Ja se do ponoći probudim
najmanje dva puta, a to je tek početak noći...

Ne mogu ne pomisliti kako je divno onima na umjetnom mlijeku što se spavanja tiče, bar su svi odmorni i naspavani... A ja se borim s grižnjom savjesti zbog tog što želim prestati dojiti, sin mi se bori s ozbiljnom ovisnosti o cici, kronično sam neispavana i umorna... i ne vidim tome kraja! Buđenje samo dva put noću mi je SAN!

S drugim bih djetetom sigurno drukčije.