šećerna, bome ja ne bih mogla živjeti sa vašim "metodama"
drago mi je ako ste vi sretni i zadovoljni i nadam se da je i dijete.
 |
|||
|
|
|||
šećerna, bome ja ne bih mogla živjeti sa vašim "metodama"
drago mi je ako ste vi sretni i zadovoljni i nadam se da je i dijete.
Xflopica prvotno napisa
i ja od prvog dana dojim na zahtjev i doji prije spavanja oko 9, onda ima neko oko 3 i oko 7. s tim da ceto izbaci i ovo oko 3 i ima oko 5 i to je to.
nocas bi, da ju nisam ja budila i nudila jer su mi sise bile prekrcate, odvalila od 9 do 7. s tim da smo u 9 otisli u grad i tamo je u kolicima zaspala. nudila sam joj sisu kad smo dosli doma, u snu, oko pola 12 i nije htjela. ima 3 mj.
spavamo skupa i obje to obavljamo u polusnu.
tako da...bebe su razlicite i tome nije krivo dojenje na zahtjev.
Ja svoga dojim na zahtjev, spava s nama u krevetu i pojma nemam koliko ga puta po noci podojim. A time ne zelim reci da on puno puta doji nego da se ja jednostavno ujutro ne sjecam koliko je puta papao, mi to sve u polu snu obavimo. Po tome sto mi je jedna sisa bila prekrcata mlijeka jucer i danas ujutro zakljucujem da se prosle dvi noci nije punu budio za papicu, al iskreno ne znamJa se po noci uspijem naspavat.
svaki je roditelj drugačiji i svatko odgaja svoje dijete kako najbolje zna i umije. Nama je najljepši kompliment bio kada su nam rekli da se vidi da joj je ugodno sa mamom i tatom. Ja jako poštujem svoje dijete svaki dan i svaki puta kada me pogleda. Tog malog čovjeka obožavamo. Ne fejkamo odgoj, mi živimo odgoj svaki dan i tako dan za danom. Neki dan mi je jako dobra prijateljica rekla, da bi sa sljedećim djetetom sigurno neke stvari učinila drugačije. Vidite ja ne bi na ne viđeno, ne znam kakvoga će karaktera slijedeća beba biti.Mi smo samo dosljedni a šećernoj se to valjda sviđa.U glavnom pozdravljam sve roditelje na ovom forumu jer su oni tu upravo zbog svojih najmilijih. Tako smo i mi tu, sretni i ponosni, i uvijek malo tužni jer znamo da će ta malecka jednoga dana odrasti i imati svoj život, a nadam se da ćemo joj uspijeti prenijeti neke vrijednosti koje smatramo da će joj pomoći u životu a to je upravo ovo što sam vam napisala. Za nas je to doslijednost i konzistentnost između ostaloga upravo zato što je teško (uz cijeli svijet na ramenima
da vas citiram sa nekih ranijih vaših postova "da spavam do kad hoću i ustajem kad hoću" ja na to ne bi niti pomislila kao roditelj (pa ni na godišnjem). Meni bi to bilo prestrašno
vi najbolje znate za svoje dijete, lijepo ste se raspitali i donijeli odluku, to je super i mislim da je to sasvim zdravoLijepo je vidjeti da ima zadovoljnih i odmornih roditelja i moram reći da ti zbog toga i zavidim ali moram neke stvari prokomentirati...
Koliko sam upućena, spavanje na trbuhu se ne preporuča zbog povećane opasnosti od SIDS-a, meni je to bilo dovoljno da ju stavljam na bok za spavanje... Znam da bi bolje spavala na trbuhu(kao što je većina nas i spavala) ali jednostavno si ne bi mogla oprostiti da se nešto dogodilo a da sam se pravila pametna a ona je ionako svoje odspavala...
Od kada se rodila, uporno sam se držala silnih savjeta E.Pantley i sličnih autora o tome kako dijete pravilno "naučiti" da spava... Imamo praktički od dolaska iz bolnice rutinu prije spavanja, ima svoju tješilicu, ne koristi dudu, preko dana spava 3 puta po oko sat vremena u otprilike isto vrijeme, svaku večer ide spavati između 8 i 9, nije joj potrebno uspavljivanje već ju stavim u krevet i samo zaspi(idealno jel da?
