Ja vec lagano odustajem od filozofija glede spavanja i prepustam se u ruke sudbine Jednostavno vise ne znam koju taktiku primijeniti, sve sto sam pokusala dalo je samo privremene rezultate i sve mi se vise cini da sve te metode sluze samozavaravanju roditelja koji misle da nesto poduzimaju, a na kraju dijete zapravo samo pocne spavati.
Sad nam je i dnevno spavanje postalo (ili, bolje receno, ostalo) katastrofa... Nadam se da je to faza koja nece trajati predugo jer zbilja ne mogu garantirati da cu mentalno ostati zdrava do npr. 3. g., kad (ce navodno) poceti spavati. Drzim se te imaginarne granice k'o pijan plota, krizam dane u kalendaru ceznutljivo.
Imam osjecaj da su mi sve (ili vecina) mozdanih stanica odumrle od nespavanja, slobodni radikali preuzimaju prevlast, teturam gradom s najvecim mogucim suncanim naocalama na faci... Koma.