krumpiric, imam te ja na umu, ne brini, razmisljam cesto o tonkinom spavanju zato tu i pisem...

Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
felix, nitko od nas nije rekao da mu ne smeta nespavanje.
smeta, ali ne pod cijemu izbacivanja djeteta iz kreveta i odgojnih metoda koje bi mi pale teže od nespavanja.
ni u kom slucaju ne zelim reci da su tvoje ili necije odluke lose ili manje dobre, samo razmisljam naglas...

i ja naravno zelim prihvacati svoju djecu bezuvjetno, takvi kakvi jesu, ali isto tako razmisljam koliko sam mozda sama dovela do nekog njihovog meni nepozeljnog ponasanja i koliko se moze neko njihovo ponasanje i navike promijeniti, bez da mijenjam njih same. dakle, ne zelim mijenjati djecu, zelim mijenjati ponasanje i navike, a to su razlicite stvari...

ja sam pak sigurna da nikako ne zelim jos jednom proci ono sto sam prosla sa zekanom, a isto tako sve vise mislim da to razdoblje nije bilo dobro ne samo za mene, nego i za njega. ne samo zato sto kronicna neispavanost utjece na moje reflekse (jednom sam se zabila u auto iza sebe jer mi nije palo na pamet okrenuti glavu i pogledati, totalno sam bila u 'safe modu') i ponasanje prema njemu (koliko sam se puta izderala na njega po danu jer nisam imala snage za toleranciju), da ne govorim o zdravlju (dugo sam imala neurodermitis na bradavicama koji je prosao kad sam prestala dojiti nocu) nego i jer to utjece na njega (dok sam bila najfrustriranija i najumornija zbog nespavanja i nemoci da to promijenim, i on je bio psihicki u groznom stanju).

dakle, moze dojenje nocu, moze spavanje zajedno, moze sve to, ali bradavica u ustima pola noci - necu i ne mogu. tocka.

tako da zelim naci nacine, njezne i pune ljubavi, da nadjemo nesto sto ce odgovarati djetetu ali i meni. a ne vjerujem da su bas sve metode gore od nespavanja. naravno, plakanje ne dolazi u obzir, ali izmedju cry-it-out i potpunog prepustanja sudbini, tj. djetetovoj navici, cini mi se da postoji siroko podrucje koje se uglavnom ignorira.