Ono što bi htjela reći po svom iskustvu je da se možemo potruditi usmjeriti bebače na nešto, ali ih nikako ne možemo naučiti da spavaju cijelu noć ako oni na to jednostavno nisu sposobni...
Nakon posljednja 3 mjeseca nespavanja i čuđenja i pokušavanja uvođenja kojekakavih promjena, napokon sam se pomirila sama sa sobom da mi je curka jednostavno takva i da ćemo dočekati vrijeme za koji mjesec(ili godinu
Kako ste napisali "Ono što bi htjela reći po svom iskustvu je da se možemo potruditi usmjeriti bebače na nešto, ali ih nikako ne možemo naučiti da spavaju cijelu noć ako oni na to jednostavno nisu sposobni..."
Ja ne znam za bebače inače,jer imam iskustvo samo sa jednim svojim. eto pa sam podijelila sa svim mama. A inače slučajno sam čula od jedne drage poznanice koja čeka svoju bebu, njezina seka ima evo 7 dijete (oni su čitava mnogobrojna obitelj koji zbilja vole djecu i bave se djecom-pedijatrica i teta u vrtiću) da tek sa sedmom bebom ima osjećaj da ništa ne zna. A moj suprug ima brata blizanca, oni nisu spavali do svoje 6 godine a do 3 su stalno plakali, mama je spavala sa njima a na kraju završila na podu u blagavaonici ( kažu da su se u jednom trenutku bojali da će im susjedi tko zna što reći kakvi su roditelji
mislim da smo se krivo razumijele, nisam pisala o dojenju na zahtjev već kako smo mi riješili problem spavanja. Bitno je da uvijek bude mljekeca za papati
Dakle tema je "ne mogu više spavati", pa smo mi odlučili podijeliti svoje iskustvo ne "metodu". jer mi nemamo životnu metodu već pravi život. Ali eto s obzirom da ste rodina savjetnica, možete i vi podijeliti iskustvo. više iskustava bolja odluka roditeljima. Ako to nije bit foruma, nemam što raditi ovdje, trošiti vrijeme, pa da eto čovjek da savjet od srca, a da zauzvrat netko umjesto savjeta, troši vrijeme na razmišljanje o nekim fiktivnim "metodama". I hvala na "nadanju" ljudi nam kažu da se čini da je naše dijete zadovoljno s nama i da joj je ugodno, ako vas i to zanima.
imam iskustvo, ali nemam recept.
jer on ne postoji.
kako si i sama napisala, svako dijete je drugačije.
i svaki roditelj.
i svako roditeljstvo.
ono što netko smatra ugodnim za svoje dijete, ja bih možda smatrala jako lošim.
i obrnuto.
tako da, po mojemu mišljenju, ovakvi topici služe samo za davanje podrške i tješenje, a ne i za recepte.
jer su nam senzibiliteti potpuno drugačiji.
što vidimo iz zadnjih desetak postova.
ma šećerna, nema mjesta niakakvoj uvrijeđenosti, vjeruj
kao što kažeš jedino važno jest da je dijete zadovoljno uz roditelje
pa si tako dopuštam misliti da su moja djeca zadovoljna i sretna, bila ja naspavana puno ili malo nenaspavana
što da ti velim, trenutno su mi neke stvari prioritetnije od mog 8- satnog spavanja
što ne znači da ja baš eto patim zbog toga
a tvoj način za mene jest zamoran i za čitanje, kamoli za primjenjivanje
poanta je u tome da vama, tvojoj obitelji očito nije, vama je savršen
ali dopusti da ne mora biti univerzalan i jedini ispravan, jel tako
i nemoj bježati s foruma, ovdje nas ima različitih ali se u principu lijepo družimo i razmjenjujemo različita iskustva
Ja ću samo uskočiti kao podrška svim mamama koje imaju cijelonoćnje dežurstvo, suosjećam sa vama.
