Ne mogu vise ne spavati!

[SikaPika]

onda ja da cutim jer ima i gorih....

Potpisujem!
Cure, ne želim se praviti pametna jer moja mala naspram vaše djece dobro spava (prijepodne sat, sat i pol, ja uz nju; popodne pola sata do sat u šetnji; noću se budi svakih 2-3 sata, no ja idem ugl. spavati oko 3, a budimo se oko pola 7, dakle, odspavam sve skupa oko 5 sati), no ako možete nekoga zamoliti da vam preko dana bar malo bude s djecom dok se vi naspavate.
Ne bih mogla ni zamisliti da me sve to muči, depresija, nesvjestica, halucinacije i slično i da još k tome i radim. Nadam se da to nikada neću morati iskusiti. To je jako, jako loše za naš organizam. S jedne strane pazimo što jedemo, pijemo..., a spavanje nula bodova. Tijelo se regenrira snom (umjesto da se idem regenerirati, ja tu pametujem ), a nedostatak sna može izazvati ozbiljne posljedice.
Još nešto. Možda djeci koja se noću bude i proživljavaju ono što su naučili tijekom dana treba večer učiniti mirnijima pa umjesto puzanja, skakutanja i sličnog s njima sjeti i pročitati slikovnicu, pjevati pjesmice, nešto što će ih više umiriti.

[Superman]

no ako možete nekoga zamoliti da vam preko dana bar malo bude s djecom dok se vi naspavate.

Počela sam raditi kad je maleni napunio 6 mjeseci (sad ima 11). Svaki radni dan po 9h ja nisam pored svog djeteta. I strašno mi nedostaje. Zato ne mogu zamisliti da po povratku s posla, ponovno ne budem s njim zato što će ga netko pričuvati dok ja malo otspavam. To mi je neprihvatljivo. Vikendima, također, ja se od djeteta ne odvajam. Ako nekuda idem, idemo zajedno. Ako ću tijekom dana malo zadrijemat, to je jedino s njim.

Možda djeci koja se noću bude i proživljavaju ono što su naučili tijekom dana treba večer učiniti mirnijima pa umjesto puzanja, skakutanja i sličnog s njima sjeti i pročitati slikovnicu, pjevati pjesmice, nešto što će ih više umiriti.

Da, tako ja pjevam uspavanku tihim umirujućim glasom, dok moj sin ciči od smijeha. Čitam priču držeći ga u krilu, sve dok on ne gurne knjigu i jasno mi da do znanja da ga to ne zanima i želi na pod. I što sad? Pustim ga da se još malo poigra. Kad je spreman za spavanje on sam traži siku i to je znak da je igri kraj.

[SikaPika]

Počela sam raditi kad je maleni napunio 6 mjeseci (sad ima 11). Svaki radni dan po 9h ja nisam pored svog djeteta. I strašno mi nedostaje. Zato ne mogu zamisliti da po povratku s posla, ponovno ne budem s njim zato što će ga netko pričuvati dok ja malo otspavam. To mi je neprihvatljivo. Vikendima, također, ja se od djeteta ne odvajam. Ako nekuda idem, idemo zajedno. Ako ću tijekom dana malo zadrijemat, to je jedino s njim.

Naravno. Sad te razumijem. O tome nisam razmišljala.
Da, lako je pričati dok nisi u tuđoj koži.

[/QUOTE]
Da, tako ja pjevam uspavanku tihim umirujućim glasom, dok moj sin ciči od smijeha. Čitam priču držeći ga u krilu, sve dok on ne gurne knjigu i jasno mi da do znanja da ga to ne zanima i želi na pod. I što sad? Pustim ga da se još malo poigra. Kad je spreman za spavanje on sam traži siku i to je znak da je igri kraj.[/QUOTE]
I M. je imala ovakve faze kada bi divljala po dva sata, ali budući da je to bilo dok je bila jako mala (5, 6 mj.), mislim da je bilo zato jer su ju mučili prdci, zubići... nikada nije cendrala nego bi se sve vrijeme glupirala, valjuškala... Takve večeri su me strašno iscrpljivale i ne mogu zamisliti da su potrajale. Sad ima super ritam i nadam se da će tako ostati.