Citiraj zeljka231 prvotno napisa
samo se bacim na kauč i gledam kako mi se dijete igra, a ja nemam snage ni volje igrat se s njim. da ne kažem da uopće popodne ne idemo van jer sam ja koma.
Isto je bilo kod nas, ja sam mjesecima samo visila kraj nje k'o zombi, obavljajuci samo najnuznije radnje i pazeci da se ne osakati, nikakvo kvalitetnije provodjenje vremena nije bilo moguce. A jos smo bili i vjezbaci pa nam je i to oduzimalo energiju...
Citiraj zeljka231 prvotno napisa
čak sam razmišljala da moja mama spava s F. par noći pa možda upali. jednu smo subotu MM i ja išli na svadbu pa ga je čuvala moja mama. isto se budio bezbroj puta, ali uspio je nekako zaspati. možda da je tako više noći... mama mi je rekla da nisam normalna jer se toliko puta budim. a i meni se sve više čini da je noćno dojenje samo mučenje i za mene, a nekako mi se čini da ni on ne spava dovoljno kvalitetno uz toliko buđenje.
N. sad svima bolje zaspi nego meni jer kad je ja uspavljujem, valjda se jos uvijek pomalo nada cici - drugima zaspi bez pola frke. A N. je definitivno bila neispavana, nije cendravo dijete po prirodi, ali po njoj se vidjelo da je umorna - stalno bi se cupkala po kosi, natezala si uho, oci vjecno crvene... Ona je u jednom duljem periodu toliko malo spavala da sam se pocela bojati za njeno neurolosko zdravlje - sva ziva bica trebaju dovoljno sna, u snu se odmaramo, obnavljaju se stanice, rastemo, a djeca osobito...
Citiraj zeljka231 prvotno napisa
radije bih bila naspavana, u školi dobre volje, koncentrirana, a poslijepodne u nekom parku nego ovako...čekam nešto, a ne znam što. manu s neba, valjda.
E, tako sam i ja cekala da se to rijesi samo od sebe pa nisam docekala. I prije sam pokusavala provesti ovu metodu, ali nakon pocetnih dobrih rezultata, naivno sam pomislila da je sad sve rijeseno i da se mozemo vratiti cici jer sam bila toliko umorna da mi je bilo najlakse izvaliti se, pristekati je i cekati da 'odrveni' - normalno, prvih par dana je to sljakalo, a onda sve po starom.

Ne ide nikakva metoda dok covjek jednostavno ne dodje pred zid i ne kaze 'ovako vise ne ide, zrtvovat cu tjedan-dva-tri i ustrajati, da bi poslije bilo bolje'.

Ali, nije lako doci ni do te spoznaje...
Sad kad se pogledam, vidim koliko me zadnja godina postarala - sva sam se osusila, kosa mi je ispala, naborala sam se, koncentracija mi je nula, uzasno zaboravljam, koma, a nije ni cudno jer valjda cijelu tu godinu nisam dosla do REM faze (ili koja je ono vec faza dubokog sna), to je sve bilo dremuckanje od par isprekidanih nocnih sati.

Da mi je ova pamet i oni dani, sve bih napravila drugacije...