I ja sam prije nekog vremena pisala na ovoj temi, plakala danima od umora od cjelonoćnog nacicavanja i sama bez ičije pomoćiNije neka utjeha, ali DA, PROĆI ĆE! Iskoristite vrijeme preko dana kada beba spava (ako spava), ako imate koga da vam pomogne i uskoči, pitajte, zovite, tražite (ja nažalost nisam nikog tražila pa sada žalim, nadam se da neću s drugim bebačem ponoviti).
Svakako, drž' te se! SRETNO!
Ljudi, utješite me malo jer ne mogu više ne spavati. Trenutno smo u jako napornoj fazi.
Malena je do 3,5 mj. super spavala, a onda se sve promijenilo, česta buđenja, papanja, sika i sve to. Do danas (sad prešla 9,5 mjeseci) bilo je teških noći (buđenja skoro pa svakih par minuta), noći kad sam ipak odspavala nešto (recimo 5-7 buđenja) pa i nekoliko noći kad sam stvarno mogla odspavati (npr. 3 buđenja). Te grozne noći dolazile su u ciklusima od po nekoliko dana i taman kad bih bila na rubu, došlo bi nekoliko manje groznih noći pa bih se odmorila...
Međutim, sad već dva tjedna traje taj težak ciklus.
Evo kako izgleda: stavim je spavati između 21 i 22 h. Ja idem spavati kod nje oko pola noći. U tom razdoblu ona se nekad probudi i po 3-4 puta, a nekad niti jednom. U posljednje vrijeme čak i dobro odspava taj prvi dio. Onda dođem ja u krevet i kreće buđenje pa cendranje, a ako odmah ne uvalim ciku i ozbiljno plakanje. I tako do jutra. Znači, budi se, ja ciku, onda zaspe, sama se makne od mene, okrene se na drugu stranu, za 10 minuta se budi, počne cendranje, ja je opet uvalim ciku, ona zaspe, nakon nekolg vremena se odmakne, spava neko vrijeme i onda opet isto. Izluđuje me to! Većinom sam brižna i strpljiva, ali ima trenutaka kad sam na rubu sa živcima i dođe mi da vrištim od muke i udaram po zidu.
Da napomenem da su dnevna spavanja ok, sad spava dvaput dnevno po sat i pol i to često u jednom komadu.
Probala sam primijeniti tehniku iz knjige Kako prospavati noć bez plakanja, a sad mi je smiješno da sam uopće trošila vrijeme na to.
Je li to neka faza deveto-desetomjesečne bebe ili je onda jednostavno takva?
Inače, brijem na produženo dojenje, ali noćas sam pomislila kako neću još dugo izdržati ovaj tempo i da ću možda morati razmišljati o ukidanju sike uskoro ako to znači da će bolje spavati. To mi je muka pomisliti jer je cicoovisnica, a i ja uživam u dojenju, ali jednostavno više ne mogu... Plus toga, nemam velike sise pa ako dojim u krevetu, to mogu samo u određenom položaju na boku u kojem teško zaspem, a ako zaspem tako, sva sam polomljena. Ako zaspem na leđima, onda ona zna sjesti kraj mene i gosti se, ili kleči pa marenda, ali onda se preplašim da će se previše razbuditi pa opet na bok... Uglavnom, noći budu takve da jedva čekam da prođe i da dođe jutro da se ne mučim u tom krevetu.
Spavanje po danu mi nije opcija, jednostavno ne mogu, još od vrtića (i tad mi je bilo mučenje). Dok zaspim i ako uopće zaspim treba mi barem pola sata, a ako zaspim, onda sam koma kad se probudim. Možda sam par puta zaspala po danu u ovih skoro deset mjeseci i nakon buđenja morala sam popiti tabletu za glavu. Dakle, ostaje mi noć...
Sori, malo sam nepovezana, ali molim malo utjehe. Ili savjeta...
