Nažalost ovdje nas ima i onih koji se eto već godinama, ne jednu dvije, nego ja osobno već 5,5 , nismo ne samo naspavale ko ljudi, nego kod nas nije prošla baš niti jedna jedina noć da sam je s dvoje djece prespavala u komadu.
Ponekad je to bilo samo jednom, ali najčešće 3-5 buđenja, a kad se zalomi svako malo jedan pa drugi - pucam. I ne vidim rješenja. Sa starijim nema što nisam probala - od ukidanja svega i svačega, preko raznorazličitih uspavljivanja, poza, jastuka, posteljine...you name it...a s mlađim sam već posustala i više niti ne brojim koliko često me probudi.
Reći će netko - to su već velika djeca, ali ta "velika" djeca po noći trebaju mamu iz stotina milijuna mogućih razloga i to ne nikog drugog, nego baš mamu, jer ih je mama valjda tako navikla i tko joj je kriv.
I više se niti ne nadam da će proći - ta faza je već daleko iza mene. Sad sam sretna kad se navečer kad oni konačno pozaspu mogu samo onesvijestiti u krevet. I kakav je to život - nikakav! Ali to je moje roditeljstvo i moja djeca i valjda kad je tako ne može biti drugačije.