala.
Nakon par dana i noći sve uredu.Ne plače kad ide spavat.Čak joj se počne spavat taman prije cice,pocica,malo se još poigramo ili prolistamo slikovnice,stavim ju u krevet,poljubim i ona zaspe.
Budim ju uvijek u isto vrijeme i ide u isto vrijrme spavat.
Ni sama nemogu da vjerujem da nam je trabalo tako malo da postignemo da spava i shvatila sam da joj je trebalo samo malo reda.
Što je isto bitno veselija je,bolje jede a i ima mamu koja je naspavana i puna energije.
uh, ja tek sad vidim da me se citiralo i postavljalo neka pitanja.
nemam rješenje za svoju situaciju.
i to čak nema veze s time da meni netko ne može "pričuvati" dijete na nekoliko sati da se ja naspavam.
imam muža koji je puno više od mene angažiran oko njih.
ali, morate razumjeti da nas ima koji smo jednostavno - ovakvi.
da osjećamo da nešto moramo.
i nije da nismo potražili i pomoć stručnjaka i prijatelja... pa i vas ovdje.
i, bez brige, moja djeca nisu ugrožena.
takve stvari se događaju kada je čovjek bez ikakva podražaja, kad se naoko "opusti".
dok pušem balone za proslavu rođendana.
ili dok slažem robu u ormare.
jesam li neodgovorna?
možda i jesam.
ali ne znam drugačije.
A koliko ti je stara curica, ako smijem pitati, kad si krenula u tu novu fazu uspavljivanja? Kod nas je problem što se navečer uvijek uspavljuje na cici. Preko dana se uspavljuje u kolicima, načelno bez problema (nekad kratko, nekad malo duže, ali nije naporno). "Odvajanje cicanja od spavanja" - ajoj, kako to dobro zvuči, ali mi se čini tako nedostižno.Druga stvar je što sin spava s nama i što me sve nekako strah te noći kad ćemo ga (morati) probati staviti u kindač. Više se bojim za sebe, kako ću ja to "preživjeti" i njegove suze i negodovanje i sve što može s tim ići... Što bih dala da i ja na kraju dobijem ovakvo iskustvo kao tvoje. Divno...
Nažalost ovdje nas ima i onih koji se eto već godinama, ne jednu dvije, nego ja osobno već 5,5 , nismo ne samo naspavale ko ljudi, nego kod nas nije prošla baš niti jedna jedina noć da sam je s dvoje djece prespavala u komadu.
Ponekad je to bilo samo jednom, ali najčešće 3-5 buđenja, a kad se zalomi svako malo jedan pa drugi - pucam. I ne vidim rješenja. Sa starijim nema što nisam probala - od ukidanja svega i svačega, preko raznorazličitih uspavljivanja, poza, jastuka, posteljine...you name it...a s mlađim sam već posustala i više niti ne brojim koliko često me probudi.
Reći će netko - to su već velika djeca, ali ta "velika" djeca po noći trebaju mamu iz stotina milijuna mogućih razloga i to ne nikog drugog, nego baš mamu, jer ih je mama valjda tako navikla i tko joj je kriv.
I više se niti ne nadam da će proći - ta faza je već daleko iza mene. Sad sam sretna kad se navečer kad oni konačno pozaspu mogu samo onesvijestiti u krevet. I kakav je to život - nikakav! Ali to je moje roditeljstvo i moja djeca i valjda kad je tako ne može biti drugačije.
Ja s A. nisam spavala cca 2,5-3 godine (i onaj tko kaže da bolje spavaju kad prestanu dojiti, nije u pravu - onda je još gore jer nemaš više cicu za brzo uspavljivanje). Buđenja, sanjanje, noćni strahovi, urlanje po 45 minuta a nema pomoći osim da čekaš da se probudi iz tog stanja... Brr... Naježim se kad se sjetim.
I onda kad je on počeo spavati cijelu noć, eventulano uz 1 buđenje, ja sam se nastavila buditi 2-3x noću. Tako i dan-danas (ali sad je već mala počela s buđenjem svakih sat-dva, iako ne doji neposredno prije spavanja i sama zaspe bez ikakvog problema).
eee, o ovakvom raspletu ja već neko vreme sanjam...
mali ima skoro 9 meseci i jaaako je loš spavač. naručila sam knjigu "naučite vaše dete da spava", čitam je i razmišljam kad ću krenuti. dodatni problem je u tome što se bojim da ga preko dana ostavljam u velikom krevetu. ustaje, puzi i postoji opasnost da padne na glavu. baš sam ga juče zatekla na ivici kreveta-/ brrr.
"cry out" metoda ne dolazi u obzir, samo nešto poput ovog o čemu piše mala nada. za sad idem linijom manjeg otpora, kad noću plače ubacim ga kod nas i više se ne dižem. a to nas košta sve lošijeg sna i n buđenja...
čekam početak zimskog raspusta, da devojčice ne moraju ustajati rano, da obezbedim par sati jutarnjeg odmora svima, pa da krenem...
Posljednje uređivanje od Vishnja : 02.12.2010. at 22:56
ja imam novu nespavačicu i skoro da sam tamo gdje sam bila. ovaj put tata ne putuje pa je meni lakše, a i nekako sam tvrđeg srca - ako plače dok ju tata nosi to za nas nije cry out, nego cicoovisnost. nadam se da ćemo prebroditi mjesece nespavanja jer ne bi željela još prestati dojiti, a posebno ne tako naglo kao s prvim djetetom.
moj se prestao buditi po noci s 3,5 godine. do 6 mjeseci se budio 2-3 puta po nekom rasporedu normalnom, onda je pocelo sve cesce i cesce, i po deset puta na noc. onda se to s nekih 2 godine pocelo smanjivati, da bi dosli do prvog budenja u 5, al uz dodatnih jos barem 5 do ustajanja u 8. i s 3,5 je i to prestalo, tj. vise mu nisam htjela dat cicu, nego bi ga uvjeravala da mora spavati.
sad spava tako da se non stop bacaka, cesto me probudi i ja vise ne mogu pola noci spavati od njegovog guranja i putovanja po krevetu.
i nevjerojatno, kad god se budi, budi se sa ustajanjem u sjedeci polozaj. i placem i zapomaganjem za cicom. jos uvijek cim se ujutro probudi mu je to prvo, jos ni ne otvori oci.
eto, 4,5 god nema budenja, al to njegovo spavanje je za vola ubit. najgore je sto ni ja vise ne mogu normalno spavati, odgadam odlazak u krevet, pa ne mogu zaspati, i onda me on usred noci probudi. u svoj krevet nece