Zuska, rezumijem te, i svaki put kad procitam naslov teme mi prodje kroz glavu ooooo da mozes
balerina je prestala dojiti malo prije drugog rodjendana, ali i dan danas zna setati nocu i dolaziti u krevet.
svako vece krece prvo mamaaaaaaaaaaa oko 23 sata. tad mora na WC, pa je odnesem. mada moze i sama, ali tad jos spava. bez obrzira sto svako vece prije spavanja ode na WC oko 23 se javlja. pa onda krece tulumarenja ili setanje u neko doba noci, iskreno vise ni ne gledam kad.
ponekad kad osjeti da sam na rubu se smiri. valjda da predahnemo.
a sad cesto kad dodje kod mene u krevet ja zbrisem u njen. ona gnjavi tatu a ja se naspavam
zuska,
nema tu neke utjehe, čekaj dok prođe. ja isto ne volim spavati popodne ali uz njega sam navikla, mada se probudim sva ko drogirana. No ako to ne odspavam tih 1,5 sat popodne ja sam slomljena jer on po noći radi ovo isto što i tvoja. Ti si s ebar naspavala do njezina tri miseca, mi ovako od kad se rodio, mada je bio bolji kad je bio beba budio se 2-3 puta do nekim 12 mjeseci. Sada se budi 10 puta navlači cicu pa cendra pa svašta. Evo sinoć se od 3 do 4 budio jedno 6 puta bila sam već na rubu živaca.
Tako da ima nas još. Moj ti je savjet da odspavaš sa njome kad spava popodne.
Zuska, moja curka je tu negdje kao i tvoja velika i imamo iste probleme... Ja ju vise ne dojim po noci do nekih 4 ili 5 ujutro jer me stvarno ubijao vise njen tempo budenja, prije nego je navrsila 5 mjeseci je pocela sa budenjima svakih pola sata, sat, dva, kako kada... Do prije mjesec dana bi joj uvijek nudila cicu, ali sam prestala jer bi ju samo uhvatila i spavala s njom u ustima i onda sam morala cekati da zaspe dok je ne maknem(dojimo uvijek u krilu, ne zeli na ledima) i nisam vise tako mogla funkcionirati. Nekim cudom nije bilo ni previse panike oko ne nudenja cice, probudila bi se u pocetku bi mozda minutu plakala ja bi ju pomazila po ledima i umirila bi se, sada ju uvijek tako i umirujem kada se probudi a budi se jos uvijek cesto
Evo me opet nakon malo više od mjesec dana, samo što sam ovoga puta pročitala cijeli topic i došla do zaključka da tu nema pomoći ni recepta. I odlučujem se prepustiti sudbini.
Iza nas je jedan od najgorih tjedana, kad sam mislila da ne može gore, može. Noć nam počinje oko 21 i do nekih pola noći probudi se u prosjeku svakih 45 minuta (+- 15 minuta). Od pola noći do sitnih sati (noćas do 5) krene buđenje svako malo, nekad i nakon jedne minute, nekad nakon 5 minuta. Nekad se razbudi i želi se igrati i družiti, nekad se samo uspava (na par minuta pa sve iz početka). Od jutarnjih sati do jutra (8-9) odspava relativno dobro, recimo barem po sat vremena. Ja sam zombi odavno, sad jedva funkcioniram, moj MM je to postao.
Razmišljala sam o ukidanju noćnih podoja, ali kako to izvesti bez da ukinem dojenje, a to ne želim? Razmišljala sam da ju krenem stavljati u njen krevetić, pa da ju navečer uspavljujem bez sike, ali...jednostavno nemam energije trenutno za to (spada u red vrlo glasnih i upornih urlatora).
I nakon iscitavanja ovog topica, skontala sam da je ona još mala u odnosu na one koji su svoje probleme riješili (sad će 11 mj.) i da moramo izdržat još neko vrijeme. I da se ne smijem toliko pilati, već prihvatiti da dijete ne spava i da mi noću (ili uopće) ne spavamo pa se možda oduševim kad se dogodi koji sat sna. U prednosti sam pred mnogim forumašicama jer imam obje bake na raspolaganju pa kad mi se krene mantati pred očima, imam kamo.
I još nešto - imam osjećaj da moje intervencije tu ne bi puno pomagale, kad bude spremna, bit će, samo joj trebam vjerovati i pratiti njene signale.
Bit će teško, skočit ću još koji put po utjehu, ali do daljnjeg - ne spavam i to mi je furka
Ali moram i primijetiti da je rasprava na ovom topicu prije godinu, dvije bila puno življa i da je bilo dosta mama nespavača. Spavaju li novi klinci bolje ili su nove mame nespavača umornije?
