Iznenadjujuce dobro: malo mazenja, pricanja, ceskanja, odvlacenja pozornosti, pjevanja... Uz odlucnost da je s cicom gotovo po svaku cijenu, bez pregovora, dogovora, cjenkanja, kompromisa.
Prve dvije noci se znala probuditi usred noci i traziti cicu, ali rekli smo si makar sjekire padale, nema cice - imali smo vodicu, bili spremni na sve, ali na kraju se te dvije noci probudila i malo jamrala i opet brzo zaspala, a trecu noc je vec prospavala u komadu.
Vazan faktor je bilo to sto sam se preselila na nako vrijeme u drugu sobu, mm je puno lakse izlazio na kraj s njom jer valjda kuzi da mene moze 'motati'... K tome je i dosta razumna i kod nje pali objasnjavanje i tumacenje, cak i kad je bila vrlo mala - u pocetku mi se cinilo blesavim obrazlagati malom djetetu neke stvari do u tancine, ali ona bi jednostavno shvatila intonaciju, poantu i redovito bi sve proslo u redu.
Doduse, ona je i dalje uzasno teska za zaspati, treba joj i po vise od sat vremena da zaspi, cak i kad kljuca od umora, a i dalje ima noci kad se probudi trazeci kakao, vode ili da netko jednostavno bude kraj nje.
Na kraju smo upali u drugu krajnost kod uspavljivanja, a ta je da smo morali svih tih sat-sat i pol biti s njom. Sad smo fazi odvikavanja od toga - u medjuvremenu je deportirana u svoju sobu, i sve ide super: hoce spavati tamo, ali evo, sad joj je recimo vrijeme za dnevno spavanje, bila je uzasno umorna, a vec je skoro sat vremena slusam kako pjevucka, prica s medekom, pokusava nas nacimati da dodjemo k njoj i, ne znam, ceskamo je, pjevamo... Jednostavno je teska za spavanje i to je to.
Sve te stvari kojih smo se jako bojali jer smo mislili da nikada nece profunkcionirati (odvikavanje od cice, prospavljivanje noci, vlastita soba) na kraju su isle glatko k'o putar jer kad bi ona osjetila nasu odlucnost da nesto provedemo, nije bilo nikakvih problema niti otpora, sve bismo se lijepo dogovorili. Kod stvari gdje ni mi sami nismo na cisto sto bismo nego nekako pustamo njoj da odluci, e tu ima problema koliko volis.