Joj da se prijavim i podijelim s vama svoje frustracije. Naime M. koristi cicu kao utjehu, umjesto dude. Dudu neće ni da pogleda. I tako stalno. Ponekad je lakše, a ponekad koma. Kao recimo otkada sam počela raditi pa se još ranije ustajemo. Prošli tjedan, ovaj vikend i prošla noć su nam jako teške. Svkih pola sata se budi, traži cicu. Neće vodu, neće dudu. Ne cica da vuče, već laganica poteže, baš za utjehu. I to traje pola sata, ja se ukočim ležeći u istom položaju, a ionako imam problema s leđim. Ujutro se jedva ustanem koliko me kosti bole. Vrijeme nam ne ide na ruku. Valjda je to samo "faza" i bit će bolje