[B]Zuska[B], u pravu si, nema tu nikakvog univerzalnog rješenja i neka su djeca jednostavno takva, pa da se na glavu postaviš.
Međutim mislim da ti je sad nekavo idealno vrijeme, posebno ako ćeš sa godinu početi raditi, da napraviš baš rez u noćnom dojenju. Beba nije više premala, pa da joj treba nužno, a opet nije ni toliko velika da je potpuno zagrizla u naviku. Mislim, ovo je samo jedan od milijon prijedloga i što je najsmješnije ja sam tek sad (sa njenih skoro dvije godine i to zbog trudnoće i prekomjerne iscrpljenosti) izbacila noćno dojenje. Ali baš zato ti i pišem, što mislim da sam to trebala napraviti ranije i da je moguće. Nemam, nažalost čarobnu formulu, samo mi je potpuno jasno da to trebaš u svojoj glavi odlučiti i od toga krenuti, ja sam uvijek htjela, ali nikako se nisam mogla odlučiti, sad ću...
Mislim da je najidealnije ako ti muž može uzeti godišnji i biti sa malenom, a ti se prebaciti u dugu sobu. Biti će sigurno škakljivo koji dan, ali može se...
Možeš bez problema ukinuti noćne podoje i nastaviti dojiti, pronađite si neke nove termine.
S druge strane, možda je s razlogom težak tjedan, možda su zubići ili se priprema neka viroza...Čekaj da se malo to smiri, pa onda vidi što češ...
Sretno!!
Lotta, hvala na savjetu.
Za mjesec dana bih trebala na put od dvije noći i tad će s njom biti MM pa razmišljam kako to eventualno iskoristiti. Kako si ti izbacila noćne podoje? Jesi li je nastavila uspavljivati na ciki ili si to najprije riješila? Nikad je nisam do sad uspavljivala drukčije nego na sisi i uopće ne znam kako bi to moglo izgledati.
Sad nam ritual izgleda ovako: nakon kupanja odemo leći, onda se penje po meni, doji i nešto malo se igra, onda dođe i MM pa se igramo svi troje (dok ona svake minute dođe na ciku), onda on odlazi, ona mu maše, mi legnemo, ona ciki i zaspe i ja se iskradem iz sobe.
I za 45 minuta opet dođem...
Već se mislim neko vrijeme bi li se javila, već 5,5 godina nisam odspavala 8 sati u komadu. Kad odspavam nekim slučajem 5-6 bole me leđa i glava, pa mi se čini i bolje da ne spavam
Ukratko: nema recepta, kod neke djece ne ovisi o ničemu što možemo napraviti. Nema šta nisam probala osim cry out. Evo i sinoć moj skoro šestogodišnjak se diže u dva sata i pita tatu kad će dan. Kad je čuo da će tek za 5 sati rekao je "nema veze, čekat ću ga".
To je tako, treba se prilagoditi. Odselit će i oni jednom iz kuće.
U stvari, imam savjet - svako jutro jedan Supradin, svježi sok i onda neki set vježbica (Tai chi, tibetanci, joga...). Pomogne puno u izdržavanju dana.
Javljam da sam se prošlu noć skoro naspavala, budila se svakih sat vremena, podojila i tvrdo zaspala svaki put. Nije bilo razdoblja buđenja svakih par minuta
Posljednje uređivanje od Zuska : 15.10.2012. at 22:19
trampolina što je supradin, neki vitamin?
cure držim fige za dobor prospavanu noć!
i potpisujem apri ja dok nisam počela spavat nisam skinula onih par kilica viška.
Malo podrske- imala sam malog nespavaca punih 19 mjeseci. Pisala sam vec tu na temi, bila na rubovima zivcanog, pa njegove faze pa ovo pa ono- ali onda je to sve proslo i sad imam decka od dvije godine koji je mali spavalica
Noc spava 9 sati, ali je cijela noc u komadu, i jos ga ujutro moram buditi za u vrtic a on se valja po krevetu i kaze da bi jos spavao
Dakle- ima nade za sve vas, ja se vec ne sjecam tih nespavanja (mislim sjecam se al sad mi se ne cine tako strasna).
