Mislila sam nedavno kako me ne bude nadam se na ovoj temi a evo ipak moram....

Možda se ponavljam ali sada već stvarno više ne mogu i ne znam što da radim.
Bebač ima 9 i pol mj. i nije da ne spava, spava on ali se budi svakih sat, sat i pol, tu i tamo 2 sata, do nedavno smo izgubili i po 3h u komadu. Ja padam s nogu od umora, kaos mi je u stanu, jedva stignem pojesti, preko dana spava 2 puta nekad pola sata, nekad sat vremena. Taman ulovim jedan ritam i opet on počne s nekim novim....

Uvela sam mu prije 2 dana 3. obrok samo zato da vidim da li će bolje spavati, nije baš ni da je sve pojeo, par žličica (dok doručak i ručak najčešće lijepo pojede) ali naravno i dalje se budi.
Neki mi komentiraju da sigurno nemam dovoljno "jako mlijeko" ili izlaze mu zubi, pa ne izlaze mu zubi mjesecima.
Sad mu izlaze gornje jedinice ali nije nešto sad da je posebno nervozan i plačljiv, i doljnji zubi kad su izlazili nije bilo posebnih problema.

Znam da mu je potrebna moja blizina i maženje, spava u krevetiću odmah uz mene (skinuli smo stranicu) ali zapravo to je za samo prvi san, uglavnom spavamo skupa, preselim ga ponekad kad se sva ukočim i samo da se do idućeg buđenja ispružim ...jer...sve me boli...

Isključivo sam ga dojila 6mj.kad smo krenuli s dohranom, čajeve ne pije, vodu jako malo, preko dana doji 4,5 puta, ali zato preko noći X puta, dudu nije nikad prihvaćao.

Osjećam se iscrpljeno, iscjeđeno, na rubu snaga. Kila imam manje nego prije nego sam trudna ostala...

Da li se moram pomiriti sa takvim buđenjima? Svaki mjesec si mislim pa bude uskoro valjda, ipak je već veliki, gladan nije sigurno