Abeja, na više mjesta sam pročitala preporuku da se beba češće doji po danu, pogotovo popodne i predvečer baš zato da manje doji po noći. Ipak, nekako sumnjam u uspjeh toga jer mislim da se uglavnom ni ne bude po noći zbog gladi nego ih muče druge stvari - proživljeno po danu, nemogućnost upadanja u tvrdi san, možda početak zubića... Kad sam bila u toj fazi s Tinom sam dojila kad god bi se probudio i bila sam sretna ako je to ono što želi jer nekad je samo nosanje i skakutanje palilo. Pametnih savjeta nemam osim čvrstog uvjerenja da se sve to preživi i da neće trajati vječno. I da može biti i gore Evo ti, za utjehu, jedna tema čestim o noćnim buđenjima. Možeš primjetiti da većina sudionica ipak ima i drugo dijete