I da, uvijek moze biti gore od samog nespavanja- a to je da uz kronicnog nespavaca bude jos i bolestan, pa kombinacija neispavanosti, bolnice, trcanja na posao i opet bdijenja noci- e to je uzas! Nakon toga su mi ove obicne "zdrave" noci sa 7 budenja bile koliko toliko prihvatljive, samo da je zdrav.
Već sam rekla trampolini, pa ću i tebi, flopice, provjeri ide li supradyn uz dojenje.
Meni rekli da ne ide.
isti slučaj kod mene, i tako do jutra... lijeva strana-desna strana....
jedino sam pronasla taj način da se naspavam... :/
Ja sam rekla da ću se buditi noću dokle god budem mogla. Kad više neću moći fizički (ili psihički) to izdržati, provest ćemo cry out. I tako smo napravili jer se ja više nisam mogla dizati 7-8- puta noću.
i ja sam provela cry out, ali moj
Ima jedna dobra stranica koja objašnjava cry out. On se provodi samo kad dijete ide na noćno spavanje. Jer se onda dijete nauči samo zaspati i više se ne budi tijekom noći (ili se budi rijetko). Mi smo našu naučili da od početka spava u svom krevetiću u svojoj sobi.
Meni je mučenje kad moram ići negdje pa smo svi skupa u sobi, samo si smetamo - ona čuje nas, mi čujemo nju... Ovako je svatko u svojoj sobi, a muž i ja imamo vremena za sebe kad beba ode na spavanac. :D
A jel im okrecete ledja nocu dok spavate? Ja svome nekako psihicki ne mogu, ali ne mogu biti ni na istom boku cíjelu noc pa i sebe i njega svaki put kad posise premjestim na drugu stranu. A moram i njega premjestati jer je krevet preuzak i inace ne bi svi stali. Samo kad ga premjestim, on bi opet sisao. Tako da mi se cini da bi svi bolje spavali da mu okrenem ledja. Al me onda i strah da se ne okrenem na njega.
MI uvijek imamo primaknut kinderbet ili krevet uz nas krevet. Moja je sad vec malo veca, al dojim ju uvijek na istoj strani, samo se malo vise prebacim da dosegne sisu. I onda joj bez pardona okrenem ledja.
Meni je mucenje samo kad on place, a ja mu ne mogu pomoc ili ne znam sto mu je. Ma radije bi ga nosila satima nego pustila da sam place i 10 minuta, ma i manje.
Ma mi imamo neki niski fensi smensi krevet sa 20 cm drva okolo.Sto mi je to trebaloal definitivno cu mu morat pokusat okrenit ledja, u nadi da ce se manje budit nocu.
moja se pak budi ako mene nema.
i preko dana i preko noci.
sad je uvela ponocno budjenje i bdjenje do 2 ili 3, a u ponoc ja jos spremam po stanu ili, ne daj boze, u miru s muzem pokusavam pogledat neku seriju.
veceras cu probat u krpe raniej bas da vidim. di su oni dani kad je prvo sisanje bilo u 5...ili ono u pol 4. :smrc:
i kad je dan spavala duze nego sto skuzi da ne lezim kraj nje
ja sam sad i službeno pukla.
neki dan je napunio 21 mjesec i još se po cijele noći nacicava svako sat i pol ko novorođenče.
ne mogu više, radit po cijeli dan, ne spavat noću.
tako da krećemo s odvikavanjem, ma koliko teško bilo
ja ne vjerujem u cry out u bilo kojem aranzmanu (osim maminom), ta metoda mi nema logike i ne bi ju mogla provoditi (da ne kazem da mi je brutalna prema bebi
i ja okrecem leda kad dobro spava. ali ima noci kad je uzasno, ona bi spavala sa sisom u ustima, ja ne dam, onda ona vrsti i izvija se, ne da se drugacije utjesiti. bace se i udara glavom u sve sto joj se nade na putu. i nakon par sati mucenja i natezanja dam sisu u nadi da ce zaspati, i onda ako zaspe ja se bojim pomaknuti
mrzim takve noci, ponekad mi dode da ju zadavim. a na "dobre" noci se probudi ziher 8 puta, ali tad se naspavam
ja okrecem ledja samo zato jer mi tako pase. nakon onog boka na kojem sisa, odmor mi je leci na drugi bok :D
cryout mi je brutala ko i mikki.
