Tenks curke! I meni se čini logično da je se misli kad te već dijete može razumijeti, ali kad na početku teksta piše već vrlo rano ili 6-8 tjedana za početak neke rutine (ok, kužim za kupanje, pjevanje, htranjenje i vrijeme spavanca) , ali negdje još čitam kako nije prerano bebi pričati pa više ne znam, možda bi i trebalo pa polako s vrremenom i to shvate...
Mi imamo šemu da oko 7 idemo kupanac i igranje i škakljanje i smijanje /mazanje/pidžama/pozdravljanje i puse za laku noć/hranjenje tj.cikanje, pjevanje i maženje pa onda oko 8-8:30 uglavnom zaspe i to kako kad ponekad uz cicu, ponekad ga valjda zubi razljute pa počne cendrati pa ga nosam ako se cendranje pojačava dok ležimo i nikaj ne pomogne...
No mene najviše muči što onda kad zaspe tak lijepo i blaženo spava, misliš si spavat će tri dana, a ono evo ga za 5-10-15-30-50 min (kako kad) on zove i onda više cicu ne pušta...tako da osim što ama baš nikaj ne stignem k tome se niti ja ne naspavam jer on nije baš premiran u krevetu nego se vrti i okreće, po cijelom ga je krevetu i u svim smjerovima, pa stalno moram se i ja poštimavati s cicom...jer ako je nema, kad ko pesek šnjofa i približava mi se , onda kmekme i tad ne pomaže niti podizanje bradice, niti maženje, niti pjevušenje...i tako do jutra..možda ima jedan ili dva perioda kad malo mirnije i čvršće odspava kroz noć, ali to nikad nije više od sat-sat i pol u komadu...
Koliko god ga volim neopisivo i najnajnajviše na svijetu, ponekad me stvarno to čudno spavanje toliko iscrpi da me glava rastura danima, a noću budi glavobolja kad i uhvatim neki drijemež...pa se pitam hoće li se to bar malo normalizirati jer ako ovako nastavi kad počnem raditi ne znam kako ćemo...
Pa čekam, možda kad dođe prvi zubić bit će malo mira, ali tako čekam već više od 4 mjeseca, pa si mislim sad evo uči sjediti/pokušava puzati/diže se na noge, ali onda opet stalno će biti nešto, a do četvrtog mjeseca je taaaaak lijepo spavao....
Mogu samo reći dragi Bog mi dade snage da preživim još jedan dan i noć i tako od danas do sutra...