Ne mogu vise ne spavati!

[marjetarino]

zar vas nije strah da ne poklopite bebicu dok spava s vama u krevetu?? ja se toga uzasno bojim predjutro sam ga pustala da nakon podoja ostane spavati kraj mene ali ja tad uopce nebih spavala ako bih malo i zakunjala probudila bih se strasno ukocena jer jednom rukom ga obgrlim da ga slucajno mm ne gurne ili stane na njega a ja ka kip stojim i onda kad bih se digla sve me kosti su me bolile ukocena budem pola dana ma uglavnom grozno ,pustila bi ga samo zato sta budem premorena od cijele noci i nemam snage za jos jedno uspavljivanje,,jednom sam skoro na njega stala samo sam se htjela okrenit na drugu stranu i kad sam vidila u polusnu te male okice kako me gledaju zbunjeno srce mi je skoro puklo popola sta da se nisam trgnila sta bi se dogodilo nebih si to nikad oprostila tu ljenost sta ga nisam nahranila malo pomazila uspavala i vratila u njegov krevet,nisam za to spavanje beba u krevetu s roditeljima,,,, mislim da je to normalno krevetici nebi ni postojali mislim da se tako ide linijom manjeg otpora i da vam je tako jednostavnije ,,,,,

[SikaPika]

sta da se nisam trgnila sta bi se dogodilo

E pa vidiš, u tome i jest fora, što si se trgnula, instinktivno. Misliš da druge mame čija djeca spavaju s njima u krevetu ne rade tako? Ajme, koliko puta sam se znala trgnuti pa joj micati sisu s lica .
MM se bojao prva dva mjeseca i spavao u dnevnom. Prvo me je toljutilo, ali sam shvatila da on nema tako izražen osjećaj. No, sada ju itetkako sto puta noću pokrije.
Ma, ne mogu zamisliti da spavamo drugačije nego zajedno. Baš sam noćas nakon što sam iščitala većinu postova (krenuvši od onog o malim teroristima ) bila toliko sretna kada smo se MM i ja uvukli kod nje, izgrlili se, pomazili, izljubili i zaspali.
Jedno vrijeme sam ju i stavljala u krevetić nakon uspavljivanja, isto sikom, no ona ima tako lagan san da či mu uzmeš, odmah se budi. Onda sam skužila da to nema smisla i jednostavno ju ostavim u krevetu kada ju uspavam. Spava između nas dvoje, često i poprečno, budi se nekoliko puta za sisanje... MM i ja idemojako kasno spavati (ja nekada i oko 5 ujutro), ali zato smo s njom do u krevetu i do 10 sati (osim kad MM ima jutarnju smjenu, onda se on ranije ustaje). Jedne subote smo svi troje ni manje ni više spavali do 12.30. Znam da ćete reći da nismo normalni, ali ja, nekadašnja radoholičarka, prvi puta uživam k'o prase u svom životu.
Znam da bi mi dijete trebalo ići ranije u krevet (ide tek oko 23 sata), no nemam ju srca ujutro ranije probuditi pa da sve pomaknemo ranije. I nas dvoje smo noćne ptice (kod nas MM drnda na električnoj gitari do 22 h) pa onda to valjda osjeti i ona.
E sad, što će biti ako nekada počnem raditi, kako ćemo izvesti to buđenje ujutro jer je vrlo vjerojatno da će se buditi kada i ja (inače čim se ustanem iz kreveta, evo i nje za max 15 minuta). Onda će vjerojatno ranije na spavanje... ma, prilagodit će se.
Ne mogu reći da sam neispavana, dapače, totalno sam mirna. NOću spavam 5 sati, a popodne s njom pola sata, sat. Meni dosta.

Jedino me strašno muči to što u posljednjih mjesec dana pravi problema s večernjim spavanjem, uspavljujem ju po sat vremena. Odnosno, legne, posisa, u međuvremenu se pomolimo i onda hop na noge lagane. Onda skače po meni, pjeva, glupira se, liže zid... Više ne znam kako to riješiti jer mi pred kraj već sve krene ići na živce. Ne znam, da joj ne dam odmah siku nego da pročitamo slikovnicu ili nešto...
Inače imamo uvijek istu rutinu. Večera, malo se poigramo, kupanje, spavanje.