istina, zna ona plakat po noci (zadnjih par noci) pa placem i ja. razlika je sto i psujem, ona jos ne
ja isto okrećem leđa, i dojim kao marta, sa iste strane obje cice, jedino kad je baš živčana ili joj je pun nos pa ne može jesti izludim jer se tad malo kači na cicu, malo pušta, pa kmekne jer ju ne može sama dohvatiti, pa joj opet dam, pa za dvije minute ponovo i tako satima
ja mogu dojit na istom boku obje samo ako je ova ispod ful prazna. inace dobro jutro kvrge moje...
Sinoć sam mu okrenula leđa i zaspala i on otpuzo do ruba kreveta (uzglavlja kojeg nema) i skoro i ljosno dole, al oglasio se prije toga. Al to bi se vjerojatno dogodilo i da mu nisam okrenula ledja, tako da cu veceras ponovo pokusati. Al isto je on smisan. Mogu ga ja dojit na jednom boku iz obe dojke, ali kako se valjda navikao da ga premjestam, tako drugu nece nekad da prihvati dok ga ne premjestim na drugu stranu od sebe, pocne plakat i ja mu nudim jednu, drugu, nista, onda ga prebacim na drugu stranu, pocne sisat i zacas ponovo spava.
žeen drage kako vi to uspijevate dojit na jednom boku obe cice!!!! bit će da su moje premale ha,ha,...
mi ne dojimo više od 14.5 - 15 mj al i dalje ne spavamo ....jupi je e da mi se naspavat...sanjam o tome....
ja nekako legnem na trbuh/bok pa joj dam tu drugu cicu. ne znam...nemam neke dzinovske cice, dvojku..
kod nas je spavanje jako loše, spavala je bolje sa 2.mj. Ona bi spavala samo ako sam ja neprestano pored nje, tako da malo povuče iz sise i opet zaćori. I tako guramo iz dana u dan, ja zacudo nisam nesto strasno umorna. Osim sto me boli svaka kost u tijelu. I ne kanim zasada nista poduzimati jer ne vjerujem u nikakve metode, tj.nemam snage za njih. Slozila sam u glavi da je to tako i koncentriram se na druge stvari, a i sretna sam sto barem ne tuli kao sto joj je sestra obicavala...
ja ko sasa.
flopice identicno!
samo sto sam ja premorena al to pripisujem cinjenici da sam skoro dva tjedna bila sama s njima, a S. je imala zastopan nos.
cak sam autom prosla kroz rampu u garazi jer sam bila nokautirana. onda sam odlucila da se ne micem od doma dok se mm ne vrati...
Iza nas je, izgleda, školski oblik drugog sleep regressiona koji se kod beba događa između 9 i 11 mjeseca. Vi koji me znate s drugih topica, možda ste upamtili moj očaj posljednjih tjedana. Ovo pišem jer možda nekom pomogne.
Prvi sleep regression koji se ddogađa s otprilike 4 mjeseca, nama se dogodio s 3 i pol - do tada je spavala više-manje u redu (1-2 buđenja), nakon toga ajme i kuku. Dijete u razdoblju nakon 3. mjeseca postaje svjesnije sebe i okoline, događa se skok u kognitivnom razvoju i njihovo spavanje počinje ličiti na spavanje odraslih...samo što se ne znaju sami uspavati kad se probude... Prema onome što sam skontala iz raznih tekstova i na raznim forumima, ta regresija spavanja u razdoblju od 3. do 5. mjeseca se događa skoro svima, samo što nekima traje, štajaznam, 3 tjedna, a nekima se čini kao da nikad ne prođe. E, tako nama. Moja se mjesecima budila i budila, u dobrim noćima 5-6 puta, u lošim noćima išlo je do 30-40. Dolazilo je na cikluse, nekad loše noći zbog skoka u razvoju, nekad zbog zubi, nekad probave, nekad ne znam.... A onda smo odmakli u 9.mjesec života i sve je postalo 10x gore.
