Upadam kao padobranac, ali mi je ovo ubolo i oko i srce - KayaR, pa i ti radiš itekako odgovoran posao. Ova teza da se muž mora naspavati jer radi (kakav posao, "pravi, odgovorni" ?) - jednostavno ne stoji. A tvoj posao nije pravi ? Jedino što nije materijalno plaćen.
Da mi MM kaže da se treba naspavati radi posla, dobio bi jezikovu juhu. Jer su i naša djeca posao, i to zajednički, isto kao i onaj gdje sjedi 8-10 sati i za kojeg dobije plaću.
Nemoj misliti da ne razumijem kako je to izgubiti noć. Naša se djeca bude - i stariji i mlađa. I oboje odrađujemo noćna buđenja, uvijek smo tako radili. I kada sam ja bila na porodiljnom, i sada, kada oboje radimo. A preko dana spavamo na smjene, i to prema potrebi. Nekada, kada meni treba pokoji sat sna kada dođemo s posla, zatražim ga, pa se on igra s njima. Tako i MM. Ustvari se ne sjećam kada sam odspavala cijelu noć u komadu. Prije prvog porodiljnog, znači ima tu 4 godine
Jedan prijedlog za male nespavače i umorne mame: mlađa mi se zna razbuditi oko 2-3 sata ujutro i ne bi ju dobila u krevet ni za što na svijetu - plač i suze, nevjerojatno. Najčešća metoda kojom je dobijem natrag je da joj u mraku promijenim pelenu, dam joj malo vode, odvedem do prozora i pogledamo Samoborsko gorje, objasnim da svi spavaju, da trebamo i mi, vratimo se u sobu ... i nadam se da će upaliti iz prve. Nekada uspije, nekada ne. Uglavnom se mi našetamo u sitne sate po mračnome stanu![]()