Citiraj Storma prvotno napisa Vidi poruku
meni je zanimljiv paradoks kada si odrasli ljudi uzimaju pravo da spavaju kraj nekoga (partnera) dok djeci ne daju to isto pravo.
hehe istina! to i ja stalno govorim onima koji se ZGRAŽAVAJu da naš sin spava s nama... valjda će dobiti neke poremećaje ličnosti, što li... "pa šta se ti ne voliš lijepo stisnuti uz muža i tako zaspati", "šta tebi ne treba malo nježnosti prije spavanja ili kad se probudiš?"...

razmišljam o trenutku kad ćemo sina prebaciti u kinderbet-tik-do-našeg-kreveta, ali svjesna sam da taj dan neće doći još skoro. lijepo je i nama i njemu. meni je, iskreno, to zajedničko spavanje prisnije i nježnije od dojenja... čak i kad me u pola noći probudi snažan udarac u glavu, pa u transu i sa zvjezdicama boli iznad glave otvaram oči i vidim njega kako u mraku i polusnu pokušava naći cicu...