Čitala sam da drugi po redu sleep regression dolazi u razdoblju između 9. i 11. mjeseca i isto može trajati neko vrijeme, nekima kraće, nekima dulje. Ajme, mislila sam da ću završiti na psihijatriji. Buđenja svakih pola sata. Pa onda par sati buđenja svakih par minuta. Pa buđenje u 2 u noći i igranje. Pa ponekad jedino spavanje bilo je spavanje sa sisom u ustima, a nekad ni tad. Svaka kost na tijelu me bolila, sise, glava... I tako mjesec i pol...
Sad imamo 11 mjeseci i već 3 noći ona spava puno bolje. Ide spavati oko 2030-21:00 i do pola noći se probudi 2-3 puta (prije oko 6), a onda do jutra još kojih 3-4 puta. Prije isto toliko samo s jednom nulom više.
Tako da ako vam se nakon 9. mjeseca počne događati kaos u spavanju, veći od onoga što imate, znajte da je došao sleep regression i da će proći...a da se događa zbog razvoja u svim aspektima - motoričkom, spoznajnom, govornom... Čitala sam članak u kojem se kaže da se oni u tom razdoblju na dnevnoj bazi osjećaju uzbuđeno kao mi noć prije mature/diplome/vjenčanja, a u tim situacijama teško je zaspati i spavati i odraslima, a kamoli ne bi tako malim bićima koji radoznalo otkrivaju svijet i sebe.
Pozdravljam vas do sljedećeg lošeg ciklusa
srarija se sa 6 i pol busi jos uvijek par puta...
ja sam sad i službeno pukla.
neki dan je napunio 21 mjesec i još se po cijele noći nacicava svako sat i pol ko novorođenče.
ne mogu više, radit po cijeli dan, ne spavat noću.
tako da krećemo s odvikavanjem, ma koliko teško bilo
a zašto ne makneš dojenje samo po noći, a ostaviš po danu?
Razmišljala sam o ukidanju noćnih podoja, ali kako to izvesti bez da ukinem dojenje, a to ne želim? Razmišljala sam da ju krenem stavljati u njen krevetić, pa da ju navečer uspavljujem bez sike, ali...jednostavno nemam energije trenutno za to (spada u red vrlo glasnih i upornih urlatora).
Zašto ne "maknuti" dojenje samo po noći, a ostaviti dojenje po danu? Nije lako promijeniti navike uspavljivanja, odnosno naučiti dijete da spava... pogotovo sa što manje plača...i ... ali investicija se isplati!
Micanje noćnog podoja nama ne dolazi u obzir, probala sam par puta ai toliko se dere da probudi cilu zgradu.
Nama je jedino pomoglo bolje oblačenje i stavljanje u vreću za spavanje, znači MM je primjetio kada je dobro ušuškan spava bolje, mislim bolje budi se 5-6 puta tjekom noći. Ja ne razgovaram sa njime kada se probudi, samo dan cicu.
Najgore spavanje smo imali kada je krenuo u vrtić, budio se po noći i urlao, zvao MM, zapomagao, ali sve u polusnu, jadno dite je valjda sanjalo d aje u vrtiću.
Evo i mene tu, očajna sam više..Noćas je zaspala valjda oko pola tri..a ja se digla u pola sedam.
Vjerojatno jer je popodne spavala
od 16-19, znala sam da će noć biti burna, ali ovo je više neopisivo. Proteklih dana je bila i virozna i s temperaturom, pa je bilo još gore.
Budila se, plakala, neće cicu, neće nunanje, neće držanje, neće pjevanje..nakraju je jedva pomoglo maženje po leđima, pa je zaspala.
A onda sam napravila kardinalnu grešku, naime, pokušala je pokriti..A onda, jovo nanovo...
Noćas je šetala po sobi po mraku, penjala se na krevet, htjela se naglavačke bacati s kreveta, okretala se nekoliko
puta zaredom pa skoro bubnula na pod..
Počela sam navečer već strahovati kakva će biti noć..
Probudi nas nocas plac od maloga, trazimo ga u krevetu, a on na podu, al mislim da nije pao nego se sam spustio jer nije bas nesto jako plakao noc prije se probudim, a njemu glava dole, noge gore, i deka preko glave
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom